O moj Gospodaru, mi znamo samo ono čemu nas Ti poučiš. Ti sve znaš, a naše je znanje ograničeno. Ovi magnetofoni su beskrajno gladni i nezasiti. Ne prestaju slušati. Mi se gdjekad zasitimo slušanja, a ovi magnetofoni nikad. Biti gladan jedan je od zahtijeva učenicima, jer ako su gladni mudrosti, onda šejhovo srce biva snabdjeveno - toliko prima da mu u srce ne može stati sva rijeka Božanskih poruka, tako da ono što se prelijeva, mora prenijeti svojim učenicima.
Sva hvala je Allahu Uzvišenom i zahvalnost što nas je okupio ovdje, samo iz ljubavi prema Njemu. Mi smo sretnici, jer prisustvujemo takvom sastanku. Mnogo je ljudi i žena ovdje u Londonu što se sastaju samo za šejtanskom sofrom, a nikada radi svoga Gospodara. To su ljudi željni samo uživanja, sve su podredili tom cilju. Pa ipak, vrlo se često sa tih sastanaka vraćaju nesretni i nezadovoljni. Međutim, ko god prisustvuje ovom sastanku, ako je tužan, odlazi sretan i zadovoljan, ako uđe namrgođen, iziđe nasmijan, ako dođe zabrinut i uplašen, odlazi opušten i sa osjećanjen sigurnosti. Zamolimo uzvišenog Allaha da nas podrži da se što češće sastajemo radi približavanja Njemu i da u tom ustrajemo sve do kraja naših prolaznih života.

Naš učitelj je uvijek govorio:"Učenik će biti sretan dok god bude na putu s kojim je Allah zadovoljan sve dok ga ne napusti."

Allah je zadovoljan sa nama dok prisustvujemo sastancima koji su posvećeni njemu i zadovoljan je da ovakvim sastancima dajemo prednost nad ostalim obavezama. Ako si zauzet bilo kakvim poslom, ostavi ga i dođi na ove sastanke, jer posao neće pobjeći, čekat će na svom mjestu da mu se vratimo, dok ova vrsta blagoslovljenog sastanka ne čeka. Svako se može lahko uvjeriti, posebno danas, da svijet radi i dan i noć za dunjaluk i da na tom putu ne žali uložiti i posljednji atom energije, pa tako vidimo da mnoge tvornice rade bez prestanka. To pokazuje da se poslovi materijalne prirode neprestano razvijaju svuda i da ih ljudski rod nimalo ne potcjenjuje. S druge strane, ovakvi sastanci su prava rijetkost. Brzo se završe i onda nikad više ne vrate.

Kad bi ti neko ponudio: "O Ahmede, daću ti odaju punu zlata kralja Džordža Petog samo da ne odeš na zikir (spominjanje Boga) ove hefte - šta bi uradio? Da li bi potrčao za zlatom?" Svako ovdje bi izabrao zlato; i kada bi otišao za zlatom, a ostavio zikir, nakon što bi vidio svo to zlato, srce bi mu od uzbuđenja prepuklo. I od kakve koristi bi mu onda to zlato bilo? Niotkakve! A ko prisustvuje ovim zikrovima, dobija vječnu nagradu u Božijoj sveprisutnosti. Prisustvovanje ovakvim sastancima - samo i isključivo radi sjećanja Allaha - upisuje se neizbrisivom tintom. Ono što stekneš dolazeći ovdje, nešto je što nikada ne možeš i/gubiti, ostaje s tobom zauvijek. Eto, mi smo se danas sastali, a već je prošla hefta od našeg prošlog sastanka. A čini se kao da je to juče bilo. Vrijeme prolazi munjevito, posebno danas. To je u skladu sa riječima našeg Poslanika a.s.: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će vrijeme brzo proricati."

