Poručio je kako Srebrenici treba vratiti dostojanstvo, jer je ona “naš dom, naše jučer, danas i naše sutra”
- Srebrenica je grad svih njenih građana. Moramo raditi i graditi zajedno ovaj grad. Naša obaveza kao političkih predstavnika je da brinemo o ljudima, o djeci. Pozivam sve da iskoriste svoje pravo glasa, jer je to jedini ispravan način da mijenjamo stvari. Svi imaju mogućnost da biraju, da podrže najbolje kandidate. Izbori će proći, a Srebrenica će ostati i nama valja živjeti – kazao je Tabaković.
Lokalni izbori u BiH ove godine bit će održani 15.novembra, a Tabaković za naš portal govori o svom protukandidatu Mladenu Grujičiću, aktuelnom načelniku, kao i sve glasnijim pričama o izbornoj krađi I malverzacijama. Tabaković, koji je zajednički kandidat probosanskih stranaka, dotakao se i života povratnika Bošnjaka u Republici Srpskoj (RS), diskriminaciji bošnjačke djece zbog nemogućnosti izučavanja maternjeg, bosanskog jezika u školama, ali i samom životu u ovom gradu gdje je počinjen najveći genocid nad Bošnjacima i ubijeno 8.372 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Bliže se izbori. Koliko je važno za Bošnjake koji žive na području bh.entiteta Republika Srpska (RS), posebno u Srebrenici, gdje je počinjen genocid, da imaju svoje predstavnike u vlasti?
Prije svega, hvala na prilici da govorim za Preporod. Srebrenica je naše sveto mjesto, simbol i personifikacija bošnjačkog naroda i zemlje Bosne. Srebrenica je i mjesto života, jer su se Bošnjaci vratili nakon genocida, nakon što su im pobijeni najmiliji, vratili se na ratom razrušena ognjišta, i ponovo izgradili život. Djeca se rađaju, i odrastaju ovdje.
Kada govorimo o vlasti i predstavljanju, bitno je da Bošnjaci imaju svoje predstavnike širom manjeg entiteta. Najviše se govori o Srebrenici, ali bitno je to i u Bratuncu, Zvorniku, Prijedoru, Doboju, Bijeljini i drugim mjestima. U Srebrenici je to bitno po samoj prirodi stvari. Normalno je da Bošnjaci imaju svoje predstavnike, da načelnik bude osoba koja neće negirati genocid, da postoji skupštinska većina koja će donositi odluke koje su od koristi svim građanima. Mi sada imamo situaciju da su Bošnjaci u Skupštini svako malo preglasani, da srpska politika pokazuje silu, nelegalno usvaja odluke. Mogu reći da su Bošnjaci u proteklom periodu zapostavljeni u potpunosti, nisu građani drugog reda, nego petog.
Sve su glasnije priče o “izbornim prevarama i malverzacijama”. Šta se Srebrenici sprema, s obzirom da se veliki broj prijavio glasača iz Srbije i Hrvatske?
U proteklom periodu konstantno smo upozoravali na predizborne malverzacije. Upozoravali smo na krađu identiteta. Naime, imamo situaciju da su ljudi koji žive ovdje i koji nikad nisu bili u Srbiji, prijavljeni za glasanje putem pošte. Imamo situaciju gdje su na biračkim spiskovima evidentirani umrli, pa je tako više od 500 osoba na spisku starijih od 80 godina, tu imamo ljude koji su umrli prije 15-ak godina. Primjer je Cura Špiodić koja je umrla 2009. godine. To je što znamo ovdje, ali imamo ljude za koje ne znamo jesu li živi, jer žive ili su živjeli u Srbiji. Srbija nema obavezu da šalje podatke BIH o umrlima i onda takvi ljudi mogu biti godinama na biračkom spisku.
Srbija je aktivno uključena u izborni inžinjering, čemu smo svjedoci ovih dana, kada se službenim vozilima srbijanskih gradova dovoze ljudi i za dan budu upisani u državljanstvo, predaju za ličnu kartu, i dobiju je brzo, te ostvaruju pravo glasa, a nikakve veze nemaju sa Srebrenicom. U sve to je uključen MUP RS-a gdje CIPS kancelarija radi faktički po 15 sati dnevno. Sprema se obesmišljavanje izbornog procesa, i, pošto izostaje, bilo kakva reakcija nadležnih, pitanje je kako će izgledati dan poslije izbora.
