Odluka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da minimalna plata od prvog januara bude 1.000 KM izazvala je podijeljene reakcije.

Šerif Isović, bivši direktor Porezne uprave FBiH, upozorava na to da je dugo vremena na ovim prostorima prisutna strategija upravljanja, potčinjavanja i manipulacije, taktika zavadi ili podijeli pa vladaj.

- Upravo zbog ovog zaposleni i posladavci ne treba da budu u zavadi, pogrešnim i suprotnim stranama. Svaku firmu čine njeni zaposlenici, pa ako imate dobre zaposlenike, imate i uspješne firme koje se razvijaju i rastu. Zaposlenici i njihovi poslodavci ne bi trebali biti na različitim stranama i ponašati se kao neprijatelji, već kao iskreni poslovni partneri. Poslodavci i zaposlenici su ti koji zarađuju novac, pune budžete i „hrane“ vlast zbog toga trebaju imati više sinergije u kreiranju dobrih rješenja, a i aktivni u „nadzoru“ racionalnog i efektivnog trošenja novca kojim pune javne budžete. I nemoj da šutite kad vlast suprotno zakonu uredbama i zaključcima dozvoljava poreznim obveznicima da vrše isplatu plaća bez poreza i doprinosa... – navodi Isović na svom Facebook proflu.

Smatra da radnici trebaju imati plaće koje osiguravaju pristojan životni standard, a da poslodavci trebaju imati poslovni ambijent koji omogućuje normalno transparentno, pravedno, konkurentno poslovanje, jednako, pravično i efikasno postupanje državnih institucija.

- Minimalna plaća od 1.000,00 KM i ako je i u ovom iznosu značajno manja od zemalja članica EU kojim težimo ne treba biti predmet razdvajanja, već treba dovesti do ujedinjenja i sinergije u borbi za ozbiljnu i sveobuhvatnu reformu koja će dovesti do većeg ukupnog blagostanja u društvu, veće pravde, racionalnosti, efikasnosti i prosperiteta svih. Poređenja radi u 2024. godini najveću minimalnu mjesečnu plaću u EU imao je Luksemburg od 2.571 eura, Irska 2.146 eura, Nizozemska 2.070 eura, Belgija 2.070 eura, Njemačka 2.054 eura i Francuska 1.766 eura. Zemlje EU u kojima je plaća bila manja od 1.000 eura su Hrvatska 840 eura, Estonija 820 eura, Češka 750 eura, Slovačka 750 eura, Rumunija 744 eura, Latvija 700 eura, Mađarska 686 eura i Bugarska 477 eura, dok je u Sloveniji iznosila je 1.254 eura – dodaje Isović.

Prema EUROSTAT-u, prosječna godišnja stopa rasta minimalne plaće od 2014. do 2024. godine bila je najveća u Rumuniji 13,7%, Litvaniji 12,3%, Bugarskoj 10,6%, Poljskoj 9,5% i Češkoj 9,3%.

- Minimalna plaća u FBiH za 2025. godinu je povećana sa 619,00 KM na 1.000,00 KM ili za 381,00 KM ili za 61,55%. Minimalna plaće u FBiH od 2008 do 2016 godine iznosila je 340,00 KM. Od 2016. do 2021. godine iznosila je 402 KM i porasla je za 62,00 KM ili za 18,24%. U 2022. godini je iznosila 543,00 KM i porasla je za 141,00 KM ili za 35,08%. U 2023. godini iznosila je 596,00 KM i porasla je za 53,00 KM ili za 9,76%. U 2024. godini iznosila je 619,00 KM i porasla je za 23,00 KM ili za 3,86%. U 2025. je odrđena u iznosu od 1.000,00 KM i porasla je za 381,00 KM ili za 61,55%. Samo iz navedene komparacije svakom objektivnom ko se razumije u reforme je jasno da povećanje minimalne plaće bez drugih mjera fiskalne politike je pogrešan red koraka, kao što je bilo i pogrešno dugo vremena „čuvati“ ovako nisku minimalnu plaću. Ko je za ovo odgovoran? Odgovorni obično šute i love u mutnom, a odgovor je jasan i nalazi se u propisanim nadležnostima u Ustavu i zakonima... – pita Isović

Ističe da cilj Odluke o minimalnoj plaći nije samo zaštita dostojanstva radnika, već i javnih prihoda.