Eto, već je svaki od nas potrošio 20, 30, 40, 50, 60 godina svog života. A, ima jedna izreka u Islamu: " Sve što je na zemlji - samo je zemlja." Vi ćete sada reći: " Pa mi smo ljudi! Mi smo žene! Kako to?! Kako možete reći da smo zemlja? Šta time želite kazati? " Da, da, vi ste samo zemlja. Ako zakopate čovjeka u zemlju i ostavite koju godinu ili deceniju pa ga iskopate, šta ćete naći? Zemlju! Gdje je čovjek? U mezar smo ga bili položili. Kamo je otišao? Ne, niko ga nije ukrao. Istina je upravo ono što smo rekli: "Sve što je na zemlji - samo je zemlja", ništa drugo. Ljudi, životinje, bilje - sve što iz zemlje dolazi, u nju se vraća. (Uzvišeni Bog dž.š. je ugradio svoju Božansku Tajnu u zemlju, tako da se ova Njegova stvorenja pojavljuju na različite načine, ali čim On tu tajnu opozove tj. čim pozove naše duše Sebi nazad, sa nama je gotovo. Naši životi su kao nekoliko dana. Započinjemo s praznom čašom. Svaki se dan po jedna kapljica spusti u našu čašu dok se ne napuni, a onda Melek smrti dođe i kaže: "Popij ovu čašu". Kada naše predodređeno vrijeme istekne, čaša će biti puna, mi ćemo je popiti, i s tim je svršeno. Svakog od nas ovaj trenutak čeka.

Oni, srčanih očiju otvorenih, znaju da nakon tri perioda od po 40 dana po začeću, bebina duša dolazi s nebesa u majčinu utrobu. Ponekad s neba siđe strelica odmah po dolasku duše. Ta strelica određenja, "Određenog roka", potom pogađa svoj cilj sahat vremena nakon što se duša spojila sa tijelom, pa ta osoba umre, a da nikada i ne vidi svjetlost dana. Nekom drugom, strelica se pošalje samo sahat nakon rođenja, nekima sedmicu, ili godinu, ili 5, ili 75 poslije; uglavnom kada god toj osobi istekne rok, duša napušta tijelo i odlazi.

Svako mora znati da mu je strelica okrenuta u svakom momentu i da će, prije ili poslije, doći svome cilju. Neki znaja da Uzvišeni Bog dž.š. skriva tu strelicu od naših pogleda taka da se možemo osjećati opušteno. Jer, kada bismo mogli vidjeti svo to mnoštvo strelica što jezde svojim ciljevima, bilo bi nam teško da se krećemo lijevo-desno iz straha da nas ne pogodi. Uzvišeni Bog dž.š. ih skriva da na miru možemo obavljati svoje poslove, ne strepeći od smrti svakog trenutka. Zaklanjanje ove realnosti od naših pogleda jedna je od manifestacija Njegove milosti prema nama. Pa ipak, moramo znati i podsjećati se da se vrijeme smrti stalno približava i da se strelica primiče svome cilju, sve bliže i bliže. Moramo shvatiti da potpuna sigurnost za čovjeka u ovom životu ne postoji. Moramo, isto tako, uvijek biti spremni da "putujemo" i ponašati se kao osoba kojoj se kaže: "Sutra će neko doći po tebe da te povede na odmor." Kad dobijemo takvu radosnu vijest odmah počinjemo pakovati torbe, a uoči tog dana, usljed uzbuđenja, jedva zaspimo. Čim zora svane, ustajemo, oblačimo se i čekamo pred vratima. Tako bismo se uvijek morali ponašati i razmišljati: "Možda danas, možda sutra, moram spremno dočekati svoj odlazak Gospodaru." Rabija Adevija, jedna od najvećih žena-evlija, jednom je prilikom rekla: "Ja nikada ne dozvolim svom nefsu da vjeruje da će dočekati slijedeći dan, već mu kažem: 'O Rabija, znaj daje ovo zadnja noć tvog života, vidjela si zalazak sunca, drugi izlazak sunca nećeš nikad dočekati, zato se noćas moraš ozbiljno posvetiti ibadetu i učiniti sve od sebe da stekneš Božije dž.š. zadovoljstvo'. Ovako postupajući, mogla sam svaku noć učiniti po hiljadu sedždi." Dok bi Rabija svim srce ibadet činila, sva bi se zatvorska ćelija Božanskim nurom, svake noći, obasjala. A kada bi se jutro prikučilo, sebi bi kazala: "O Rabija, ne čekaj da noć padne da bi ibadet činila, jer ako si dočekala izlazak sunca, zasigurno nećeš dočekati njegov zalazak." Zbog takve duboke odanosti, Allah dž.š. joj je podario Svoju ljubav tako da iz nje nije izranjala, ne tražeći zadovoljstvo niučem drugom do kraja života. Imajući takvo srce, ispunjeno ljubavlju prema Gospodaru, sve drugo je za nju izgubilo ukus, pa prema tome, ništa drugo nije ni moglo naći mjesta u njenom srcu.

