Premijer RH Andrej Plenković je izvrstan političar u smislu shvatanja politike kao zanata. Rječit je i dobro informiran. Zna politički i strateški misliti i ima dobro raspoređene prijatelje i zaštitnike na važnim evropskim funkcijama.

Dobar je i u taktičkom upravljanju političkim krizama, ali ima jednu veliku slabost... stranku kojoj je na čelu!

Piše: Faruk Kajtaz/ Iza scene

Kao u onoj bajci o Skadru na Bojani... sve što Plenki preko dana napravi i sagradi – „vile“ HDZ-a preko noći - uglavnom poruše, jer treba pomiriti sve te struje i apatite u HDZ-u, koji je navikao da funkcionira kao država u državi.

Bez obzira ko je na čelu stranke – odnosno ko je „Ćaća“. „Ognjištar“ ili „Liberal“.


U razmjeni dobara između sebe kao lidera i stranačke baze(a) Plenković mora vrlo oprezno broditi tim nesigurnim morem u kome pliva i vreba popriličan broj što većih – što manjih ajkula. Od nikada dovoljno zadovljenih udruga iz Domovinskog rata, preko tajkuna do stranačkih ideologa iz sjene i romantičarskih ognjištara.

Bilo je do sada dosta udaraca ispod stola, ali ono što je Plenković doživio na upravo održanim predsjedničkim izborima u RH debelo izlazi izvan okvira uobičajnog „političkog cipelaranja“.

Bio je to klasična „šaka u glavu“ – što bi opjevao Rambo Amadeus.

Naime, premoćnu i vrlo neugodnu pobjedu Plekovićevog izvornog političkog neprijatelja Zorana Milanovića nije izborila samo zbunjena oporba ili bolje reći Milanovićeva sljedba, već i jedan dobar dio birača HDZ-a!? Plenkovićevog slabašnog kandidata Dragana Primorca podržali su samo u BiH, ali je i tu rezultat bio znatno ispod ranije plebiscitarne podrške.

Glasovi za Milanovića nisu bili podrška nekadašnjem lideru SDP-a, već zapravo vrlo jasna poruka Plenkoviću!

Da se malo spusti na zemlju... da uvaži neke interese, jer stranačka baza radije sluša Milanovićeve šaljive i zapaljive tirade o suverenizmu, nego Plenkovićeva (pro)evropska predavanja.

I dok se sramota sa izbora nije ni stišala pred Plenkovićeva je stigao novi problem. Naime, u njegovoj Vladi sjedi ministar, koji osim posjedovanja sumnjive diplome iz BiH voli i povremeno „pripucati“ okolo... iz auta u pokretu i u pravcu kuća!?

Onako bećarski...

Izvjesni ministar, Josip Dabro, sa imidžom "lokalnog štemera" je odmah podnio ostavku, ali je problem naravno - „serviran“ Plenkoviću. Ministar će na platu u Sabor i biti brzo zaboravljen, a Plenković će više puta morati pred novinare i javnost kako bi nekako pojasnio najnoviji slučaj (već 32 do sada!?) odlaska nekog od „svojih“ ministara.

Iako je koliko juče Plenković „stajao k'o beton“ na političkoj sceni u Hrvatskoj stvari su se značajno promijenile u samo zadnjih desetak dana. Sve je odjednom postalo nekako politički klimavo i podložno dodatnim procjenama i propitkivanjima.

Šta se može kada je većina u Saboru „tanka“.

Plenkovićeva politička „dolce vita“ je sada završena, jer je Plenki ranjivi nego ikada ranije. Prešao je u defanzivu, mada želi ostaviti utisak da ga izborni poraz i najnovija afera nisu pogodili. Jesu i to na najbolnije mjesto.

Ne, nije to „ono mjesto“... već njegov politički ego!

Još ima vremena do lokalnih izbora da kako zna i umije nekako sastavi svoj napukli politički integritet... jer ne bude li to učinio... sve će mu uzeti ONI!