U srcu studentice Pravnog fakulteta u Sarajevu sevdalinka nalazi posebno mjesto srcu još od ranog djetinjstva.
- Ja sam kao dijete počela. Bila je jedna Fatima koja je harmoniku svirala, a ja se igram vani. U zavalu se sakrijem, i slušam Fatimu i pomalo pjevušim. I tako sve iz dana u dan. Tako kad sam ja završila osnovu školu, otišla u gimnaziju i sve smo uvijek, imali smo Matušićku profesoricu. Ja sam uvijek pomalo pjevala, radilo se sa profesoricom. Svake godine godišnjica za profesore bude, i uvijek Zora pjeva, a meni drago – prisjeća se Zora Dubljević.
Nakon četiri mjeseca pjevanja na radiju, Zora osvaja “Zlatnu ploču”. Godine 2018. Zora Dubljević predložena je za mjesto u nematerijalnoj baštini UNESCO-a, koje je dobila i u „Art kući sevdaha“ na desetogodišnjicu postojanja. Dobitnica je i mnogih drugih priznanja.
- Ja sam pjevala na Ilidži i pjevala “Prvu ljubav”. To je tekst od moga brata, imala sam treću nagradu stručnog žirija, a ja sam htjela da snimim na plejbek. I ovaj to sam napravila, dobila i tu Zlatnu ploču – kazala je interpretatorka sevdalinke.
Poseban izazov za Zoru jesu numere koje su pale u zaborav. Sa zadovoljstvom ih je oplemenila, kao što je to činila i u komponovanim pjesmama koje do danas zvuče kao izvorne. Svi ljubitelji sevdalinki ovog vremena uče o liku i djelu Zore Dubljević i dive mu se.
- Zora Dubljević je jedna od onih osoba s kojom sam postao svoj, a nikada nisam izgubio osjećaj strahopoštovanja prema njenoj veličini. Prema činjenici da ona ima 134 snimka arhivirana na Radio-televiziji Bosne i Hercegovine, prema činjenici da je najvažniji izvođač sevdalnki u našoj historiji, i da je žena koja je uvijek uvijek bila spremna da dogovori na svako naše pitanje, da nam da savjet kad god smo to tražili, čak i kada nismo i da maksuz da se zaputi iz Makarske na neke naše koncete, da bi nas osokolila svojim prisustvom – kazao je organizator Damir Galijašević.
- Kad sam došla prvi put na Radio-televiziju Sarajevo, kad sam počela snimati za arhiv ona je bila među prvim. Imala sam čast ustvari da zateknem sve interpretatore sevdalinki: Zaima imamovića, HImzu Polovinu, Edu Pandura, Bebu Selimović, i sa svima sam sarađivala, ali Zora mi je nekako posebna bila. Nesebično mi je uvijek davala dobre savjete, pomagala mi. Imala sam sreću da od nje učim i putujem – prisjeća se Vesna hadžić.
Orkestri iz Fondacije “Sevdah”, Tamburaški orkestar Radničko-kulturnoumjetničkog društva “Proleter” i orkestar Bembaša akademskog društva “Seljo” imali su zadatak da na pravi način donesu sve Zorine pjesme i prisjete se prvih koraka sevdalinke. Očuvanje tradicije je ključno za budućnost jednog naroda.
- Svi vidovi tradicije su jako važni. To je temelj jednog društva, jednog naroda, jedne nacije. Utjecaj sa strana razno-raznih su veoma jaki i ako temelj nije dobar lahko se puno toga što nije zdravo inflitrira u redove gdje ne treba. Ali ako su pravi ljudi na pravom mjestu, tipa urednici koje znaju šta su vrednosti pa to na svojim programima puštaju da pokažu mladima da postoje i druge vrednosti ne samo za koje oni misle da su dobri, to je dobar put da nešto opstane – kazala je Jasna Galijašević.
- To je od krucijalnog značaja za Bosnu i Hercegovinu, ja bez toga ne vidim budućnost Bosne i Hercegovine – tvrdi mladi interpretator Zanin Berbić.
Identitet jednog naroda i jedne države čuva se kroz kulturu i tradiciju, govori Zora.
- Sve što čovjek radi biće dobro, ako ne voliš nešto što radiš nema uspjeha – poručuje Zora.
Svi mladi ljudi koji su došli u čast Zore Dubljević dokaz su da u budućnosti ima ko čuvati tradiciju, koračajući stopama velikana koji pišu kulturu Bosne i Hercegovine.
(S. Melez)