Sve se evlije (Allahovi štićenici) na sličan način odnose prema smrti, očekujući je svakog časa. Jednom je takav jedan bio prepušten ibadetu kada je Melek smrti, po Božijoj naredbi, došao da mu uzme dušu rekavši: "O robe moga Gospodara, ja dođoh po tvoju dušu, jesi li spreman?" "Da, spreman sam", glasio je odgovor. "Moj mi je Gospodar dozvolio da sačekam dok ne završiš sve svoje poslove i dok ne staviš sve na svoje mjesto prije nego što ti uzmem dušu," rekao je Melek .

"Sve su mi stvari na svom mjestu i ništa nije ostalo nedovršeno. O Meleku moga Gospodara, ja sam te 40 godina iščekivao i uvijek pogledao sa koje ćeš mi strane prići. A ti me sada pitaš jesam li spreman. Ima 40 godina kako sam spreman i samo bih te zamolio da mi dadneš vremena da klanjam dva rekata namaza i kad budem na zadnjoj sedždi, možeš mi uzeti dušu. Ovo je moja posljednja molba mome Gospodaru: da i posljednjim dahom svoga života iskažem zahvalnost Njemu kao Njegov pokorni rob, od iskona do vječnosti".

Danas, više nego bilo kada u prošlosti, ljudi su do te mjere zaokupljeni materijalnim dobrima da su naprosto time opsihreni iako znaju, a to i mi svi vidimo, da bebe na ovaj svijet dolaze otvorenih i praznih ruku; ljudi kada umru, također, napuštaju ovaj svijet otvorenih i praznih ruku. Ništa sa sobom od ovoga svijeta ne nosimo osim ćefina, a neki čak i bez njih. Dakle, samo onoliko koliki su ćefini uzimamo od ovog svijeta. Ako nosimo turbane, na njima je dovoljno platna da se upotrijebi kao ćefin. Noseći turbane, uvijek se sjećamo smrti. Oni nas podsjećaju da uvijek radimo ono što je najbolje i najkorisnije, jer nikad ne znamo koje nam djelo može biti posljednje.

Poslije ovosvjetskih "zadovoljstava bez ukusa" okrećemo se Gospodaru da se susretnemo sa pravim zadovoljstvom. Što smo više sa Njim, u većoj mjeri ćemo upoznati pravo zadovoljstvo. A ako pođemo stranputicom, život će nam postati težak. Onog časa kad okušamo Božansku ljubav, više nećemo tražiti ništa drugo, ni u ovom, ni u drugom svijetu. Tražit ćemo samo Allahovu ljubav i da gledamo u Njegovu Božansku ljepotu.

 

Šejh Nazim Haqqani

http://www.navrelumudrosti.com

U Sudu Bosne i Hercegovine za sutra je zakazana usmena rasprava u slučaju Imad Al Husin, poznatiji kao Abu Hamza, koji se od 6. oktobra prošle godine nalazi u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu. Povodom zakazivanja usmene rasprave, njegova kćerka Nudžejma Softić poziva sve građane da mirnim okupljanjem ispred Suda BiH pokažu da "nekompetentne osobe ne mogu odlučivati o ljudskim sudbinama", a u e-mailu koji je poslala redakciji Sarajevo-x.com navodi:

"Kao što vam je poznato, već duže vrijeme se protiv jedne grupe bosanskih građana afroazijskog porijekla vodi politička kampanja u kojoj se oni proglašavaju prijetnjom nacionalnoj sigurnosti bez ikakvih dokaza i zatvaraju u imigracione centre, kako bi se pokazalo da naša vlast i naše pravosuđe 'nešto rade'. Međutim, vremenski period od 15 mjeseci, od dana kada je u Imigracioni centar pritvoren moj otac Imad Al Husin (Abu Hamza), pokazao je da naša vlast zapravo ni sama ne zna u šta se, oprostite na izrazu, uvalila, i kako da te slučajeve riješi", navodi u svom e-mailu Softićeva.

