Kuna po kuna – Andrijanova palača. Zahvaljujući stotinama uplata “malih” ljudi velika srca, prikupljeno je dovoljno novca da ovaj dječak, koji je obolio od leukemije, u srijedu iz dječjeg doma u Nazorovoj s majkom Mirsadom ode kući, ali ne više u baraku bez struje i vode, u kojoj su živjeli, nego u pravi, topli stan. Ovo je Mirsadina zahvala svima onima koji su se odrekli kafe u kafiću ili nekog drugog malog luksuza kako bi Andrijano dobio pravi krov nad glavom. Opet će biti s majkom i svojih petero braće i sestara te će nastaviti normalan život u normalnim uvjetima.
Andrijanovu smo priču ispričali sredinom decembra, a do srijede je na račun doma u Nazorovoj uplaćeno dovoljno novca da u pristojnom podstanarstvu mališan, njegova majka i ostala djeca žive barem sljedeće dvije godine te da imaju dovoljno i za režije.
- Koliko si, od jedan do pet, sretan jer ideš kući”, pitamo Andrijana netom nakon što ga je “teta” iz doma spustila niz stepenice Nazorove, a on poletio majci u zagrljaj. “Sretan sam hiljadu sto dva miliona!”, kao iz topa će dječak.
Spakirao je sve svoje stvari – odjeću i igračke, novoj kući nosi i školsku torbu. Predškolac je, hvali nam se, i zna “sva slova svoga imena, iako je baš dugačko”. Sjetit će se svi koji su čitali prvi tekst o Andrijanu, u decembru, da želi postati policajac, ali na Marsu, Zemlja ga ne zanima baš previše. Zna ovaj mali svemirac gdje je budućnost…
Andrijanu je leukemija dijagnosticirana u julu 2020. Dva je mjeseca proveo u bolnici na liječenju, a onda je smješten u Dom u Nazorovoj jer je porodica – majka i šestero djece – živjela u tijesnoj baraci.
Na periferiji Zagreba, bez struje i sanitarnog čvora, bez vode, s pumpom udaljenom stotinjak metara. Dječak se tamo nipošto nije smio vratiti, pa je do jučer živio u domu. Direktorica te ustanove, Jasna Ćurković Kelava, i socijalna radnica Mateja Mandić Blažević pozvale su preko 24sata ljude dobra srca da na račun Doma uplate koliko mogu kako bi se porodici pronašao adekvatan smještaj. Stigle su stotine uplata, pa je Mirsada nedavno pronašla stan za najam.
Ima leukemiju i živi u domu u Nazorovoj: ‘Ne može se vratiti u baraku gdje nema struje i vode’
Socijalna radnica Mandić Blažević kaže da je Andrijano vrlo vedro, dobro i pametno dijete. U Nazorovoj ima puno prijatelja
- Nemam riječi kojima svima želim zahvaliti na donacijama! Presretni smo svi, Andrijano napokon ide kući. Sad imamo prekrasan dom! – sretna je i zahvalna Mirsada.
Grli i ljubi svog dječaka, kojem je i zdravlje sad mnogo bolje. Završio je nekoliko ciklusa kemoterapije, bit će dobro, svi mu držimo palčeve. Odgojiteljica iz doma daje joj upute o svim lijekovima koje Andrijano mora redovito uzimati, nastavit će i s kontrolama, no sve je sada drukčije, bolje, život može početi iznova za cijelu obitelj. Dugo je trebalo Mirsadi, priznaje nam potiho, da uopće pronađe stan jer nitko ne želi toliko djece u podstanarstvu. Čak je, zivkajući oglase, govorila da ima manje djece, četvero, no nitko ih nije želio. Na kraju ih je, u stan iznad svoga, prihvatila jedna obitelj, kojoj toliko dječjih nožica neće smetati.
- Stan je nenamješten, potpuno prazan, pa sam ga, zahvaljujući donacijama, malo po malo opremila. Našla sam kuhinju za 500 kuna, kutnu garnituru za 100, pogledajte kako lijep stol i stolce za 200… pokazuje nam majka ponosno svoj novi dom na fotografijama. Dobila je jeftino i perilicu rublja, ima štednjak, sve je uspjela povoljno nabaviti, nedostaju još samo drva za ogrjev. Pa ako netko ima viška, dobro će doći. Nacijepana, dodajemo uz smijeh, na što Mirsada odgovara kako ne moraju biti nacijepana, “stariji će dečki to, imaju i 17 godina!”… Mirsada nema nikakva primanja, snalazi se čisteći i kuhajući po kućama, brižna je majka svojoj djeci.
Da nešto nije u redu s Andrijanom, posumnjala je u srpnju 2020., nakon što joj se dječak više puta požalio na bol i umor u nogama. Srce mu je strahovito lupalo, pa ga je odvela k pedijatrici, dalje zatim u bolnicu, gdje su dječaka zbog dijagnoze akutne limfoblastične leukemije zadržali na hitnoj transfuziji krvi i daljnjem liječenju. Ima i bolesnog brata, koji se također oporavlja nakon operacije slezene. Andrijano se nakon liječenja i oporavka u baraku nipošto nije smio vratiti, pa nema sumnje da će se uz majku, braću i sestre, u pravom domu, sad još brže oporavljati. Tim iz Nazorove – socijalna radnica i psihologinja – Andrijana i njegovu obitelj i dalje će pratiti savjetima i pomaganjem, kaže ravnateljica Kelava, također od srca zahvaljujući svima koji su pomogli. Ako netko i dalje to želi, može pomoći uplatom na račun Doma u Nazorovoj, HR0323900011100013767, kod Hrvatske poštanske banke, s naznakom “za Andrijana”. Dom će iz donacija isplaćivati novac za podstanarstvo i buduće režije.
- Idem ja sad, teta! Moram se doma malo posvađati s braćom! – rekao je kroz smijeh Andrijano.
Stotine malih uplata
Na račun Doma u Nazorovoj, za Andrijana, od sredine prosinca pristigle su stotine uplata dobrih ljudi. Nikom nije bilo teško dati deset, dvadeset ili pedeset kuna, malo, a opet – sve. I ova je akcija pokazala koliko malo treba da netko dobije puno, i ono što mnogi uzimamo zdravo za gotovo.
