Sarajevo, kako se to voli reći, je evropski Jerusalem zbog bogomolja koje se nalaze na veoma maloj razdaljini. Tako u bosanskohercegovačkoj prijestolnici možete na samo par stotina metara vidjeti Gazi Husrev-begovu džamiju, rimokatoličku katedralu Srca Isusova, pravoslavnu Sabornu crkvu te Aškenašku sinagogu.
Ovo vjersko-religijsko bogatstvo krasilo je ove prostore stoljećima unazad gdje su građani različitih vjerskih grupa živjeli jedni sa drugima. Gradnjom ovih bogomlja vjernici su obogaćivali svoj vjerski život izučavajući načela vjere kojoj pripadaju.
Jedan od simbola grada Sarajeva je i katedrala Srca Isusova koja je sagrađena krajem 19. stoljeća. Na današnji dan, 20. novembra 1884. godine, položen je kamen temeljac za izgradnju katedrale da bi ona 5 godina kasnije bila završena i predata na upotrebu sarajevskoj gradskoj opštini.
Graditelj Sarajevske katedrale je Ivan Stadler dok je arhitekta bio Josip Vancaš iz Zagreba. Ovo zdanje kombinujuje elemente romantike i gotike i tako stvara sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. A sve zahvaljujući njenom arhitekti Vancašu.
U prednjem dijelu katedrale nalaze se dva 43.2 metra visoka zvonika, kvadratičnog presjeka.Unutar njih se nalaze zvona i to u zapadnom jedno zvono teško 2.5 tone, a u istočnom pet manjih zvona. Dužina katedrale iznosi 41.9m, a širina 21.3 m.
Iznad glavnog ulaza ističe se luk i bogato dekorisana rozeta sa dekorativnim staklenim vitražom, a u sklopu donjeg dijela rozete nalazi se kip Srca Isusova. Iznad glavnih ulaznih vrata nalazi se reljef Presvetog Trojstva.
Koliko je Sarajevska katedrala važan simbol grada govori i to da na grbu kantona Sarajevo se nalazi motiv sa rozete koja se nalazi iznad glavnog ulaza katedrale, kombinovan sa alkom sa vrata Svrzine kuće.
Onako kako je to i zadatak vjere i vjerskog nauka, sa oltara Sarajevske katedrale su se slale poruke mira i suživota u BiH. Ta praksa nije bila izostavljena ni tokom najtežih dana u savremenoj historiji BiH i Sarajeva kada je glavni grad bio pod opsadom 44 mjeseca.
Nikada se u pitanje, sa ovog za kršćane važnog mjesta, nije dovodilo u pitanje stanje odnosno neravnopravnost Hrvata u BiH. Međutim, sa drugih crkvenih oltara van Sarajeva dolazile su i političke poruke koje su u kompatibilnosti sa pojedinim političkim opcijama. Preciznije Draganom Čovićem i HDZ-om.
U svojim političkim programima i istupima Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, godinama poziva da se usvoji Izborni zakon po kojem bi , kako kaže, Hrvati mogli biti jednakopravan narod u BiH. Po tom istom zakonu je i sam Čović izabran u Predsjedništvo BiH prije 10 godina kada mu nije smetalo trenutno zakondavstvo.
Sve se to mijenja kada se za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda kandiduje Željko Komšić koji je tada bio član SDP-a. Njegovom pobjedom u utrci za Predsjedništvo Čović pojačava kampanju neravnopravnosti Hrvata u BiH.
Nažalost, pojedina sveštena lica katoličke crkve u Hercegovini su na istoj liniji kao i Čović. Dodatni problem je taj što se sa tih časnih vjerskih mjesta šalju političke poruke koje naginju jednoj političkoj stranci i njenom lideru.
Vjera kao društvena pojava je svakako sastavni dio svake zajednice koja bi se trebala baviti univerzalnim načelima koja propovijeda vjerska učenja. Slušajuči hercegovačke sveštenike neko bi mogao zaključiti kako je Crkva jednako Dragan Čović ili HDZ. A to nije tačno.
Zagovornici majorizacije Hrvata
Ukucavajući na google pretraživaču riječ “majorizacija“ odmah na vrhu vam se pojavi wikipedijin članak pod nazivom „Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini“. Pretraživanjem ostalih ponuđenih članaka možete vidjeti isti ili sličan sadržaj tekstova.
Ovakva politika, lobi ili propaganda je krenula od predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koji je na izborima za člana Predsjedništva gubio od Željka Komšića. Treba podsjetiti da je po postojećem izbornom zakonu taj isti Čović biran u Predsjedništvo ali je tada bio legitiman. Dok Komšiću osporava legitimitet jer ne dolazi iz Hercegovine ili što nije član neke od stranaka sa hrvatskim predznakom.
U tom svom potenciranju majorizacije Čović je u potpunosti zavladao političkom scenom Hrvata u BiH gdje njegova stranka suvereno vlada u područjima gdje žive Hrvati. Da bi popravio status Hrvata u BiH, Čović se u ovom momentu zalaže za još jednu odnosno treću izbornu jedinicu što bi u prevodu značilo i novi entitet koji bi kasnije pokušao da legitimiše uspostavljajući tri nivoa vlasti: izvršnu, zakonodavnu i sudsku.
