AKO STE PREVIŠE OTVORENI MIJENJAJTE TO ODMAH, EVO ZAŠTO

Sada je epoha sveopšte otvorenosti: ljudi pričaju o najintimnijim stvarima, nastupaju u tok-šouima, pišu po vebu, pri prvom poznanstvu otkrivaju sve tajne.

Ilustracija

​A nekada su se “tajne” nazivale informacijama koje su se dobijale kroz mučenje: tamničar bi zabio igle pod nokte čovjeka; i od bola on bi govorio istinu. Priznao bi da je, izdao svoje saučesnike, a možda i sebe klevetao … Na ovaj način samo su ga mogli natjerati da ispriča suvišno, otvoreno. Ljudi su tada odlično shvatali: ne treba previše govoriti i pričati o sebi. To je opasnije od mučenja.

Jedna četrdesetogodišnja djevojka žalila se na majku; čim bi ispričala majci o nekom slučaju, o neuspjehu ili naprotiv, o susretu sa prijatnim čovjekom, evo šta bi se dogodilo: potencijalni mladoženja bi nestao iz njenog života, sukob se pojačavao, san se ne bi ostvario … I što je najvažnije, majka je koristila ono što je čula, da povrijedi kćer, da je omalovaži. Kao, ispravno te šef zove lenjivicom! Ljudi sve vide! Veoma uvredljivo, zar ne?

A zašto stalno govorimo o stvarima koje se koriste protiv nas nakon toga? Od djetinjstva, majka je tom djetetu usadila manir: da sve ispriča! Da iznese sve detalje! Mama će razumjeti i žaliti je! Sama kćerka nije primijetila da pod uticajem “roditeljske hipnoze” previše govori. I kvari svoj život. Ova kćerka nije imala prijatelje, pa se majki povjeravala. A nije bilo prijatelja zbog pretjerane otvorenosti. Ljudima se ne sviđa kada im dugo, sa nepotrebnim detaljima, pričaju o sebi lične i intimne stvari. Takvi ljudi se izbjegavaju.

Govoreći previše o sebi, postajemo ranjivi. U početku nas mogu sa zanimanjem slušati ili pročitati emocionalnu ličnu priču na vebu. A potom mogu da koriste informacije. Mogu zavidjeti. Mogu osjetiti prezir i uzdići se na naš račun. A mogu jednostavno prestati da komuniciraju, jer ljudi ne vole lične izlive emocija. I onima koji su suviše otvorani, ne vjeruju – što ako i naše tajne isto tako otkriju?

Problemi u životu mogu biti povezani sa navikom da previše pričate o sebi. Evo o čemu ne treba pričati:

– Loši roditelji: agresori, alkoholičari, nepošteni ljudi … O tome se može pričati samo profesionalcu ili bliskim prijateljima u koje ste sigurni. Stranci vas mogu okriviti, ako su imali dobre roditelje. Reći će vam da ogovarate svoje ili izazivate sažaljenje. A mogu se hraniti vašom otvorenosti, da se osjećaju viši i bolji, a potom vas ogovaraju i spletkare. Takođe, neće vjerovati potomku alkoholičara ili agresora. U svakoj prilici, zapamtite poslovicu o kruški ispod kruške … A vi ste sami to rekli! Naštetili ste sebi.

– Takođe ne treba izražavati mržnju prema nekome i dijeliti planove osvete, čak i ako ste apsolutno u pravu. Ljudi oko vas će vas odmah prepoznati kao “agresivnu, opasnu osobu “; bojaće se da ćete sledeći put poželjeti da im se osvetite ili da ih napadnete. I počeće da vas izbjegavaju, čak i ako ste hiljadu puta u pravu. Niko ne voli agresivne ljude.

– Priče o svom uspjehu, o trijumfu, takođe je bolje rezervisati za najbliže. Okruženju je teško ponekad izdržati nečiji uspjeh. Podsvjesno vas prepoznaju kao “hvalisavca”, onda se upoređuju sa vama; a poređenje je majka zavisti. Zavist se može manifestovati u odnosima i zlonamjernim postupcima protiv vas. Uspjehe treba pažljivo dijeliti, a ne uzbuđeno govoriti o njima svima od reda. Nekada su krzneni kaput nosili izokrenut unutra. Tako je vrijedno krzno bolje grijalo i čuvalo se. I manje je bilo zavidnih pogleda …

– Lične, intimne detalje, takođe, ne treba pričati. Prvo će vas slušati i čitati s oduševljenjem. Čak i slušaoci ili čitaoci će početi da pristižu: ovo je zanimljiva tema, – lični život i intimni odnosi! Samo potom ćete ostati sami. Ljudi shvataju da se takvom čovjeku ne može vjerovati i stupajući u odnos s njim – on će to objelodaniti kasnije. I sve objaviti na internetu! I reputacija će biti uništena. Ljudi se samo pretvaraju da su lojalni i tolerantni. U stvari, smatraće vas raspuštenom osobom – i govoriće o tome među sobom.

– Priče o bolestima, analizama, fiziološkim funkcijama će odgurnuti ljude od vas. Svako nesvjesno teži mentalnoj higijeni, da se zaštiti od negativnih emocija i neugodnih informacija. Jednom će vas saslušati, saosjećati, a onda će početi da vas izbjegavaju. Možemo spomenuti bolest, ali nije potrebno pokazivati svoje bolne tačke i detaljno prenositi osjećaje …

Navika da govorimo o sebi nastala je u djetinjstvu. I odrastao čovjek ponekad ne vidi problem; smatra sebe iskrenim, otvorenim. Ali ovo je opasno infantilno ponašanje.

Neki psiholozi posebno stvaraju grupe na vebu ili na svojim stranicama koje podstiču ljude da dijele intimna iskustva i lične informacije. Nije to zbog dobre duše; tako se može čovjek učiniti zavisnim, saznavši njegove tajne i naviknuti ga na suvišnu otvorenost – baš kao što je majka učila kćer.

Ne treba sve pričaati o sebi. To je štetno i opasno. Osim toga, neprimjetno otkrivate i tajne drugih ljudi – onih koji se pojavljuju u vašim pričama. Oslobodivši se navike “izlivanja duše “, može se steći poboljšanje u svim sferama života. Nepotrebna otvorenost lišava čovjeka snage.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.