Kraj je godine, vrijeme je kad se podvlače crte, zbrajaju pobjede i porazi i kad se gleda šta je ostalo na "kontu". U našem Fudbalskom/Nogometnom savezu na kontu je jedno veliko – ništa. Kratkih rukava ostali smo u kvalifikacijama, nećemo vidjeti Južnu Afriku. Otjerali smo Ćiru Blaževića i tražimo mu nasljednika.
Kandidati su Sergej Barbarez, Ljupko Petrović, Baka Slišković, Meša Baždarević, Duško Bajević, Amar Osim i - Safet Sušić. Neki su medijski neatraktivni, neki forsiraju odvratni, bunkeraški fudbal, neki previše piju, neki su prestari. Jedan je među njima istinski gospodin, trenutno bez posla, stručan, ozbiljan i karakteran. Safet Sušić. Najbolji fudbaler BiH svih vremena.
On bi trebao u utorak 29. decembra i zvanično biti imenovan za novog selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, saznajemo iz dobro informisanih izvora. Legenda našeg fudbala i zvanično najbolji bh. igrač svih vremena, nakon sastanka članova predsjedništva Saveza u Tesliću, preko noći je postao najveći favorit za preuzimanje selektorske funkcije...
Na spomenutom sastanku bilo je i tragikomičnih scena. Tako je, navodno, Bogdan Čeko rekao okupljenima da se ''Savezu nudi Nijemac Hitzfeld''. Neki od prisutnih su ga zbunjeno gledali, valjda znajući da Hitzfeld vodi reprezentaciju Švicarske. Tek kad je Čeko opisao kandidata za selektora kao omalenog čovjeka koji je igrao za Njemačku na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, ostali su shvatili da se radi o Thomasu Häßleru.
Nije ovo kraj priče o amaterima koji vode Savez. Predložili su i Srećka Kataneca za Ćirinog nasljednika, ne znajući da nekadašnji slovenski i makedonski selektor (trenutno) vodi reprezentaciju Ujedinjenih Arapskih Emirata. Kasnije je Katanec u dnevnoj štampi rekao da se neko vjerovatno šali i da ga ne trebaju zvati u Emirate, jer će uzalud samo potrošiti novac na telefonski poziv.
Nakon Ćirine ostavke, Sergej Barbarez je bio favorit velikog broja medija, ali i kompletne sportske javnosti. Međutim, preovladalo je mišljenje kod ljudi iz Izvršnog odbora da je najbolje rješenje dati priliku Sušiću. S obzirom na to da Sergeju Barbarezu članovi IO iz Republike Srpske, ne žele ''oprostiti'' učećše na utakmici ''za spas bh fudbala'' na Koševu. Barbarez se tada otvoreno stavio na stranu onih koji su protiv vladajuće strukture u Nogometnom Savezu BiH. Šteta što Sergej nije dobio podršku, jer bi uostalom kao i Ćiro, donio mir u Savez i reprezentaciju, pomirio bi dijametralno suprotne stavove, onih koje ima Savez, te javnost i mediji.
Iako je predložen za selektora, Blaž Slišković ne uživa povjerenje većine, dok Mehmed Baždarević i Duško Bajević imaju obaveze u svojim klubovima, stoga se o njima i nije ozbiljnije raspravljano. Prvak Evrope s Crvenom zvezdom 1991. godine Ljupko Petrović, bio je jedan od ozbiljnijih kandidata, ali preovladalo je mišljenje da je Sušić kvalitetnije rješenje.
Stvari stoje ovako; Pape uživa najveću podršku ljudi iz Saveza, pa se tako može čuti kako se sve zapravo zna i da će Sušić povesti reprezentaciju u kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2012. godine. Sa Sušićem je mnogo toga dogovoreno. Telefonski je razgovarao sa predsjednikom Saveza Čolakovićem, potpredsjednikom Dominkovićem, sa pojedinim članovima Izvršnog odbora, te sa Munibom Ušanovićem. Protiv legendarnog Papeta niko neće dići ruku protiv. Naprotiv, saglasit će se svi koji znaju barem malo o fudbalu da je Sušić odlično rješenje.
Sušić je bez sumnje persona kakva se samo poželjeti može za selektora. Nikada nije uputio otrovnu strijelicu na Savez, nije pametovao iz Pariza, uvijek je bio korektan prema kolegama koji su proteklih godina vodili reprezentaciju. Nije pripadnik niti jednog klana, nema lobiste, nema svoje novinare, što ga je vjerovatno koštalo u karijeri, budući da nije vodio, a trebao je, velike klubove. Zbog svoje korektnosti i činjenice da ne želi nikome podmetati nogu, nikada nije vodio ni Paris Saint Germain, klub u kojem uživa status istinske legende.
Šta se promijenilo u Papetu? Zbog čega je odlučio da se uhvati u koštac s reprezentacijom i pokuša napraviti rezultat? Kad se sve analizira, sabere i oduzme, Sušić je, nećemo pretjerati ako kažemo, predodređen da napravi velike stvari s ovom reprezentacijom.