Dragan Čović i oni koji su okupljeni oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) su za ovu treću izbornu jedinicu kojom bi kao Hrvati ostvarili svoje potpuno pravo na legitimno predstavljanje. Dovodi se u pitanje i šta je to legitimno predstavljanje o čemu će biti riječi u kasnijem dijelu teksta.
Zagovornici majorizacije Hrvata
Ukucavajući na google pretraživaču riječ “majorizacija“ odmah na vrhu vam se pojavi wikipedijin članak pod nazivom „Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini“. Pretraživanjem ostalih ponuđenih članaka možete vidjeti isti ili sličan sadržaj tekstova.
Ovakva politika, lobi ili propaganda je krenula od predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koji je na izborima za člana Predsjedništva gubio od Željka Komšića. Treba podsjetiti da je po postojećem izbornom zakonu taj isti Čović biran u Predsjedništvo ali je tada bio legitiman. Dok Komšiću osporava legitimitet jer ne dolazi iz Hercegovine ili što nije član neke od stranaka sa hrvatskim predznakom.
U tom svom potenciranju majorizacije Čović je u potpunosti zavladao političkom scenom Hrvata u BiH gdje njegova stranka suvereno vlada u područjima gdje žive Hrvati. Da bi popravio status Hrvata u BiH, Čović se u ovom momentu zalaže za još jednu odnosno treću izbornu jedinicu što bi u prevodu značilo i novi entitet koji bi kasnije pokušao da legitimiše uspostavljajući tri nivoa vlasti: izvršnu, zakonodavnu i sudsku.
Dragan Čović i oni koji su okupljeni oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS) su za ovu treću izbornu jedinicu kojom bi kao Hrvati ostvarili svoje potpuno pravo na legitimno predstavljanje. Dovodi se u pitanje i šta je to legitimno predstavljanje o čemu će biti riječi u kasnijem dijelu teksta.
„Majorizacija“ Hrvata u institucijama BiH?
Daytonskim mirovnim sporazumom je određen i politički sistem države koji se referiše na popis iz 1991. dok se ne sprovede novi popis prema kojem će se dalje određivati vlast u BiH. To se sve prenijelo i na niže nivoe odnosno imenovanje direktora, njihovih zamjenika i uposlenika u državnim agencijama na osnovu njihove pripadnosti jednom od tri naroda ili ostalima.
U međuvremenu, 2013. je održan popis prema kojem u BiH živi 50.11% Bošnjaka, 15.43% Hrvata i 30,78%. Srba. Upravo prema ovom popisu bi trebao da bude sastav državnih agencija te rukovodilaca ovih agencija.
Ovakav sistem je sličan onom konsocijacijskom modelu u kojem se preraspodjela vlasti i ostalih državnih agencija vrši na osnovu zastupljenosti naroda u nekoj državi. U tom slučaju bi ovo mogli razumjeti kao legitimno predstavljanje na kojem bi trebali bošnjački političari graditi svoj narativ kao protutežu Čovićevog legitimnog predstavljanja.
O majorizaciji i neravnopravnosti Hrvata najbolje govore brojke. Naime, broj imenovanih direktora i zamjenika državnih institucija demantuje ono što dolazi iz Čovićevog tabora.
U posljednjih godinu dana Vijeće ministara je imenovalo 28 direktora i generalnih sekretara državnih institucija. Od toga je imenovano šest Bošnjaka, 12 Srba i 10 Hrvata. Na osnovu ovih imenovanja Bošnjacima je pripalo 8 pozicija manje od broja koji im pripada po Ustavu i zakonima Bosne i Hercegovine. Srbima je pripalo više pozicija 3,4 a Hrvatima više pozicija 5,7.
Situacija ni na drugim imenovanjima nije ništa bolja barem što se Bošnjaka tiče. Od 13 pozicija zamjenika direktora po četiri pozicije su pripale Bošnjacima i Hrvatima te 5 Srbima. Prema ovim podacima Bošnjacima je pripalo 38.7 posto pozicija manje od broja koji im pripada po Ustavu i Zakonima Bosne i Hercegovine. Srbima je pripalo više pozicija za 25 posto a Hrvatima više za čak 99 posto. Valjda je to ta majorizacija i neravnopravnot o kojoj se govori.
Da je ta majorizacija „upotpunjena“ govore i podaci o zaposlenima iz Uprave za indirektno oporezivanje. Prema brojkama zaposlenih iz ove institucije Bošnjaka ima manje za 207, Hrvata više za 132.3 i Srba više za 146.2. Procentualno, Hrvata je zaposleno više za skoro 40%, Srba 22% dok su Bošnjaci u deficitu za skoro 20%.
Čovićeva majorzacija se očito ogleda u izboru člana Predsjedništva gdje nema nikakve šanse kada se kandiduje Željko Komšić. Vjerovatno je zbog toga i gurnuo u vatru Borjanu Krišto na posljednjim općim izborima koja je također izgubila u utrci za kolektivnog šefa države kao i njen stranački šef.
Nije Predsjedništvo BiH jedina institucija u državi. Pored toga Hrvati u ostalim institucijama zauzimaju i veći procenat nego li im i pripada. Ako se već traži legitimno predstavljanje onda bi i bošnjački političari trebali krenuti u kampanju legitimnog predstavljanja zahtijevajući da se poštuje Ustav i zakoni BiH kako bi se ispoštovala struktura stanovništva u kojoj su Bošnjaci prema posljednjem popisu malo iznad 50 posto.