Prema njenim riječima, svakom razumnom umu je jasno da se slučajevi prijetnje nacionalnoj sigurnosti, ukoliko ona postoji, rješavaju brzo, jer se za takvu optužbu moraju imati jaki dokazi. "Ovdje to nije slučaj, jer dokaza nema, jer je optužba proizvoljna i neosnovana i mi kao članovi porodice jednog punopravnog bh. građanina i bh. državljanina imamo pravo da to tvrdimo. Da je moj otac bilo šta uradio, davno bi bio deportovan iz BiH i davno bi ovaj slučaj bio riješen. To, međutim, nije tako. Deportaciju je obustavio Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, a kako je naša vlast mog oca već proglasila prijetnjom, naše institucije našle su se u ćorsokaku“, navodi dalje u pismu Nudžejma Softić.

Kako pustiti na slobodu nekog koga su nepromišljeno proglasili prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, a čija je deportacija zabranjena od strane jednog od najvećih evropskih sudova, pita se kćerka Imada Al Husina.

"Zapitajmo se zajedno šta će biti ukoliko naše insitucije priznaju svoju grešku i ako se utvrdi da je optužba bila neosnovana i politički produkt. Zapitajmo se kakvi nas to ljudi predvode i za kakav zločin i nas same danas-sutra na pravdi Boga mogu da optuže. Sjetite se romana 'Proces' Franza Kafke, kojeg smo manje-više svi čitali za lektiru u srednjoj školi. Dokle ćemo se miriti s tim da o nama odlučuju nesposobni ljudi i da mi budemo njihove žrtve, te da povrh svega to prešutno podnosimo i ne znajući da nam se radi o glavi“, navodi Softićeva, koja je pozvala sve građane BiH kojima je stalo ne samo do rješenja slučaja njenog oca, nego da se pravedno provode i svi ostali postupci, te da se poštuju pravne procedure, da se sutra u 10 sati okupe ispred Suda BiH i mirnim protestima pokažu da ne žele da o njihovim i životima njihovih komšija, odlučuju političari ili neka druge nekompetentne osobe. "Ako je neko kriv neka bude kažnjen, ako nije onda neka se prestane s mučenjem nevinih ljudi i njihovih porodica“, navela na kraju svog e-maila.

Bakira Hasečić izjavila da će bojkotovati svjedočenje ako dođe do smanjenja optužnice protiv Karadžića...

Vidjeli smo da žele da nestane muslimana u Evropi, rekla je predsjednica Udruženja "Žena - žrtva rata" Bakira Hasečić nakon sastanka s delegacijom Haškog tribunala u Sarajevu, koji je održan tokom protestnog mitinga predstavnika Saveza logoraša BiH, udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" i "Žena - žrtva rata", povodom odluka Sudskog vijeća Haškog tribunala u predmetu "Radovan Karadžić", u kojem se traži skraćivanje optužnice i reduciranje rada u ovom predmetu.

"Zatražit ćemo od Evropske unije (EU) da se donese rezolucija o zaštiti muslimanskog naroda u Evropi. Očito je neko planirao da nestane muslimana u Evropi", rekla je Hasečić.

Žrtve su svoje neslaganje s politikom Tribunala iskazale i paljenjem fotografija predsjedavajućeg Tribunala Patrika Robinsona (Patrick Robinson), glavnog tužioca Serža Bramerca (Serg Brammerz), te Radovana Karadžića.

"Naš stav je da ćemo bojkotovati bilo kakvo svjedočenje, pojavljivanje u predmetu Radovana Karadžića u Haškom tribunalu, ako pokušaju izvršiti ono što su već naumili, amnestiju za genocid, kojeg je naredio i izvršio nad bošnjačkim stanovništvom", rekla je Bakira Hasečić.

Ona smatra da političari, međunarodna zajednica i oni koji su podržavali agresiju od 1992. do 1995. godine danas hoće da je legalizuju.

