Izraelski vojnici odmaraju u Dubaiju. Pet hiljada pripadnika izraelske vojske koji su ratovali u Gazi i pokazali zadivljujuće "junaštvo u ubijanju nedužnog palestinskog stanovništva, ovih dana se odmaraju na plažama Dubaija a sve o trošku Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ovo je dio saradnje izmedu Izraela i UAE koja je do 2000. bila nezamisliva, a od polovine septembra te godine je ponudila novi obrazac u odnosima te zalivske države, koja je zajedno sa Bahreinom potpisala u Washingtonu, uz posredovanje Trumpove administracije, "istorijski mirovni sporazum" poznat kao Abrahamski spo-razum. Ponosni Trump, kao arhitekta novih odnosa na Srednjem istoku, otišao je korak dalje pa ga je nazvao "zorom novog Bliskog istoka". Kasnije su se pridružili još Maroko Sudan,a od ranije su pune diplomatske odnose sa Tel Avivom već imali Egipat (1979), Jordan (1994), a kasnije i Mauritanija (1999).
Piše: Akademik Adamir Jerković/Oslobođenje
Saradnja Izraela i Emirata je imala izuzetno snažnu uzlaznu liniju, pa je premijer Izraela, u to vrijeme Naftali Bennett, u decembru 2021. posjetio Abu Dhabi i razgovarao sa predsjednikom ustavne federacije sedam emirata Mohamedom bin Zayedom al-Nahayanom. Već narednog mjeseca stigao je i izraelski predsjednik Isaac Herzog i to je kulminacija medusobnih veza izmedu dojučerašnjih protivnika. Proklamovano prijateljstvo je bilo vidljivo "uljepšavanjem zgrada u bojama izraelske zastave. Postavlja se pitanje zbog čega je došlo do promjene u politici Emirata, koja je prije toga, iako zapadna, ipak bila na arapskom tragu? Čini se da su u UAE vidjeli mogućnost unapređenja svoje vojne moći tehnologije koju su manifestirali i u drugim zemljama, kao npr.u Jemenu, u sukobu sa Ansar Allah (Hu) iu Libiji, isporukama oružja pobunjeni cima RSF-a u Sudanu.
Amerikanci su ih izgleda dodatno osnažili obećavajući im napredno naoružanje, nevidljive lovce F-35 i ratne zrakoplove EA-18G Growler, što je do tada bilo nezamislivo. Sada je u opticaju moguća nabavka izraelskog protivoklopnog sistema Željezna kupola. Osim toga, tu su i ekonomski razlozi kao i turistička ponuda. Ipak, čini se da je presudan faktor bio Iran, koji se u UAE doživljava kao velika prijetnja. Slično je i sa Bahreinom, koji je veoma blizu Irana i gdje u šiitskom okruženju vlada sunitska manjina oko kralja šeika Hamada bin Isa Al-Khalifaha (Halife). Za jevrejsku državu je ovo bio važan prodor u arapske redove.
Izrael je dosada bio frustriran činjenicom da je arapski svijet do mirovog sporazuma sa Egiptom 1979. i Jorda- nom 1994. u Wadi Arabe kolektivno izolirao Davidovu zemlju. U međuvremenu je Trump u egzaltiranom stanju rekao da je to ogroman podstrek za strategiju maksimalnog pritiska" na Iran. Ovu pobjedu Trump će vješto koristiti u svojim kampanijama kod američkih kršćanskih Stanskih evangelista, koji su značajan dio njegovog glasačkog tijela. Ovim je itekako doprinio raspadu jedinstva medu Arapima, što je na kraju bilo jasno u posljednjem ratu Izraela protiv Palestinaca u Gazi. U tome je Izrael, kako se vidi se vidi s početka ove priče, postigao odlične rezultate koji su doveli do plodne saradnje i na obavještajnom planu sa zalivskim zemljama. O tome govore i saznanja bh. hadžija koji su po povratku u BiH iz Saudijske Arabi je pričali o restriktivnoj politici Kraljevine u odnosu na posjetioce za vrijeme obreda u Mekki.
Saudija u delikatnoj poziciji? Šta o svemu misli moćno Kraljevstvo Saudijska Arabija? Ova zemlja se nalazi u delikatnoj situaciji. Proamerički je orijentirana, ali mora da vodi računa o svom islamskom pedigreu. I pored uspostavljenih obavještajnih veza sa Izraelom, dvoru Rijadu još ne smije preduzimati radikalnije korake. Nakon pokolja izraelske vojske u Gazi, Monarhija je suspendovala razgovore o normalizaciji odnosa sa cionističkom državom. Saudijci su mnogo više antiizraelski raspoloženi nego u UAE, računajući kralja Selmana koji je još uvijek na tronu, iako faktički vlada njegov sin Muhamed (MBS) koji je skloniji postizanju sporazuma sa Izraelom. Saudijci inače potpuno kontroliraju Bahrein i djelomično UAE. Manama nikada ne bi potpisala sporazum da nije dobila odobrenje iz Rijada, a koordinacija je postojala i sa režimom u UAE.
U ovom trenutku Saudijci još ne mogu ući u direktne veze sa Izraelom, iako postoji obavještajna saradnja, jer su oni kreatori arapskog mirovnog sporazuma koji stavljaju u središte nezavisnost Palestine. Hepi end saudijsko-izraelskih odnosa se očekivao pred samu agresiju na Gazu, ali se odustalo od te ideje zbog izraelskog genocida ona je ostavljena za povoljnije vrijeme. Osim toga, tu su obaveze koje je preuzela Saudija nakon samita Arapske lige i OIC-a u Rijadu 12 11.2024. o okončanju izraelske okupacije arapskih teritorija, dok UAE to očigledno ne smeta. Pritisak Trumpa na zalivske zemlje da normalizuju svoje veze sa Izraelom bit će nastavljen i u budućnosti, posebno u smislu daljeg potkopavanja palestinskog pitanja i stvaranja ove za mogući vojni odgovor SAD prema Iranu. Šta će od toga imati zalivske zemlje koje se tjeraju u proizraelsko dvorište? Skoro ništa.
Niti se Jordan okoristio diplomatskim odnosima sa Izraelom, a ni Egpat. Prva zemlja je ostala uskraćena za suverenitet nad izvorima voda, a podložna je uz to i velikoizraelskim pretenzijam, što je otvoreno nagovijestio ministar Smotrich u Parizu 2023. godine. Jordanci su napravili još jednu grešku. U aprilu 2004.su obarali iranske letjelice nad svojom teritorijom i tako branili Izrael dobivši pritom aplauz u SAD-u. Čini se da je ipak glavni cilj apsolutista zalivskog podneblja, koji je vješto upakovan u Abrahamske sporazume, očuvanje vladajućih dinastija i neprikosnovenih pozicija unutar njihovih država suočenih sa odjekom arapskog proljeća. Niko od njih ne želi ponavljanje sudbine libijskog dikatora Gaddafija, predsjednike Egipta Mubaraka, Tunisa Ben Alija i Sirije El-Assada.
