Svoj životni vijek posvetio stvaranju naše historije!
150 godina od rođenja Safvet Beg Bašagića
Među prvim pobornicima kulturnog, prosvjetnog uopće napretka bosanskohercegovačkih muslimana poslije okupacije ovih zemalja od strane Austro-Ugarske monarhije 1878. godine, bio je i dr. Safvet-beg Bašagić.
Safvet – beg Bašagic rođen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Istaknuti bosanskohercegovački pjesnik, prevoditelj, historičar i političar, osnovao je veliki broj časopisa, listova i nacionalnih društava. Godine 1882. Bašagićeva porodica se seli u Sarajevo, gdje on završava ruždiju.
Sarajevsku gimanziju završio je 1895. godine, nakon čega, u periodu od 1895 do 1899. godine boravi na studijima orijentalnog jezika i historije na Univerzitetu u Beču.
Poeziju piše još kao učenik sarajevske gimanzije, da bi njegova prva zbirka pjesama bila spremna za štampanje za vrijeme njegovih studija u Beču. Zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem, Bašagić osniva 1. maja 1900. godine književni list Behar.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine, Bašagić radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, sve do 1927. godine kada je umirovljen. Safvet – beg Bašagić je umro 9. aprila 1934.godine u Sarajevu, sahranjen je u haremu Begove džamije.
Na Bajram
Velik si, Bože,
Tvoja veličina je neizmjerna,
pram njoj je ništa svesioni svijet.
Vječan si, Bože!
A sva su druga stvorenja
pram vječnosti Tvojoj truhla snijet.
Moćan si, Bože,
moć Ti je bezgranična,
sve pred njom pada u slabi prah.
Strašan si, Bože!
Sve živo pred Tobom strepi
i strepnju svoju zove: Božji strah.
Divan si, Bože!
Tvoja divota je zagonetna,
uz poj slavuja i bistra vrela šum
najveći čovjek diveć Ti se reče:
“Divotu Tvoju moj ne pojmi um!”
Blag si, o Bože!
Tvoja blagost je veličajna,
sva dobra ljudska njezin su plod;
s uzdanjem u nju i mi se jatimo evo,
da mladim silama radimo za rod.
Svesilni Bože!
Tisuć duša jednim Te glasom moli:
nazatku strašan, napretku budi blag,
da naša majka u sjaju prosvjete sine,
da svakoj hrđi zatare se trag!
Uslišaj, Bože!
Uslišaj skromnu želju srdaca mladih,
kud narodne misli sebi grade tok;
čista su srca naša kô čisto planinsko vrelo –
za više kulturne težnje iz njih cijedi sok.
