Piše: Adisa Gojak
Postupak o ocjeni ustavnosti tih akata pred Ustavnim sudom Republike Bosne i Hercegovine pokrenut je 28. septembra 1992. godine i deklaracija od 9. januara, kao i Ustav Srpske republike Bosne i Hercegovine, također iz februara iste godine, proglašeni su neustavnim 8. oktobra 1992. godine.
Od tog datuma počinje ludilo. Ljudi koji su do jučer bili komšije, prijatelji, nastavnici, kolege pretvaraju se u hijene.
Masakr, klanje, logori, silovanja, mučenja, progoni… Stvaranje genocidne tvorevine na tlu Bosne i Hercegovine.
Radovan Karadžić poručio je muslimanima: „Nestat će, sa lica zemlje će nestati taj narod. Za dva dana Sarajevo će nestati i bit će pet stotina hiljada mrtvih. Za mjesec dana muslimani će nestati u Bosni i Hercegovini.“
9. januar, Dan RS-a, za Srbe je, kažu, za ponos i trajanje. „Za sva vremena“, ovogodišnji je slogan proslave.
Asocijacija u Evropi na RS su Karadžić, Mladić i drugi zločinci, presuđeni za najteže ratne zločine i genocid. Ti „heroji“ za mnoge mlade ljude u RS-u svoje herojstvo dokazivali su na golorukom narodu, djeci, ženama…
I dok narod slavi, a poznat je po potrebi, hljeba i igara. Bira da bude gladan, da se hrani nacionalizmom. U međuvremenu, Dodik i okupljeni oko njega opljačkali su sve što se imalo opljačkati. Prodali preduzeća, zaposlili svoje ljude u javne ustanove. Dok sutra bude veliko slavlje, veliki će biti i redovi pred Ambasadom Slovenije u RS-u. Ljudi odlaze, teško žive, a narod k’o telad.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku RS-a, za četiri godine broj učenika u osnovnim školama u RS-u smanjio se za blizu 6.000, a prema riječima stručnjaka, RS na svakih pet godina izgubi po jednu generaciju osnovnoškolaca. 1996. godine u osnovnim školama u RS-u bilo je blizu 127.000 učenika, a danas ih je manje od 90.000, što je za gotovo 40.000 učenika manje. Iznos najniže penzije za staž od 40 i više godina je 391 KM. U RS-u je prosječna plaća u septembru bila 909 KM.
Današnji političari iz RS-a nisu se ogradili od postupaka svojih prethodnika, naprotiv.
Samo nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata Nijemci su se odrekli Hitlera i nacista. Ubrzo je zemlja doživjela procvat i izrasla u ekonomsku silu. Mlade generacije nisu željele nositi teret prošlosti. Zamislite nekog zvaničnika u Njemačkoj da javno slavi holokaust. Definitivno bi taj s karijerom završio.
Sutra će mi se duša smijati kad se sjetim prkosa Sarajlija opkoljenog Sarajeva, ponosnih, hrabrih majki Srebrenice, gledajući očaj jadnika koji slave. Odcijepili se nisu niti će.
Čega se pametan stidi, budala se time ponosi.
