Josip Lešić koji je utemeljio suvremenu teatrološku misao u BiH, autor izvrsnog romana o Aleksi Šantiću, čitavog niza studija o teatarskom životu u BiH, umjetnički direktor Kamernog teatra 55, jedan od fundatora Akademije scenskih umjetnosti i čelni čovjek institucije koja joj je prethodila, Dramskog studija, teatarski i filmski redatelj, scenarist, direktor teatara u Sarajevu i Kragujevcu, pjesnik, poslije Jurislava Korenića najmarkantnija je osoba bh teatra poslije Drugog svjetskog rata...
Piše: Akademik Gradimir Gojer
Dva stvaraoca, umjesto da budu slavljena postali su neznatni, gotovo nepostojeći u vizurama današnjih diletanata, koji o grandioznim figurama bh umjetnosti poslije Drugog svjetskog rata ne da ne promišljaju ozbiljno, nego se trude skriti svaki trag kritičkih uvida o djelima Derviša Sušića i Josipa Lešića.
Nije Bosna i Hercegovina toliko bogata da rasipa svoje književne i teatarske dragulje. Jer da je Sušić napisao samo "Hodža strah" i "Uhode", a Lešić samo "Grad opsjednut pozorištem“ i roman o Šantiću „Moj brat Aleksa“, zavrijedili bi trajno pamćenje, a ne ovakav zaborav.
Neka ovaj tekst pokaže da postoje i oni koji ne zaboravljaju naše dragulje literature i teatra!
