Ugovor je, s jedne strane, potpisao kantonalni ministar saobraćaja Adnan Šteta. O potpisniku s druge strane u saopćenju nije bilo ni riječi. Uredno su medijima dostavljene fotografije potpisivanja, smješkanja i rukovanja, ali ne i ime ili barem inicijali misterioznog predstavnika kineskog konzorcija „China Shandong International Economic&Technical Cooperation Group Ltd.“ i „China Railway No.10 Enginerring Group (CREC 10)“. Već tada se moglo naslutiti da će cijeli posao biti netransparentan i da je na pomolu možda jedna od najvećih afera posljednjih godina.
Šteta je, nakon potpisivanja ugovora, kazao kako će izvođač radova u posao biti uveden najkasnije za 28 dana. (link: https://vlada.ks.gov.ba/aktuelnosti/novosti/ministar-steta-potpisao-ugovor-nakon-vise-od-60) To je trebao biti 9. juli. Najkasnije. Rekonstrukcija pruge započela je tek 26. augusta. Takvo probijanje rokova na samom početku odavno nije zabilježeno.
U danima koji su uslijedili bilo je mnogo lijepih i sunčanih dana u kojima je gradilište bilo prazno. Tramvajski saobraćaj s Ilidže je tada prekinut. Prijevoz autobusima postao je građanima noćna mora. Saobraćaj u cijelom gradu svakodnevno je u kolapsu. U nuždi oni koji javni prijevoz koriste svakodnevno počeli su se sami snalaziti i tražiti alternative Štetinim polurješenjima. Ta muka traje do danas. A kako je posao s rekonstrukcijom pruge započeo, tako je i nastavljen – probijanjem rokova. Ipak, vlast Kantona Sarajevo i ministar Šteta od javnosti traže da ne vjeruje svojim očima i ušima, već isključivo njima.
Na ovom linku je saopćenje Vlade Edina Forte (zapravo Elmedina Konakovića) https://vlada.ks.gov.ba/aktuelnosti/novosti/pocela-rekonstrukcija-prve-dionice-tramvajske. U njemu se nalazi izjava ministra Štete u kojoj se navodi: „Rok za završetak radova od Ilidže do remize je do 1. maja naredne godine.“ Prvi maj je odavno prošao. Radovi nisu ni izbliza završeni. Još jedan rok je probijen. A umjesto odgovornosti i trenutne ostavke, Šteta građanima prodaje „fintu“. Kaže, ako ukupan projekt ne bude završen do augusta 2023, onda će podnijeti ostavku. Šteta već zna da će odmah nakon izbora biti smijenjen, kao i cjelokupna Fortina (Dinina) vlada, ali neispunjavanje obećanja postalo je stil njegovog ministrovanja. Tako se barem da zaključiti po rezultatima Istinomjera koji prati ispunjavanje datih obećanja. Ovako stoji Štetin saldo: 22 obećanja, 17 neispunjenih. Od četiri izjave, tri su bile neistinite (link: https://istinomjer.ba/akter/adnan-steta/) Dakle, velika je vjerovatnoća da kad Šteta progovori, govori neistinu, kad obeća, iznevjeri.
Vratimo se rekonstrukciji pruge. Kako smo na početku naveli, Šteta i kantonalna vlast posao su dodijelili kineskim kompanijama. Ugovor koji je potpisao s Kinezom bez imena i prezimena proglasio je tajnim. Svi koji su u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama zatražili ugovor nisu dobili ništa. Netransparentnost, tajne, sumnja nadvili su se nad načinom na koji Trojka i njen ministar troše novce poreskih obveznika, a koji se nemilice zadužuju svakim novim projektom.