"Nek puste Karadžića, jer nama ne znači ništa život jednog monstruma, nama samo treba pravda i istina za ono što su uradili. Karadžić je nad BiH izvršio agresiju i genocid sa Srbijom i Crnom Gorom, potpomognut cijelim svijetom, koji mu danas skraćuje optužnicu i žele da ga amnestiraju i nagrade za genocid koji je učinio nad nama", kazala je Hasečić.

Hasečić smatra da je za ovakve odluke kriva politika, te da se boji da će na kraju ispasti "da se nismo ni rodili i nikad u životu vidjeli četnika".

Ona je istakla da nije razočarana malim odzivom građana Sarajeva na današnjim protestima.

"Nisam razočarana. Sarajlije ne znaju šta je četnik, osim onog dijela grada gdje je Grbavica. Razmišljala sam da u svome Višegradu kupim kokardu i prošetam gradom da Sarajlije vide šta je to zaista četnik", kazala je Bakira Hasečić. Oficir za vezu Haškog tribunala Refik Hodžić istakao je da će zahtjev Saveza logoraša BiH, te udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" i "Žena - žrtva rata" biti ubrzo poslan u Tribunal.

"Nama su preneseni zahtjevi tri udruženja za određene stvari koje su vrlo bitne u radu Tribunala. To je da će, ukoliko bude smanjena optužnica u predmetu Karadžić, ova udruženja svojim članovima i građanima BiH uputiti zahtjev da ne svjedoče u ovom predmetu. Ovo je ozbiljan zahtjev, kojeg ćemo u najkraćem roku prenijeti u Tribunal. Zatražen je također i hitan sastanak predstavnika ovih udruženja s predsjednikom i glavnim tužiocem Tribunala", rekao je Hodžić, dodavši da ne može govoriti o eventualnim zaključcima tih razgovora.




Autor: Onasa

Huligani napali dječake koji su se vraćali iz džamije Bekir ef. Šabić, uposlenik Muftijstva tuzlanskog, čiji su sinovi i njihov drug pretučeni, ogorčen na činjenicu da djeci niko nije pomogao... 11.09.2009. 07:56 Da u Tuzli u noćnim satima i nije baš preporučljivo hodati, najbolje pokazuje preksinoćnji napad na trojicu dječaka koji su se nakon teravije u Čaršijskoj džamiji vraćali kući. Riječ je o dvojici maloljetnih sinova Bekira ef. Šabića, uposlenika Muftijstva tuzlanskog, od kojih je jedan učenik medrese, a drugi učenik osnovne škole, te njihovog prijatelja, također osnovca.- Djeca su nakon izlaska iz džamije krenula kući. Na Korzu, nekoliko stotina metara od džamije, presrela su ih dvojica mladića i počela udarati. Moj stariji sin pokušao je zaštititi brata i njegovog druga pošto su mlađi, ali su se napadači onda okomili na njega. Ono što je najgore od svega jeste da su svega desetak metara od tog mjesta pred jednim restoranom ljudi mirno sjedili i posmatrali kako huligani udaraju djecu, a da niko od njih nije pokušao da ih zaštiti. Pitam se u kakvom to mi gradu živimo - ispričao nam je ef. Šabić, sugerirajući roditeljima da im djeca više nisu sigurna ni kada odlaze u džamiju.Šabić navodi da je ovaj slučaj prijavio MUP-u TK, a da je njegovom starijem sinu bila potrebna hitna ljekarska pomoć, s obzirom na intenzivno krvarenje koje je imao.Potraga za napadačimaU MUP-u TK navode da je preksinoćnji napad na trojicu maloljetnika u centru Tuzle prijavljen Policijskoj stanici Centar u Tuzli, te da se intenzivno traga za počiniocima ovog napada. Također, potvrđeno je da je jedno lice zatražilo ljekarsku pomoć, ali se ljekari nisu izjasnili o stepenu povreda.

Mozillin direktor projekta Firefox, Mike Beltzner, najavio je skorašnju dostupnost konačne verzije preglednika Firefox 3.5. Mike tvrdi da je najsvježija četvrta beta verzija ovog preglednika i posljednja beta prije RC izdanja.