Je li ikada iko odgovarao za krađu identiteta, lažno predstavljanje, glasanje u ime drugoga…? Zašto organi gonjenja, Tužilaštvo, šute?
Niko nikad nije odgovarao, na pitanje odgovor trebaju dati nadležni.
Prethodne četiri godine Bošnjaci su imali za načelnika čovjeka koji veliča ratne zločince. Šta se dešavalo u Srebrenici od kako je Grujičić sjeo u fotelju?
Grujičić u suštini nije bio načelnik svih građana, niti se trudio da bude, tako da Bošnjaci nisu imali Grujičića za načelnika, ali su njegovu politiku osjetili na svojoj koži. Općenito gledano, u protekle četiri godine Srebrenica se kreditno zadužila, sve međunarodne organizacije (UNDP, JICA i druge) su napustile Srebrenicu, niko od međunarodnih predstavnika i ambasadora ne dolaze u Srebrenicu. Ono što je urađeno u gradu je od sredstava koja su ostala iza bivšeg načelnika Ćamila Durakovića, tako da Grujičić nije ništa uradio osim narušavanja međuljudskih odnosa, incidenata i provokacija na nacionalnoj osnovi.
Srebrenice se svi sjete 11.jula. Do tada porodice same obilaze mezarja svojih očeva, sinova, djece… Kako je njima prolaziti kroz to da se Srebrenicom ore prijeteće pjesme, provokacije, da gledaju zastrašivanja… Tu su zbog žrtava, no, koliko su oni zaista sigurni, jesu li u opasnosti? Kakvi su trenutni odnosi u Srebrenici?
Nisu to prijatne situacije, ali ljudi to ovdje doživljavaju često, pa je postalo neka nenormalna “normalnost”. Nekad smo mi imali defile pripadnika četničkog pokreta kroz Srebrenicu, danas imamo “veselja” u krugu crkve. To je žalosno da iz crkve dolaze takve stvari. Mi nikad ne znamo kada će i hoće li od verbalnog doći do nekog fizičkog incidenta. Hoću da vjerujem da neće. Odnosi u Srebrenici, ljudi žive, rade, bore se. Teško je definistati međunacionalne odnose, ali ljudi žive na kraju krajeva, jedni pored drugih.
Kao kandidat za načelnika, šta će biti Vaša politika? Šta će Vam biti prioritet ukoliko osvojite neophodan broj glasova?
Srebrenici kao prvo moramo vratiti dostojanstvo. Na čelu Srebrenice ne treba da bude osoba koja negira genocid, i to je osnova za popravljanje odnosa, da Srebrenica stane na zdravije noge. Kao načelnik, ja ću biti predstavnik svih građana. Naravno, zdravija politika bi dovela i investitore, jer nama trebaju pogoni, radna mjesta. Zbog situacije u zemlji, regionu, i kada mladi odlaze, mi moramo ponuditi daleko bolje uslove i investitorima, ali i ljudima koji bi htjeli da žive ovdje. Imamo mi mladih istrajnih osoba, koji žive, rade, i takvi bi uspjeli bilo gdje lakše nego u Srebrenici, ali u razgovoru s njima uvijek kažu da im je srce i duša ovdje.
Svako dijete koje se rodi naš je uspjeh. To je ona politika koju želimo voditi, napretka. Svi su umorni ovdje od politike, svađa, tenzija. Ljudima treba mir, konkretan rad, i što manje Srebrenice u negativnom svjetlu.
Šta brojke pokazuju, koliko ljudi doista ima pravo na glasanje kada je riječ o RS-u iz dijaspore?
Za Republiku Srpsku ne znam tačne podatke, ali u Srebrenici je to 2.301 osoba koja je ostvarila pravo glasa putem pošte. Tu su i osobe bošnjačke i srpske nacionalnosti. Oni su se registrovali, ali hoće li svi ostvariti u praksi svoje pravo. Situacija oko koronavirusa je poremetila cijeli svijet, poštanski saobraćaj, pa sumnjamo da će koverte sa listićima iz Amerike stići na vrijeme. CIK se pravi nijem na sve to i rokovi su kao da se ništa ne događa. Jednostavnije bi bilo da ljudi iz USA šalju svoje koverte u DKP, odakle bi se diplomatskom poštom to dostavilo. CIK govori da to treba uraditi za Finsku i Mađarsku, ali za Ameriku ne govori.