Njegov dolazak je u konačnici i nešto više od samog izbora selektora. Papetovo ateriranje u Bosnu i Hercegovinu bi moglo biti čak i sudbonosno; reprezentaciju bi konačno trebao voditi nekada najbolji kojeg je ova država imala. Legenda koja stoji rame uz rame sa Osimom, Ferhatovićem, Baždarevićem, Muzurovićem, Smajlovićem, Mersedom Kovačevićem, Duškom Bajevićem, Enverom Marićem i ostalim istaknutim Bosancima i Hercegovicima koji su ostavili pečat u našem fudbalu i o čijim se fudbalskim bravurama i dan-danas govori.
U kuloarima se – iako selektor još nije izabran - već može čuti da bi Sušićevi saradnici u stručnom štabu mogli biti Amar Osim, Vlatko Glavaš i trener golmana Nedžad Kuruzović. Još jedan trener kao prijedlog iz Republike Srpske, naći će se u stručnom štabu. Postoji mogućnosti da se i Barbarezu ponudi mjesto u reprezentaciji, najvjerovatnije kao jednom od Sušićevih asistenata. Ipak, teško je pretpostaviti da će Sergej prihvatiti da asistira Papetu. Ne zbog toga što ima nešto protiv njega, već zbog činjenice da nekadašnji legendarni kapiten bh. tima ima ambicije da bude prvi, nikako drugi u ovakvoj konstalaciji snaga.
Ukoliko ste pažljivo čitali možda vam sve izgleda kao gotova stvar, ali avaj... Sušić jeste najozbiljniji kandidat za selektora, ali s obzirom na to da su poznate metode onih koji odlučuju, treba uzeti s dozom rezerve i priču da su Čolaković i ekipa odlučni da Pape bude ''taj''. Praksa pokazuje da su, primjerice, i Fuad Muzurović, ali i Meho Kodro, pa i Ćiro Blažević iz sjene došli na ''tron'' – selektorsku klupu. Drugi su treneri bili favoriti, ali u konačnici nisu prošli.
U kontekstu priče oko izbora selektora, itekakvog maha su uzeli i sami igrači. Nepojmljivo je za bilo koju reprezentaciju na svijetu, izuzev valjda za našu, da njeni reprezentativci otvoreno lobiraju i agituju za određenog kandidata. U ovom slučaju o Sergeju Barbarezu je riječ. Uz svo poštovanje prema Sergeju i njegovom odnosu koji ima sa većinom igrača, krajnje je neukusno, pa i nekorektno prema ostalim trenerima. Nedopustivo je da se bilo koji igrač, ma kakva zvijezda da je, otvoreno stavlja na stranu samo jednog trenera, bez obzira o kome se radi. Kao što je Husref Musemić pametno rekao ''igrač treba da igra, a ne da bira ili da nedajbože, odlučuje''. Praksa koju će budući selektor definitivno morati prekinuti, jer ukoliko želi imati autoritet, onda mu igrači neće diktirati kako će igrati, a pogotovo koga će pozvati u reprezentaciju.
Imenovanje Sušića za selektora, sasvim sigurno neće otupiti oštricu gnjeva prema, "uglednim" nogometnim radnicima. Svi su oni uglavnom omraženi, između ostalog i zbog selektora. Sulejman Čolaković, predsjednik NSBiH nema nikakvu popularnost, jer je gurnuo niz stepenice Ćiru Blaževića i konstantno igra dvostruke igre. Josipa Bevandu preziru jer forsira povratak Bake Sliškovića, a Dominkovića jer nikad nije dosljedan, jedno misli i govori do popodne, a od popodne sasvim drugo. I zbog toga nam trebaju korjenite promjene u vrhu bh. kuće fudbala.
Predsjednik Nogometnog Saveza BiH bi trebao biti utjecajni čovjek, bez mrlja iz prošlosti, čovjek s dobrim vezama, koji je u stanju nabaviti novac i čovjek kojem nogomet nije samo lična promocija. Takva persona ne bi trebala tolerisati primitivne istupe svojih službenika. On (predsjednik) bi trebao nastojati da Savez na čijem je čelu u svakom pogledu bude besprijekoran i opet gospodski. I pred navijačima i pred finansijskom policijom.
Savez je, danas, nažalost, dio jednog opskurnog nogometnog miljea, u kojem se vrti polusvijet i podzemlje, u kojem se kupuju i namještaju utakmice, korumpiraju sudije, muti se rezultatima i sve je manje istinskih sportskih vrijednosti. U tom svijetu raznorazni mutni tipovi i mešetari trguju svime i svačim. Savez je postao poligon za brzu i laku zaradu. I zato je lakše naći žiranta za kredit nego objektivnog i iole čestitog člana Izvršnog odbora krovne fudbalske federacije Bosne i Hercegovine.
Emir Delić
