Koliko treba vremena da se od omiljenog u raji postane omražen lik? E, pa pitajte Ćiru Blaževića, još uvijek aktuelnog selektora, koji s tom istom rajom, u koju se zaklinjao i na koju se pozivao u vrijeme boravka na klupi bh. tima, zapravo komunicira s figom u džepu.
Sigurno da je nekada bio ''trener svih trenera''. Istina je i da su ga mnogi smatrali genijem, pogotovo Švicarci. Ali, zbog onoga što posljednjih dana radi još uvijek aktuelni selektor reprezentacije Ćiro Blažević u Bosni i Hercegovini bi vrlo lako mogao postati ono za šta su ga cijelog života smatrali, a nikad i definitivno nazvali – jedan obični šarlatan.
Jednom je neko davno rekao: "ako mačka ima sedam života, Ćiro Blažević ima najmanje pet". Jer, kako stvari stoje, iako nije uspio odvesti našu reprezentaciju na Mundijal u Južnu Afriku, Ćiro će se povući sa funkcije na najbezbolniji način za njega, jer će karijeru nastaviti u – dalekoj Kini...
Šangaj, doslovno ''plače'' za njim već mjesecima a Enver Lugušić, njegov saradnik u reprezentaciji, pripremio mu je teren u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu. Ostalo je samo da stavi paraf na ugovor, što bi se trebalo desiti vjerovatno već u ponedjeljak, nakon čega će Ćiro drugi put zaredom u svojoj karijeri (jednom je već radio u Iranu) krenuti prema Aziji. Avantura željan 76-godišnji trener, potpisao je pismo namjere sa kineskim klubom, početkom ovog mjeseca, što je samo jedan korak od definitivnog odlaska sa kormila bh. državnog tima. I dok Ćiro uporno pokušava demantovati odlazak u Kinu, izdali su ga upravo budući poslodavci.
Oni su, naime, objavili da Blažević dolazi na velika vrata.
Sada je, valjda, svima jasna ona farsa koja je počela odmah nakon meča sa Portugalom u Zenici i najave odlaska, pa ostanka na klupi državnog tima, prema sistemu ''hoću-neću''. Napadao je čelnike Saveza i Zvjezdana Misimovića. Prve zbog toga što ga nisu nazvali nakon meča s Portugalom, a drugog jer ga je, navodno, prodao.
Psiholozi bi rekli da Ćiro koristi odbrambeni mehanizam projekcije, ili narodski rečeno: za ono što ti radiš - optuži druge. Svađajući se, dijeleći lekcije i dajući kontradiktorne izjave, Blažević je spreman braniti svoje pogrešne poteze do posljednjeg igrača i posljednjeg navijača koji se usudi primijetiti da su kola krenula nizbrdo. On kao da zaboravlja da nijedan Bosanac nije manje Bosanac, ako konstatuje da Ćiro pravi pogrešne poteze i da nije do kraja u pravu u slučaju "Misimović".
Ćiro je, sada se to pokazalo, reprezentaciju u posljednje vrijeme vodio kao komandant sa već pogubljenim autoritetom.
Ćiro je u moru pogrešnih poteza napravio ''najgori među njima'' – odlazak na snimanje filma u Beograd, žrtvujući pri tom Zvjezdana Misimovića. Blažević je, naime, mnogo ranije obećao da će otići u "Wolfsburg", kako bi se izmirio sa plejmejkerom naše reprezentacije, ali to nije učinio. Ponos mu nije dao da se, kako voli često kazati, spusti na nivo ispod igrača. Nije jasno zbog čega...
Raskorak između neočekivano dobrih ovogodišnjih igara reprezentacije i haotične situacije kakva vlada u strukturama nogometne organizacije traje već mjesecima. Samo se čekao trenutak kada će ovo neprirodno stanje konačno prouzročiti da i igrači koji brane boje BiH na terenu pokažu kakvi ih fudbalski funkcioneri vode.
Šansu koju Izvršni odbor ima, kako bi konačno završio priču oko generalnog sekretara i selektora, trebala bi biti jedna od posljednjih. Ukoliko je ne iskoristi, sterilni Nogometni savez bi konačno trebao smoći snage za rez jer vremena za eksperimentisanje i bagatelno prodavanje kakvog-takvog ugleda države u fudbalskom svijetu, zaista nema.
Postavlja se pitanje zašto se Savez mnogo ranije nije odredio prema selektoru, ali i prema generalnom sekretaru nakon nepravomoćne presude Suda BiH Munibu Ušanoviću i Miodragu Kurešu.
Iako Savez na sve načine pokušava uljepšati situaciju, te na svoj način objasniti kakav ugled ima u UEFA-i i FIFA-i, slučaj sa sredstvima za razvoj omladinskog fudbala, razotkriva sav jad i bijedu naše kuće nogometa. UEFA je, naime, odlučila da klubovi u Bosni i Hercegovini ne smiju i ne trebaju biti žrtve nesposobnosti Saveza koji ih vodi, pa su odlučili novac uplaćivati direktno na račune klubova, a ne na račun NSBiH, koji bi trebao distribuisati sredstva. Ne trebamo ni govoriti da je Savez po ovome jedinstven, mimo svih 52 države, članice UEFA-e.
Po 70.000 eura već su dobili klubovi Slavija, Zrinjski, Željezničar, Radnik iz Bijeljine, Široki Brijeg, Budućnost iz Banovića, a uskoro će isti iznos biti isplaćen i ostalim bh. klubovima.
Ovaj novac dolazi iz takozvanog Fonda solidarnosti Lige prvaka. UEFA je odlučila da svake godine dio profita Lige prvaka ide u taj fond. Novac je namijenjen klubovima iz liga koje nemaju predstavnike u grupnoj fazi Lige prvaka. Bosna i Hercegovina je samo jedna od država čiji klubovi imaju pravo na ovakav vid finansijske podrške.
I na kraju zaključak: može nekome izgledati diskutabilno, ali dobra pozicija državne reprezentacije u evropskim okvirima donosi najmanje jednu političku posljedicu u Bosni i Hercegovini. To smo se valjda svi saglasili. U ovom slučaju, to znači da će se više Bosanaca i Hercegovaca koji žive u ovoj državi identifikovati sa ovom selekcijom. Mi smo propustili jednu lijepu priliku. I sada nam ostaje da čekamo. Možemo već konstatovati da nas čeka vruća zima i da nam opet predstoji biranje selektora, lobiranja, glasanja, previranja i sve ono što ide uz ovu priču.
Emir Delić