Ukoliko pobjedi ponovo Grujičić, šta bi to značilo za žrtve, Srebrenicu, Bošnjake i povratak onih koji još uvijek nisu se vratili na svoje ognjište?
Povratka teško da bi bilo, ali bi imali situaciju da bi za četiri godine sigurno imali manje Bošnjaka ovdje nego što je to sada.
Na koji način se može spriječiti izborna krađa?
Prvo nadležne institucije i organi treba da reaguju na ove predizborne malverzacije. Reakcija izostaje. Teško će biti spriječiti izborne krađe. Vidjeli smo i trgovinu biračkim odborima, nažalost tu su bile uključene i neke stranke koje se zovu probosanske. Posmatrači CIK-a, međunarodnih organizacija, bi doprinijeli tome da se dijelom spriječe izborne krađe.
Nedavno je preselila i majka dvojice ubijenih Srebreničana, Nura Alispahić. Koliko majki još nije dočekalo da nađe najmilije?
Rahmet našoj majci Nuri Alispahić. Njena sudbina i njen život je nešto što je teško prepričati, sad zamislite kako je živjeti takav život. 25 godina poslije genocida mi nismo pronašli sve naše ubijene. Prvo je bila nada da će biti živi, poslije da ćemo ih pronaći i dostojno ukopati. Još uvijek za mnoge traje ta nada da nađu bar jednu kost svojih voljenih. Mnoge majke su umrle, a nisu to dočekale. Još uvijek stotine majki čeka da nađe kosti.
Koji su najveći problemi s kojima se povratnici u RS-u susreću? Imamo diskriminaciju u obrazovanju, djeca ne mogu da izučavaju bosanski jezik. Dokle će to tako biti?
Pitanje na koje ja kao običan čovjek i čovjek čija djeca idu u školu u Srebrenici nemam odgovor. Nemam odgovor ni kao delegat u Vijeću naroda RS-a. Naime, to je problem koji traje godinama. Svjesno se diskriminišu naša djeca.
Kakvo je stanje kada je riječ o korona virusu u Srebrenici? Ima li zaraženih, gdje se liječe, koliko je porodica zaposlenih, koliko je onih koji su na rubu egzistencije?
Srebrenica se generalno dobro drži kad je u pitanju korona virus. Nemamo mnogo zaraženih, nekoliko osoba. Doduše Srebrenica je površinski velika opština, razuđenost i mali broj stanovništva je sigurno doprinio tome. Povratnici mogu da se liječe u Federaciji, s tim da postoje određene procedure, ali svima je teško u ovoj situaciji.
Odlaze li ljudi iz Srebrenice, kao iz cijele BiH, u inostranstvo? Šta kažu brojke? Zašto je i koliko važna uloga dijaspore na izborima?
Trend odlaska iz Srebrenice nije veliki, ali ni trend povratka. Svi koji rade ovdje ne odlaze, našli su neki mir svoj. Naravno, nije lahka situacija. Otišao nam je određen broj mladih ljudi, što je svakako gubitak. Mi moramo da izgradimo zajednicu nakon genocida, što je dug proces, i kad nam ode jedan mladi čovjek, to je gubitak. Kad se rodi jedno dijete to je veliki dobitak. Nadati se da ćemo imati bolje uslove da nam mladi ne odlaze, nego da dolaze ovdje.
Po Vašem mišljenju, imaju li Srebreničani snage da se izbore za bolje sutra?
Srebreničani su pobjednici. Nakon svega su se vratili, bore se, rade. Ako iko ima snage, to su ljudi koji žive ovdje. Svaki čovjek je filmska priča, svako iza sebe ima priču, tragičnu, tešku, ali ovdje stanuje optimizam. Kad ne bude optimizma, neće biti ni Srebrenice. Srebrenica je temelj države Bosne i Hercegovine, a ovi ljudi njen kamen – temeljac.
