U Bijelu kuću Trump unosi politički kapital. Pred američkim Capitol Hillom, uzvelike mjere obezbjeđenja (25.000 policajaca), inauguriran je 47. predsjednik SAD-a Donald Trump. Ne bez primjetnog trijumfalizma u američki život se tako vratio nakon četiri godine pauze konzervativni predsjednik od kojeg desničari širom svijeta očekuju podršku za svoje ciljeve. U Bijelu kuću ušao je kao "čovjek mira", jer je uzavršnici Bidenove vlasti, poslije 471 dan prekinuo ratu Gazi. Zanimljivo je da su američki muslimani većinom glasali za Trumpa iako su znali da on preferira Izrael i da neće biti ništa bolji od Bidena. Ovo je bila njihova osveta Bidenu koji je podržao izraelsku agresiju na Gazu i bio ideološki blizak saveznik cionista. Trump se ne razlikuje od svog prethodnika, ali je za početak obezbijedio primirje, a to se u vrhunskoj politici itekako računa. Da neće ostaviti Izrael na cjedilu, jasno je odavno, npr. u prvom mandatu premjestio je američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem i bio utemeljitelj Abrahamskih sporazuma koji su razorili arapsko tkivo. On će nastaviti da snažno podržava cioniste.

Neki od političara u svijetu pozdravili su pobjedu Trumpa, kao Dodiku BiH. Nadaju se da će njemu i njegovom secesionističkom timu koji je skoro cijeli pod sankcijama, uskoro biti ukinute mjere ograničenja koje ih izopštavaju iz normalnog života. Zapadna Evropa je naročito oprezna, jer je u predizborom procesu Trump najavljivao radikalne reforme u NATO-u. U tom smislu vidljivi su različiti pogledi unutar zapadne porodice zemalja.

NATO senije odrekao pomoći Kijevu, dok je Trump za vrijeme izborne kampanje govorio da će on rat završiti za jedan dan, a sada pominje za najkasnije od šest mjeseci. Očekivati je njegov susret sa Putinom. On je svakako pragmatičniji političar od Bidena i na početku je bio spreman priznati ruske dobitke. Sada se taj odnos mijenja, postaje realniji, ali s njim se nikada ne zna. Više se ne govori o tako brzom okončanju rata, a na blagu promjenu stava američkog predsjednika uticao je bez sumnje generalni sekretar NATO-a Mark Rutte.

Američki predsjednik će svakako biti podržan od evropskih desničara, najprije mađarskog premijera Viktora Orbana i slovačkog Roberta Fica. Nijedan od njih nije bio zadovoljan ranijom američkom politikom, odnosno stanjem odnosa u NATO-u i EU, od čega je Mađarska pogođena i finansijski. Neusaglašena politika sa glavnim saveznicima u EU može se čitati između redova, jer među zvanicama nije bila Ursula von der Leyen. Trump je otvoreno najavio neka teritorijalna širenja unutar zapadnog svijeta. Trumpa sa zebnjom očekuje njegov sjeverni susjed Kanada, ali i danski Grenland. Zbog mira u zapadnoj kući, mislim da će se karakter Grenlanda mirno rješavati, naravno, u američku korist. Što se
tiče Kanade, to je ipak pitanje u znaku retorike. Ponovno bacanje oka na Panamski kanal, koji je vraćen Panami 1999. poslije jednog stoljeća američke vlasti, da i ne pominjem.

Američko nametanje pravde

Živimo u nepravednom svijetu u kojem se pravda čita zavisno kojem svjetonazoru ili ideologiji pripadaju države. Što je na jednoj strani vrlina i pravda, to je na drugoj mana i nepravda. Ovih dana smo se u to uvjerili u američkom kongresu. Tako je republikanska većina odlučila ni manje ni više nego sankcionirati Međunarodni krivični sud (ICC) zbog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, za kojim je izdat nalog za hapšenje. Predstavnički dom je ubjedljivo usvojio ovu mjeru. Obrazloženo je da SAD usvajaju zakon jer "kvazisud želi uhapsiti premijera našeg velikog izraelskog saveznika". Novim zakonom kongresmeni sankcioniraju strane državljane koji istražuju, pritvaraju ili optužuju državljane SAD-a ili saveznica, poput Izraela, koje nisu članice Suda.

Sve zemlje koje su nastale iz bivše Jugoslavije su potpisnice Rimskog statuta i dužne su poštivati naloge Međunarodnog suda. Ni Poljska ni Mađarska, a čisto sumnjam i Hrvatska ne bi uhapsile izraelskog premijera da se nađe na njihovim teritorijama. Posebno ne Hrvatska, jer Zagreb bespogovoro slijedi politiku Washingtona. ICC ima jurisdikciju nad 125 država, a od 2015. su i palestinske vlasti potpisale statut. Iz ovoga se vidi da je većina planete uključena u jurisdikciju ICC-a, sa izuzetkom SAD-a, Rusije, Kine, Indije, Pakistana, Turske, Irana i Saudijske Arabije. Trumpova administracija je u prvom mandatu uvodila sankcije ICC-u, koje je zatim ukinuo predsjednik Biden. Sada će zakon doći na dnevni red u Gornjem domu, a Trump će ove sankcije potpisati već u prvim danima po inauguraciji.

Posebno istančan odnos nova američka administracija će imati prema Kini koja se otvoreno proglašava kao realna prijetnja privrednoj i vojnoj dominaciji SAD-a u svijetu. Kina je označena kao strateški neprijatelj SAD-a, a o zaštiti Tajvana Trump će svakako voditi računa. Sve govori da će planeta u godinama vlasti novog predsjednika prolaziti kroz razne oblike podjarmljivanja. Nepravda će se nazivati pravdom, kao, uostalom ,i do danas. Ali, sada bi to moglo dobiti ekstremniji oblik. Ovo je cijen akoju određuju moćne imperijalističke sile, poput SAD-a, i ne zaboravimo Rusije. Ko se ne povinuje, bit će ignoriran i relativiziran. Jednostavno, velikim silama to se može. Tamo gdje potlačeni narodi ne prihvataju poimanje pravde po receptu velikih, bez obzira na svoju snagu, čak su isupersile podvijale rep, kao npr. Amerikanci u Vijetnamu 1975, sovjetski poraz u Afganistanu 1989. i američko neslavno napuštanje Afganistana prije nepune četiri godine. Ostale epizode ne pominjem. Ipak, nema nepobjedivih.

Piše: Akademik dr. Adamir Jerković/Oslobođenje