Bosna i Hercegovina završava 2024. godinu na 81. mjestu Indeksa medijskih sloboda Reportera bez granica. U odnosu na prethodnu bilježi pad za 17 mjesta, ali je, možda, još značajnije istaknuti da je u posljednjih pet godina BiH na ovoj listi zabilježila pad od 23 mjesta. Također, prema svim kriterijima koji se uzimaju u obzir pri procjeni stanja medijskih sloboda u nekoj zemlji – ove godine je u Bosni i Hercegovini zabilježeno nazadovanje. Jedini izuzetak je indikator sigurnosti novinara, koji se odnosi na ugrožavanje njihove fizičke sigurnosti, uključujući ubistva i teške fizičke napade. Njih, srećom, nije bilo, pa je Bosna i Hercegovina u ovom segmentu zauzela 70. mjesto, što predstavlja poboljšanje u odnosu na 76. mjesto iz prethodne godine.
Piše: Lejla Turčilo
Najveći pad zabilježen je po indikatoru legislative (sa 38. na 71. mjesto), a ključni razlog za to je kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj, što ima za posljedicu povećanje autocenzure. Prema podacima Udruženja BH novinari, u RS-u je 2024. godine podignuto 113 krivičnih prijava protiv novinara. Kriminalizacija klevete u RS-u često je u središtu medijskih analiza i istraživanja, te se, opravdano, ističe kao ključni faktor, no nije zanemarivo spomenuti i druge parametre koji ukazuju na značajno pogoršanje medijskih sloboda i uvjeta u kojima novinari rade u Bosni i Hercegovini.
Svi indikatori medijskih sloboda pogoršani u 2024. godini
Politički kontekst, koji u velikoj mjeri utječe na uvjete u kojima rade mediji i novinari, također je ocijenjen kao nepovoljan, a po tom indikatoru Bosna i Hercegovina je pala na 104. mjesto (dok je 2023. godine zauzimala 90. mjesto). Izvještaj navodi da je političko okruženje izuzetno obeshrabrujuće, a politički pritisci na medije i medijskog regulatora česti. Kao poseban problem ističu se politički pritisci na sistem javnog emitovanja, uz naglasak da je RTRS pod potpunom političkom kontrolom, a BHRT na rubu kolapsa. Već u januaru 2024. godine Sindikat radnika BHRT-a upozorio je na mogućnost gašenja ovog javnog emitera, te da su radnici ugroženi. U februaru iste godine Vijeće ministara usvojilo je odluku kojom su osigurana četiri miliona KM za Javni radio-televizijski servis Bosne i Hercegovine za studijske i produkcijske kapacitete za proizvodnju signala u HD rezoluciji, te po tri miliona KM vladama entiteta za poticaj razvoja sektora elektronskih medija. Ovo je bio svojevrstan „pojas za spašavanje“ (kako je to naglasio i menadžment BHRT-a), ali ne i kvalitetno rješenje za BHRT. Doda li se tome potpuna politička kontrola vladajućeg SNSD-a u RS-u nad RTRS-om, te politička opstrukcija koja je rezultirala krizom u imenovanju Upravnog odbora Radio-televizije Federacije BiH (koja traje od juna 2024. i još joj se ne nazire kraj), jasno je da ne postoji ni politička volja ni konkretna strategija za rješenje problema sistema javnog emitovanja u Bosni i Hercegovini. Također, važno je podsjetiti da je u sjeni dodjele četiri miliona KM BHRT-u ostao drugi dio odluke Vijeća ministara o dodjeli po tri miliona KM entitetskim vladama za razvoj sektora elektronskih medija. Informacije o tome kako su ta sredstva utrošena nisu transparentne niti javno dostupne.
