Sead Maksić rođen je 1954. godine u Ljubuškom. Svoje najbolje životne dane živio je sve do 1993. godine. Bio je zatočenik dva logora. Nakon što se izvršila razmjena, završava u Norveškoj. Tamo je živio narednih 7 godina.

- Žabljak je mjesto koje je imalo dušu i ljude koji su pismeni. Napredno mjesto je uvijek bilo. Imao sam prijatelje. Ne bih nikad bolje poželio. Dođe rat, pa jedan i drugi logor. Oko 550 ljudi je otišlo u Norvešku iz Ljubuškog – počinje priču Maksić.

Kako kaže, ne smatra se povratnikom jer dušom nikada nije otišao. U Ljubuško se Maksić vratio 2000. godine.

- Borimo se. Održavamo koliko možemo. Ljudi su ovdje dobri. 16.000 KM smo donirali za obnovu munare. Ono što su napisali nisu ispoštovali. Natjerali su me da se vratim iz Norveške da im ukažem na neke stvari. Dao sam im 6000 KM da počnu raditi – govori Maksić.