Zemlja stagnira i kad mi neko kaže da će BiH ući u NATO – imam problem da u NATO ulazi država koja je tako neusklađena. U ovakvoj situaciji stavljaš na leđa saveznika za kojeg moraš odgovarati, a on nije u stanju da izvrši obaveze.
Milanović je dodao da Izetbegović više gleda prema Ankari.
- Ali i Ankara je u NATO-u, barem još uvijek.
Vojni analitičar Nedžad Ahatović u razgovoru za Faktor kaže da ovaj pristup do kraja korespondira sa jačom retorikom EU prema Ankari.
- Etiketiranje Bošnjaka, odnosno njihovih političkih predstavnika ma kakvi oni bili, kao ekspoziture Turskih političkih i ekonomskih interesa na Balkanu, je pogrešna adresa. Beograd je daleko jači predstavnik Turske na Balkanu, a sama činjenica da je “predsednik Vučić” otišao na ders u Istambulu sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom odmah po povratku iz Vašingtona, Milanoviću ne predstavlja izgleda bitnu činjenicu. Ne, njegova meta su kao i njegovoj prethodnici Kolindi Grabar-Kitarović, Bošnjaci i naravno država Bosna i Hercegovina ili kako on to reče “shit country” – kaže Ahatović.
Naglašava kako rat narativa koji vode susjedi protiv BiH nije ništa novo.
- Ali vrlo površni odgovori iz Sarajeva na taj medijski linč kojem je BiH konstatno izložena, ohrabruju susjede da jače zagovaraju negiranje genocida, negiranje državnosti, negiranje kulturnog, vjerskog i političkog indetiteta Bošnjaka što derogira samu ideju državnosti Bosne i Hercegovine. Sa druge strane Bosna i Hercegovina ima i taj hendikep u nepostojanju zajedničkog stava u vanjskoj politici. Zato je Milanović potpuno upravu, zemlja stagnira i nije usklađena, zato što to Zagreb želi, a Beograd mu se tu nudi kao saučesnik u toj mirnodopskoj laganoj eutanaziji Bosne i Hercegovine – potcrtava sagovornik.
Blokiranjem odlučivanja kroz državne institucije BiH od strane HDZ-a i SNSD-a kao produžene ruke sinhroniozovanog djelovanja Zagreba i Beograda, je naslijeđe dogovora u Karađorđevu od kojeg izgleda i jedni i drugi nisu odustali.
- Od 1908. godine Bosna i Hercegovina se dijeli na istočne i zapadne djelove, one istočne koji trebaju da pripadnu Srbiji i one zapadne koji trebaju da pripadnu tadašnjoj Austrougarskoj. Po istom principu zagovaran je svojevremeno i dogovor Cvetković-Maček i Milošević-Tuđman, a da li će biti novog povijesnog dogovora Milanović -Vučić ostaje da se vidi. U svakom slučaju niti u jednom od dogovora o podijeli BiH, Bošnjaci se ne uzimaju kao bitan segment, a još manje kao politički faktor, već kao problem “verske grupe na teritoriji” ili moderno rečeno “baze za islamske radikale”. U zavisnosti od povjesnog konteksta sa tom “verskom grupom” ili “islamskim radikalima” se postupalo uglavnom kao sa “Karadžićevim paketima iz Srebrenice” – stav je Nedžada Ahatovića.
Hrvatska je, kaže on dalje, sa ovom izjavom Milanovića zatvorila vrata NATO-a za BiH, jer ako se jedna zemlja članica ne slaže i ne da svoj pristanak BiH ne može postati punopravna članica ovog vojnog saveza.
- Ovaj pristup u ovakvom međunarodnom okruženju je direktno podrivanje temelja sigurnosti Balkana i ugrožavanje same i političke i sigurnosne stabilnosti Evrope, što Rusija naravno najviše i priželjkuje. To je cijena Milanovićevog populizma kako bi se u političkom ucjenjivanju Sarajeva dodao još jedan alat kojim se iz Zagreba vrši pritisak da se pristane na etničku podijelu zemlje. Pristanak na etničku podijelu zemlje je kapitulacija koja se nije desila ni kada je Vojska Jugoslavije držala 10 artiljerijskih diviziona teških kalibara oko Sarajeva bestijalno uništavajući ovaj grad. Kazati ne, etničkoj podijeli zemlje je ujedno i poistovjećivanje sa evropskim indetitetom, kulturnim naslijeđem i tradicijom koju nose svi bosanski narodi, naravno i Bošnjaci. Svako popuštanje atacima na građanski koncept Bosne i Hercegovine i demokratski princip jedan čovjek jedan glas koji evo traje preko 100 godina, bilo bi odustajanje od ideje Bosne i Hercegovine čija je tolerancija i suživot suština njenog postojanja, a valjda i osnovna ideja Evropske unije, ako se ne varam. Dobri odnosi Sarajeva i Ankare očigledno smetaju, ali dovoditi ih u kontekst odnosa gospodara i vazala je za Bosnu i Hercegovinu ne samo zlonamjerno, već i nepotrebno. Bosna i Hercegovina se praktično bez organizirane vojne formacije na početku zadnjeg sukoba odbranila od dvostruke agresije i nakon četiri godine krvavog rata stvorila vojnu silu koja je bila kadra rješiti problem suvetreniteta Republike BiH vojnim putem-ističe Ahatović.