Ekonomsko okruženje za rad medija također je izuzetno nepovoljno, usljed malog tržišta i nedostatka održivog finansiranja medija. Neka ranija istraživanja pokazala su da je vrijednost oglašivačke industrije u Bosni i Hercegovini oko 45 miliona eura godišnje, dok je u maju 2024. godine, prema podacima portala STATISTA, procijenjeno da će ta vrijednost dosegnuti oko 112 miliona eura. To je i dalje barem tri puta manje tržište u odnosu na susjedne zemlje Srbiju i Hrvatsku, a tržište je izuzetno malo u odnosu na broj medija u Bosni i Hercegovini. Podaci o broju medija variraju, pa tako Reporteri bez granica navode oko 40 TV-stanica, 150 radiostanica, desetak štampanih medija i news agencija, oko 200 magazina i više od 600 web portala. S druge strane, neka ranija istraživanja navode broj od 119 TV-stanica, 146 radiostanica, osam dnevnih novina, 105 magazina te oko 615 web portala.
Neki od nedostataka marketinškog tržišta prisutni su već godinama, bez konkretnijih rješenja, a odnose se na nerazvijenost i odsustvo nezavisnih alata za mjerenje gledanosti TV-stanica, „spillover“ regionalnih medija u Bosnu i Hercegovinu, prebacivanje marketinškog poslovanja velikih internacionalnih kompanija iz BiH u zemlje regiona, smanjenje prihoda od oglašavanja, te promjenu dinamike tržišta usljed sve većeg prelaska publike na digitalne medije i društvene mreže. Sve to dovodi do izrazito nepovoljnog i nesigurnog ekonomskog okruženja, zbog čega je BiH na listi Reportera bez granica po ovom indikatoru 2024. zauzela 112. mjesto, bilježeći pad za 12 mjesta u odnosu na 2023. godinu.
Socijalna dimenzija, koja posebno pogađa novinare, također je vrlo nepovoljna. Prema podacima portala plata.ba, raspon neto plate novinara u Bosni i Hercegovini je između 662 KM i 1.772 KM, pri čemu 10% novinara prima platu manju od minimalnog iznosa, a 10% veću od maksimalnog. Najviša plata čini tek 57% potrošačke korpe (koja iznosi 3.107 KM za novembar 2024), dok najniža iznosi samo 21% potrošačke korpe. Pored niskih primanja, problem predstavljaju i radni uvjeti u profesiji. Poslodavci u medijskoj industriji navode kako je izuzetno teško pronaći kvalitetne novinare pod uvjetima koje mogu ponuditi (čak i kad su oni puno povoljniji od gore navedenih). U praksi bilježimo gotovo svakodnevni „transfer“ poznatih i priznatih novinara u oblast PR-a (najčešće u javnom sektoru), a značajan je i pad broja upisanih studenata na studije novinarstva u Bosni i Hercegovini.
Kako je već rečeno, jedini indikator Reportera bez granica po kojem Bosna i Hercegovina bilježi napredak na listi (sa 76. na 70. mjesto) jeste indikator sigurnosti. Iako nisu zabilježena ubistva novinara, bilo je prijetnji smrću. Novinarka Nataša Miljanović Zubac u septembru je Policijskoj stanici Trebinje prijavila prijetnje ispisane na zidu njene vikendice, a u decembru je novinar Avdo Avdić dobio policijsku zastitu, nakon sto su policijske agencije u BiH od partnerskih institucija iz inostranstva dobile upozorenje da se sprema njegovo ubistvo.
Također, verbalni i digitalni napadi na novinare i dalje su veoma prisutni. Novinari ističu da se ne osjećaju sigurnim prilikom obavljanja svog posla, te da nemaju povjerenje u policijske organe i pravosudni sistem u slučajevima napada. Linija za pomoć novinarima u BiH ove godine zabilježila je 51 prijavljeni slučaj, dok je Udruženje BH novinari u 2024. godini zastupalo novinare pred sudovima na različitim nivoima: poslana je jedna predstavka Sudu u Strasbourgu, tri apelacije Ustavnom sudu BiH, a trenutno je 17 aktivnih slučajeva na nižim sudovima.