 

Za sada je u planu tek jedan Release Candidate (prijašnje verzije su ih imale po tri), tako da nije sigurno hoće li Mozilla sada uspjeti u naumu. Beltzner navodi kako su svi planirani beta problemi riješeni, a za RC verzije Mozilla namjerava dodatno poraditi na kompatibilnosti preglednika u prikazu web stranica.

 

Prema navedenim planovima, konačna verzija Firefoxa 3.5 će biti dostupna do kraja drugog kvartala ove godine. Mozilla procjenjuje da oko 900.000 korisnika upotrebljava neku beta verziju Firefoxa 3.1 (stari naziv) i 3.5.

Vrijeme je "Ruka Božija": ona pokreće sve u svom pravcu, prema određenoj destinaciji. Neki ljudi su sposobni shvatiti značaj prolaska vremena, i promatrati ga sa okom mudrosti. Ti ljudi koriste vrijeme, tako što iz svakog novog dana izvuku maksimum, iskorištavajući na taj način, Bogom danu viziju usmjeravanja svog života ka ispravnom pravcu.

Drugi doživljavaju vrijeme na izobličen način, kao osoba koja gleda u izpupćeno ili udubljeno ogledalo. Ova bolest percepcije se dešava zbog toga, što se ti ljudi nisu pomirili sa "Rukom Božijom"; nisu shvatili razlog, zbog kojeg nas je Bog ograničio carstvom vremena i prostora. On nam na taj način namjerava podariti šansu da se usavršimo, kako bi stekli Uzvišene atribute kroz naš lični trud i kroz teške situacije, i tako se pripremili za dan ponovnog sastanka sa našim Gospodarom.
Uzvišeni Allah dž.š. kaže:

"Djeca Ademova prokljinju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noć i dan."

Za one koji još nisu shvatili ovu istinu, vrijeme se ponaša na veoma čudan i uznemirujući način. Efekat ovoga je skretanje naše pažnje na potrebu za promjenom nas samih, kako bismo se našli u harmoniji sa prolaskom vremena, jer se vrijeme samo od sebe, očigledno, neće niti ubrzati, niti usporiti, da bi se prilagodilo našim potrebama. Naše opažanje problema sa vremenom je Božija milost, baš kao što bol u stomaku ukazuje na potrebu za mjenjanjem navika u ishrani, tako nas i ova "Bolest" upućuje na potrebu za dotjerivanjem našeg načina života.

Za neke ljude vrijeme kao da leti, noseći ih kao bespomoćne jahače na leđima divljih konja, u krdu koje galopira ka litici. Dok za druge, vrijeme kao da stoji u mjestu, i oni imaju osjećaj da tonu u živi pjesak.

Mi prvo moramo shvatiti vrijednost vremena; koje, kada se jednim potroši, se ne može vratiti natrag. Kada bi svi narodi uložili napor da povrate makar jednu sekundu prošlosti ( kako bi promijenili neku katasrofalnu odluku npr.), da li mislite da bi uspjeli? Ne, ni brdo blaga nemože povratiti natrag niti jednu sekundu vašeg života. Prema tome, vrijednost vremena je iznad svake procjene, a ljudi ipak besposleni traće sate, i traže naćina za sticanje još više slobodnog vremena.

Danas, veoma mnogo ljudi ( ne samo oni koji se smatraju klinićki depresivni ) pati od nesposobnosti adaptacije na prolazak vremena, i to na naćin, da on bude u skladu sa njihovim duševnim mirom.

Ego kod veoma mladih ljudi želi smjesta požderati čitav svijet. Grozničava toplina ispunjavanja strasti, kao i lov na zadovoljstva, čine da vrijeme "Leti". Veoma često, u ovim kritičnim vremenima za ljudski život, razboritost se baca za leđa, dok briga za ispunjavanjem potreba ega potroši svu životnu energiju. Takvo neobuzdano zadovoljavanje predstavlja siguran put za veoma brzo i suludo pražnjenje energije, a život je poput maratonske utrke; zahtjeva taktičnost: ako poćnete sprintati od samog starta, srušićete se nakon nekoliko stotina metara. Čuvanje energetskih zaliha iziskuje samokontrolu i snagu volje, a ovi atributi su rijetki danas među omladinom.