- Rastom javnih prihoda bez pravednih i potrebnim reformi sigurno za posljedicu ima i neracionalnu i neodgovornu javnu potrošnju, a nesumnjivo je da će imati negativne posljedice na zaposlenost i rast cijena. Posljedica ove Odluke je i povećanje javnih prihoda po svakoj povećanoj i isplaćenoj novoj minimalnoj plaći za 300,76 KM, dok s druge strane trošak poslodavca se povećava za 681,76 KM. Ako izvršimo procjene za mjesečne i godišnje javne periode, a prema podacima koje je iznio ministar Kemal Hrnjić da sa danom 31.10.2024. godine u FBIH ima 120.000 hiljada radnika koji prima minimalnu plaću, a 270.000 zaposlenika koji prima plaću ispod 1.000,00 KM, onda se slobodno može procjeniti da će mjesečni rast javnih prihoda iznositi 60 miliona maraka, a godišnji 720 miliona KM. U ovu procjenu ne ulazi i rast plaća zaposlenika koji su u 2024 primali plaću veću od 1.000,00 KM kojih je cca 282.000 čije će povećanje neto plaće biti nužno kako se ne bi dogodila uranilovka plata jer bi u suprotnom došlo do gubitka doprinosa i odgovornosti u postizanju rezultata rada, motivacije, inicijative... Ako primjera radi ovim zaposlenicima poslodavci u prosjeku povećaju neto plaća za 150,00 KM tada se slobodno može procijeniti da će na mjesečnom nivou izdvajanja u javne prihode iznositi oko 33 miliona maraka, a na godišnjem oko 400 miliona KM, dok bi godišnji trošak poslodavca za ove radnike bio povećan za cca 900 miliona maraka. Dakle, za očekivati je da će javni prihodi porasti za preko jedne milijarde, a troškovi poslodavaca preko 2,5 milijardi maraka. Komparacije radi treba imati u vidu da su ukupna ulaganja 26.463 privrednih društava u 2023 godini u investicijske nekretnine iznosila cca 2 milijarde maraka – mišljenja je Isović.

Greške liderima stvaraju prilike i šanse, kako kaže, pa treba prilagoditi igru i primijeniti presing prema nadležnim da krenu u ozbiljne reforme.

- Reforme se ne provode populističkim odlukama i prebacivanjem odgovornosti na druge. Reforme trebaju da se zasnivaju na ozbiljnoj naučnoj analizi, odabiru dobre ekonomske politike, postavljanju ciljeva i odabiru dobre strategije za realizaciju ciljeva. Za realizaciju ciljeva ekonomske politike neophodna je vladavina prava, lična i sigurnost imovine, efikasno sudstvo, racionalna javna potrošnja i politička stabilnost. Glavni ciljevi svake normalne ekonomske politike bi trebao biti: rast realnog društvenog bruto proizvoda, rast zaposlenosti, stabilnost cijena, uravnotežena međunarodna razmjena... – navodi Isović.

Kako kaže, U FBiH jedan od najvažnijih instrumentima kojim nosioci vlasti treba da se služe kako bi ostvarili ciljeve je pravedna i transparentna fiskalna politika fokusirana na efikasnoj naplati javnih prihoda i racionalnoj javnoj/državnoj potrošnji.

- U FBIH poreska politika je najvažniji instrument ekonomske politike. Ona ne treba da bude samo instrument za ubiranje budžetskih prihoda, već i instrument za kreiranje poslovnog ambijenta zapošljavanje, investicije, ostvarivanje dohotka, rješavanje socijalnih pitanja, pravičnu raspodjelu, primjeren nivo sive ekonomije. Poreznom politikom treba ispravljati i negativne učinke tržišta, odnosno poticati pravičnu konkurentnost na tržištu i podržavati zdravu privredu i njen razvoj. Dobra porezna politika ima preciznu, jasnu, dugoročno održivu i pravičnu pravnu regulative. Poreska politika treba da bude transparentna, da porezni obveznici i potencijalni investitori znaju koje poreze i po kojim stopama će plaćati poreze kako bi mogli uskladi svoje biznis planove. Budžetske prihode treba prioritetno povećavati jačom poreskom disciplinom i smanjenjem sive ekonomije, a ne povećanjem poreza i parafiskalnih nameta – rekao je Isović, te dodao:

- Prioritet fiskalne politike u dugo najavljivanim reformama treba biti: Rasterećenje i smanjenje dažbina i nameta privredi. Smanjenje sive ekonomije, jačanjem kapaciteta porezne uprave i institucija koje doprinose smanjenju sive ekonomije. Učinkovitija kontrola granice. Donošenje zakona kojim bi se za sve nivoe vlasti propisalo koji porezi i naknade se mogu propisivati. Donošenje jedinstvenog zakona o porezu na promet nekretnina, imovine, nasleđa, komunalnih taksi i dr. naknada. Zakon o regulisanju poreznog duga. Donošenje zakona o javnim registrima: registar pravnih lica, preduzeća, registar udruženja, obrtnika, stranih predstavništava, nekretnina pokretne imovine, vrijednosnih papira. Fiskalizacija, informatizacija, digitalizacija…

Smatra da situacija u kojoj se nalazi BiH, a i FBiH je takva da zahtjeva hitne reforme, a za reforme su potrebni zakoni.

- Za donošenje zakona potreban je rad parlamenata. Parlamenti bi trebali zasjedati najmanje jednom mjesečno ako nema sjednice ili odsustvo nije opravdano tada nema ni plaća i naknada parlamentarcima. Zato poslodavci i zaposlenici udružite se i zahtijevajte od Parlamenta i Visokog predstavnika g. Christiana Schmidta donošenje zakona kojim treba obavezati parlamente da zasjedaju najmanje jednom mjesečno ako nema sjednica nema ni plaća i naknada… - zaključio je Isović.