Ova i slična pitanja svakodnevno sebi postavljaju osobe s invaliditetom. Svakodnevnica teška, naročito u lokalnim zajednicama ili zemlji gdje sistem nije organiziran i gdje ljudi nisu osviješteni da budu od pomoći onima kojima pomoć treba. Ne ona socijalna, nego radnoterapijska, pomoću koje će se osjećati vrijednima te doprinijeti sebi i svojoj porodici.
U gradu na Neretvi, Mostaru, egzistira RADIN. To je socijalno preduzeće. Razumijemo ako ne znate šta je socijalno preduzeće, jer su rijetka i za njih se rijetko čuje, iako bi tamo imao ko raditi.
Priča o socijalnom preduzeću RADIN počela je davno, prije dvanaest godina i ima status zaštitne radionice. Formalno, ono radi godinu i po, no priča je dosta starija. Dakle, prije 12 godina unutar Javne institucije Centar za djecu i mlade s invaliditetom Los Rosales tim stručnjaka, a članova udruženja Ružičnjak zaključio je da se brojne usluge koje unutar Javne ustanove koju država treba finansirati ne mogu pružati djeci i mladima s invaliditetom, zbog situacije kakva u državi.
Tada su članovi Udruženja Ružičnjak odlučili iskoristiti šanse koje pruža nevladin sektor.
Ružičnjak je nevladina organizacija osoba s invaliditetom, koja je registrirala preduzeće RADIN, a broji 14 uspolenika. Iako, uglavnom, s mentalnim poteškoćama, oni proizvode, imaju radno vrijeme, za svoj rad su plaćeni i osigurani, doprinose sebi i svojim porodicama. Sve je to produkt humanih ljudi koji iz ljubavi rade svoj posao.
Pogledajte priču u nastavku.