U večini slučajeva, veoma mladi ljudi krenu duhovnim putem tek onda kada "Pregore", i onda jedva dohramlju do nas na "Servis". Na stotine ljudi dođu kod mene govoreći:" O Šejh efendija, možete li mi pomoći?" Veoma je težak zadatak pomoći ljudima koji su potrošili svu svoju energiju uzalud, i čije su fizićke i mentalne moći na veoma jadnom nivou. Ja sam nekada zapanjen kada vidim, da su ti ljudi uglavnom veoma mladi. Oživljavanje mrtvih je mudžiza, koja je jedino data Poslanicima, ali sve dok ima znakova života, mi se nadamo da ćemo biti u stanju razbuditi ljude iz njihovih komatoznih stanja.

Kao rezultat "Prekoračenja", prouzrokovanih ovim maničnim stanjima, javlja se depresija u vidu kontraefekta, koja se manifestuje kod ovih mladih ljudi. Tada vrijeme više ne "Leti", već naprotiv, minuti se čine kao sati, sati kao dani, a dani kao sedmice. Obično, ljudi kojima nedostaje koristan "Ispusni ventil" za njihovu energiju, i koji se osjećaju neispunjeno, su podložni ovim emocijama. Kako je samo budalasto od ljudi da žele da im vrijeme prolazi brzo, kada znamo, da je, kako smo već istakli, vrijeme neprocijenjiv dragulj.

U najodlikovanijem Nakšibendijskom tarikatu postoji pravilo "Palca": vrijednost jedne osobe je ravna vrijednosti koju ona pridaje vremenu. Ako za vas vrijeme predstavlja teret, za koji se nadate da će što brže proći, onda ste vi teret na licu zemlje, i bilo bi mnogo bolje da ste pod njom, nego na njoj. Zašto? Pa zato što vi samo želite uzalud rasipati neprocijenljivo blago: vašu vitalnu energiju. Znajte također, da jedno drugo neprocijenljivo blago; vrijeme, nije bogatstvo u vašim rukama, već je ono ogromna hrpa blaga ispod koje ste vi zakopani. Pametno trošite svoju vitalnu energiju, kako bi vam se otkrila vrijednost vremena.Kada vi budete čuvatli svoje vrijeme poput dijamanta, Allah dž.š. će vas uzvisiti u očima ljudi, kao i u Uzvišenom prisustvu, na ovom i na onom svijetu.

Poznat je jedan sufijski aforizam koji kaže: " Sufija je dijete svoga vremena". Ovo znači da se sufija odnosi prema svome vremenu, sa istim poštovanjem, kao prema svojim roditeljima. To poštovanje je najvažnija dužnost u religiji, i na sufijskom putu mi se opominjemo da poštujemo vrijeme, baš kao što poštujemo i svoje roditelje. Pravi derviš nikada neće protračiti niti jedan momenat, već će ga ugrabiti, baš kao što iskusni jahać zgrabi uzde svoga konja, usmjeravajući ga uz pomoć svoje vještine, u ispravnom pravcu, i u pravoj brzini. Pogledate li pravog derviša, vi ćete ga naći kako je zaokupljen nećim korisnim, nikada to neće biti štetna ili bezkorisna aktivnost.

Ako se jedna osoba uspije upraviti na ovaj naćin, onda je ona na putu ka savršenstvu, zbog toga što ona zna šta treba raditi. Srčane oči te osobe nikada neće oslijepiti, ona je veoma svijesna značaja svega što susreće.

Naš šejh je imao obićaj reći:
" O ljudi, kako ispunjavate svoje dane? Ne tračite vrijeme, već težite da jednako utkate vrijeme i prostor, tako da ostavite iza sebe trajnu zaostavštinu na ovome svijetu, i na taj naćin budete počastvovani na ovome i onome svijetu".

Za sljedbenike sufijskog puta, jalovo tračenje vremena ili bezkorisne aktivnosti su največi grijeh. Čuvajte svoju vitalnu energiju i svoje dragocijeno vrijeme, i učinite svaki trenutak živim.
 
@Šejh Nazim Haqqani

http://www.navrelumudrosti.com