Danas je obilježena 27. godišnjica od zatvaranja logora Sušica. Istovremeno se u gradu u Vlasenici obilježava i dan općine Vlasenica i formiranja jurišnog odreda, koji je bio “zaslužan” za osnivanje logora i sve torture u njemu.
- To je, po nama, izraz nepoštivanja prema žrtvama bošnjačke nacionalnosti iako Bošnjaci žele suživot i da u miru žive u ovom gradu – kazao nam je predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica Zajim Mahmutović.
Onda je počelo centralno obilježavanje. Polaganjem cvijeća i vjerskim programom skoro 300 preživjelih logoraša i članova porodica ubijenih, u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, došlo je do ostataka zloglasnog logora.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković kazao je da je koncentracioni logor Sušica u razdoblju od maja pa sve do kraja septembra 1992. godine bio logor za zatvaranje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkog stanovništva sa područja općine Vlasenica, ali i ostalih podrinjskih općina.
- Kroz ovaj logor prošlo je i bilo zatvoreno više od 8.000 osoba, muškaraca, žena, djece i staraca, koji su držani u krajnje nehumanim uvjetima. Logoraši su svakodnevno bili izloženi torturi, fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, raznim oblicima seksualnog zlostavljanja, silovanju i, na kraju, ubijanju – rekao je Mešković.
Kakvi su brutalni zločini činjeni u Vlasenici, govori podatak da je u jednu jarugu u masovnim egzekucijama ubijeno i bačeno više od 1.000 tijela logoraša, o čemu svjedoči nekoliko do sada otkrivenih manjih grobnica i više masovnih grobnica Ogradice, Debelo brdo, Jelovačka česma, Tugovo…
Za zločine počinjene u logoru Sušica pred Haškim tribunalom i Sudom Bosne i Hercegovine pravosnažno su osuđeni Dragan Nikolić na 20 godina, Predrag Bastah na 22 i Goran Višković na 18 godina zatvora.
Sultanija Patković iz Druma kod Vlasenice kazala je da je bila sa dvoje maloljetne djece.
- Muž mi je šumom prešao u Kladanj. Tukli su, silovali, šutali nogama, kundacima tukli. Žene kriju, a ja neću da krijem. Izašla sam živa, ali ne vjerujem da sam živa – kaže Patković.
Hilmo Hurić, predsjednik Udruženja logoraša Vlasenice, izgubio je u ratu dvoje djece, dvojicu braće i oca. Sin Jasmin bio je, također, zatočen u Sušici, a ubijen je u Zvorniku nakon što je pušten iz logora Batković, gdje je prebačen iz Sušice.
- Teško mi je doći ovdje. Bio sam ovdje 26 dana. U sekundama se odlučivalo, smrt ili život. Samo zato što smo bili Bošnjaci – kaže Hilmo Hurić.
Mejra Merić u Sušici je bila zatočena sa troje djece od 8 i 10 godina.
- Osim toga što su djeca sa mnom, najteže mi je bilo slušati kako tuku logoraše u manjoj kući u sklopu logora. Otvore željezna vrata, izvedu koga hoće i tuku. Čujemo ih kako zapomažu, a ne možemo ništa – kaže Mejra.
