Petnaest mjeseci trajao je pakao na zemlji. Izraelska armija stjala je teror u Gazi koju je sravnila sa zemljom i ubila više od 50.000 Palestinaca, ranila oko 100.000 ljudi i napravila urbicid nevidenih razmjera, rušeći stare džamije, crkve i objekte velike kulturno-historijske vrijednosti. Pregovarači su uspjeli da približe gledišta dvije delagacije i čini se da su izvršili i dodatni pritisak.
Prema prvim informacijama, mirovni proces će se odvijati u tri faze. Prva podrazumijeva oslobađanje dijela izraelskih za robljenika u zamjenu za nekoliko stotina (1.000) Palestinaca, koji su zatvorenici u Izraelskim karamatima. Najprije će biti oslobođeni žene i djeca. Druga faza će započeti nakon 16 dana primirja, a ona podrazumijeva oslobađanje preostalih zarobljenika. Izrael bi prema sporazumu, zadržao tampon zonu duž Filadelfijskog koridora na jugu Gaze i 800 metara širok pojas na sjevernoj i istočnoj granici.
U drugoj fazi, Hamas bi oslobodio preostale preživjele zarobljenike, nepovrijeđene odrasle muškarce ispod 50 godina. Izrael bi u zamjenu pustio više sigurnosnih zatvorenika i potpuno se povukao iz Gaze. Hamas je saopćio da neće osloboditi preostale zarobljenike bez kraja rata i potpunog izraelskog povlačenja, dok je Netanyahu u prošlosti obećao da će se boriti dok Hamasove vojne upravljačke sposobnosti ne budu eliminirane. Ipak, Hamas je preživio ovaj nevideni pokolj koji danas mnogi doživljavaju kao Amargedon današnjice. Treća faza podrazumijeva potpunu rekonstrukcije u Pojasu Gaze, koja je skoro do temelja uništena u izraelskom osvetničkom pohodu poslije 7. oktobra 2023. Očekuje se pomoć bogatih petrolejskih država Perzijskog zaliva, ali i cijelog svijeta.
Na ulicama Gaze i ostalih palestinskih gradova počelo je radovanje hiljada ljudi koji su preživjeli najtežu kalvariju u svojoj II nakhi. Postignut je izgleda krhki mir, a za njegovu implementaciju je najzaslužniji vjerovatno Donald Trump, koji je imao svoj tim zajedno sa Bidenovim. Zato Netanyahua nije imao kud, jer mu je Amerika najdirektnije naredila, a on zna da bez američke podrške u naoružanju nema izgleda da nastavi rat. Ko je više dao za primirje u Gazi, da li odlazeći predsjednik Biden ili Trump, u ovom trenutku je nejasno. Obojici je očigledno bilo stalo da se sukob završi prije ceremonije inauguracije. Jer su obojica, ljuti politički protivnici, željeli svako za sebe uknjižiti mir na Bliskom istoku. Biden je u ovom ratu zastupao cionističku liniju, dok je Trump, lako prijatelj Netanyahua, tipični materijalista koji će nakon mira iskorištavati domete ovog rata.
Sve ukazuje da Amerika igra presudnu ulogu u ratnim dešavanjima na Bliskom istoku. Premijer Netanyahu je ipak mali od kužine i on sada, potpuno je jasno, igra po američkim notama. Amerikanci su odlučili da zaustave ratna dejstva i to su postigli. Trumpu je bitno da se u trenutku inauguracije predstavi kao moćan igrač, koji je kadar zaustaviti najveće sukobe koji su se rasplamsali i zahvatili dobar dio Bliskog istoka, od Izraela, Hamasa, Hezbolaha, Jemena, do Sirije, a zaprijetio je da zahvati i Iran. Ova pobjeda je važna i Bidenu, koji želi na odlasku da za pojas zadjene zlata vrijednu mirovnu pobjedu, poslije američkog debakla u Afganistanu 2021. Žargonski kazano, utakmica aktuelnog i dolazećeg predsjednika na Bliskom istoku završena je neriješeno. I jedan i drugi imat će dovoljno propagandne municije u džepovima, svaki će na svoj način moći da kaže da je postignut mir zahvaljujući baš njemu.
Najmanje su bitne posljedice, ljudske i materijalne. U centru pažnje su, po mjerilima Amerikanaca, taoci koji će sada biti oslobođeni. Najteže su prošli Palestinci koji se suočavaju sa hiljadama mrtvih koje nisu ni stigli oplakivati. Gradovi u Gazi su potpuno razoreni. Liče na uništeni Drezden u II svjetskom ratu. Varvarska agresija provodila se raketiranjem škola, šatorskih naselja, bolnica, svega što nastanjuje Gazu, samo nije bilo gasnih komora. Potpuni emocionalni kolaps. Sada će krenuti konvoji prema hiljadama unesrećenih, gladnih ljudi, kojima je hrana sistematski uskraćivana, što je javno priznao i član Knesseta Moshe Saada iz Likuda.
Ne treba imati iluzije da će se ovaj mirovni sporazum lahko implementirati. Izraelci su majstori u kompliciranju. Trebalo je osam mjeseci da Izrael prihvati primirje, čiji se današnji tekst ne razlikuje skoro ništa od početne verzije, koja je bila na stolu u maju prošle godine. Ostao je glavni protagonista izraelskog genocida nad stanovnicima Gaze. Za Benjaminom Netanyahuom i ministrom Gallantom Međunarodni krivični sud (ICC) je izdao nalog za hapšenje, ali sa malim mogućnostima da ikada budu uhvaćeni i pravno procesuirani. S čovjekom kao što je on, na čijim rukama je krv hiljada Palestinaca, treba nastavljati pregovoranje o implementaciji primirja. Hamas mora biti pripravan da će u trećoj fazi Izrael i njegovi saveznici pokušati da ga isključe iz procesa političke i svake druge obnove Gaze, u čemu će imati "prijatelje" u UAE, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji. Ali, to je cijena slobode koju će morati da prihvate preživjeli Palestinci.
Mislim da će mirovna formula uskoro donijeti promjene na političkoj sceni Izraela. Parlamentarni izbori će vjerovatno oduvati premijera Benjamina Netanyahua, kojeg su siti stanovnici cionističke države jer su mjesecima morali da bježe u skloništa pred raketama Hezbolaha i iz Jemena. Njega čeka izraelski sud na kojem će odgovarati za korupciju. Da li će nekada biti suđen za genocid i državni terorizam, ne znam. Prije neće, ali ko zna. Jer, ko je mogao i pomisliti da će nekadašnji izraelski premijer Yitzhak Rabin i voda PLO Yasser Arafat postići 1993. godine u Oslu mirovni sporazum. Ali, do "novog Osla", ako do njega ikada dođe, pašće sadašnja ultradesničarska izraelska vlada, najekstremnija do sada.
Piše: Akademik Adamir Jerković/Oslobođenje