Iako su obećavali kako imaju znanja i vještine potrebne za napredak i razvoj, pokazali su, zapravo, da im najveći budžet u Federaciji nije dovoljan i da najbolje umiju zaduživati građane, a potom poslove dodjeljivati sebi bliskim kompanijama. A možda se i „ugrađivati“ u svaki tender i nabavku. A to je već posao za Kantonalno tužilaštvo na kojem, vjerujemo, užurbano rade. Tako je jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Kantonu skriven od očiju javnosti: ne zna se šta je sadržaj ponude kineskog konzorcija, ne znaju se precizni ugovorni rokovi i pojedinačne cijene.
Ne zna se sve ono što bi moralo biti poznato kada se troši ne svoj, već javni novac. Zna se da su kineske kompanije sa sumnjivom poslovnom prošlošću dostavile najpovoljniju ponudu. Toliko je jeftinija od ostalih da sama po sebi budi sumnju, osim ukoliko su Trojka i Šteta dogovorili da baš tako bude. Naime, ponuda „Shandonga“ i CREC-a 10 bila je 20,4 miliona eura i od drugoplasiranog ponuđača bila je niža za nevjerovatnih 12,3 miliona maraka ili čak 24%.
Ovakva ponuda je zabrinjavajuća za sve koji će eventualno koristiti tramvajski prijevoz kada i ako rekonstrukcija pruge bude završena. Zašto je opravdano izraziti sumnju? Jedna od kompanija iz pobjedničkog konzorcija gradila je most u Keniji koji se srušio tokom radova, kada je povrijeđeno 27 radnika, te je CREC 10 u prošlosti imao niz nesreća na radu koje su završile povredom ili pogibijom radnika. Prema izvještaju o nesreći, uzrok pada sekcije mosta bilo je “pogrešno tempiranje izlivanja betona”, a kenijski list „The Standard“ prenio je i da se greška desila van radnog vremena bez nadzora. Također, iz poljskog iskustva i prakse kojoj su svjedočili u radu s određenim kineskim kompanijama kažu: „… kineski menadžeri nisu marili za pravu cijenu nego da li iz dogovora dobijaju ‘bakšiš’, odnosno mito od svakog podizvođača pojedinačno.”
To ističe Leslaw Szczepaniak, inžinjer u kompaniji RHDHV Polska. Dolazimo do podizvođača na poslovima u Sarajevu.
Kako se može vidjeti na informativnoj tabli na gradilištu, podizvođač je domaća kompanija „Bosman“ d.o.o. Sarajevo. Već u augustu 2021. godine iz ove kompanije su naveli kako će upravo oni, kao podizvođač, izvoditi „veći dio radova“ i da su dvije kineske kompanije „dobar dio posla povjerile njima“. Činjenica je da se na gradilištu nalaze mehanizacija i radnici ove kompanije, kao što je istina i da je gotovo nemoguće na samom gradilištu, baš kao i bilo gdje drugdje, naći kancelariju, adresu, broj telefona ili e-mail, nekoga iz kompanija kineskog konzorcija koji su, barem kako je Šteta saopćio, dobili posao. Treba li, kao u Keniji, da neko strada ili kao u Poljskoj da posao nikada ne bude završen, pa da Kantonalno tužilaštvo počne raditi svoj posao? Nastane li veća šteta, i tužioci bi mogli snositi dio odgovornosti zbog nepoduzimanja ničega.
Građani će nastaviti slušati lijepe priče, ali teško će u njih povjerovati. Jer iza njih, barem prema dosadašnjoj praksi, ne stoje naporan rad i rezultati tog rada. Ali zato stoje krediti – za rekonstrukciju pruge, za nabavku tramvaja, za kupovinu bjeloruskih trolejbusa, za sve projekte…
A za zaduživanje ne treba naročita pamet – dovoljni su oni koji će kredite vraćati. Ali je važno i kako se troše. Kada vlast to želi sakriti, obaveza Tužilaštva jeste da ispita želi li se tako prikriti kriminal, a u konkretnom primjeru, i jedna od najvećih afera u BiH i najveća afera u Kantonu Sarajevo ikada.