Povjerenje građana u medije opada
Kad je riječ o povjerenju građana u medije u BiH, istraživanje Udruženja BH novinari i Fondacije Freidrich Ebert za 2024. godinu pokazalo je da je, u odnosu na 2023. godinu, povjerenje građana Bosne i Hercegovine u medije opalo za oko 5%. Ipak, građani i dalje više vjeruju medijima nego, naprimjer, institucijama vlasti. Prema pokazateljima iz tog istraživanja, i građani prepoznaju političke pritiske i političku ovisnost kao glavne prepreke slobodi medija u Bosni i Hercegovini. I dalje 12,6% anketiranih na nivou BiH smatra da postoje slučajevi kada je nasilje nad novinarima opravdano, dok jedna četvrtina ispitanika u RS-u smatra opravdanim nasilje nad novinarima.
I predstavnici ambasada Savezne Republike Njemačke, Velike Britanije, Češke Republike, Kraljevine Holandije i Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini na kraju 2024. godine upozoravaju kako je pad slobode medija u BiH alarmantan, a dokument simboličnog naziva „Medijske slobode: temelj demokratije pod prijetnjom u Bosni i Hercegovini“ kao ključne probleme navodi činjenicu da političari otvoreno napadaju novinare, regulatorna tijela za medije se suočavaju s neprimjerenim pritiscima, a restriktivni zakoni guše kritičko novinarstvo.
I Evropska komisija u svom izvještaju za 2024. godinu za Bosnu i Hercegovinu navodi da nije bilo napretka u garantovanju slobode izražavanja i medija, te zaštite novinara. Također, ističe se da su nastavljeni politički pritisci, zastrašivanja i maltretiranja novinara, uključujući fizičke i verbalne napade, bez odgovarajuće institucionalne reakcije. Politički utjecaji na medije, finansijska nesigurnost, kao i neprovođenje Zakona o javnom RTV sistemu također se navode kao izuzetno važni problemi koji otežavaju rad medija. Kao najveći korak unazad u pogledu legislative spominje se ponovna kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj.
Ukratko, nijedan od već odavno detektovanih problema medijske scene ni u 2024. godini nije došao ni blizu kakvom-takvom rješenju, a neki od tih problema samo su dodatno eskalirali i pogoršali uvjete u kojima novinari rade. Nažalost, čini se da se određene prakse na izvjestan način normaliziraju i postaju uobičajene, po principu „sindroma kuhane žabe“. Često se od samih novinara može čuti da „sve to ide u radni staž“. To navikavanje na nemoguće uvjete i normaliziranje njihovog produbljivanja poseban je problem koji zaslužuje detaljnu analizu. Nakon što su izložene sve poteškoće s kojima se medijska zajednica suočava, a analize i istraživanja iz godine u godinu bilježe njihov sve veći broj i snažniji utjecaj na slobodu izražavanja u BiH, na kraju 2024. godine može se zaključiti da, nažalost, ni 2025. godina neće donijeti mnogo razloga za optimizam.
Evropska komisija u svom izvještaju navodi kako je Bosna i Hercegovina dužna u 2025. godini osigurati zaštitu novinara, sistemsko institucionalno praćenje prijetnji i nasilja nad njima, kao i osigurati finansijsku održivost i političku neovisnost javnih emitera. Također, potrebno je donijeti zakone o transparentnosti vlasništva nad medijima, kriterijima za javno oglašavanje, te osigurati dekriminalizaciju klevete u cijeloj zemlji. Na pragu 2025. godine, izuzev činjenice da je Državno ministarstvo transporta i komunikacija imenovalo Interresornu radnu grupu za izradu Prednacrta zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima u Bosni i Hercegovini, ne vidimo posebne korake niti političku volju za njihovo uspostavljanje. Jedino što ostaje je divljenje prema novinarima i medijskim radnicima koji – u ovim uvjetima i sistemu – nastoje odgovorno, profesionalno i u javnom interesu obavljati svoj posao.
