Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, našao je „novu zvečku“, kojom želi zabaviti tamošnju opoziciju i skrenuti pažnju javnosti sa neugodne teme o rudarenju litija na polje njegovih ličnih obračuna sa opozicijom u najboljem stilu autoritarnih režima sa istoka Evrope.
Piše: Faruk Kajtaz / Iza scene
Vučić... onako lakonski i prigodno – kako to on samo zna, iz prirodnog okruženja zelenila i ekologije, šalje poruku kako opoziciji nudi mogućnost pokretanja njegovog opoziva!
Čak kaže i kako će „zamoliti“ svoga „posilnog“ u ulozi republičkog premijera, Miloša Vučevića, da tu ideju podrži!? i omogući referendum o izglasavanju nepovjerenja predsjedniku.
Dakle, njemu samom...
Stari je to Vučićev trik kojim rašivenu opoziciju stalno drži u nekoj vrsti „političke pripravnosti“ i onemogućuje joj da se, kao „šarolika politička formacija“, do kraja formira i konkretizira svoje ideje.
Čim Vučiću „zamiriše“ da je opozicija na tragu neke velike zajedničke priče (litij?) ili pak kada treba nešto prikriti od prevelikog interesa javnosti... eto nekih izbora.
Opštih ili lokalnih.
Sada kada je „ispucao“ izborne adute Vučić nudi referendum, jer dobro zna da ga prektički ne može izgubiti... a to u javnosti dobro zvuči.
Na referedum o Vučiću, opozicija će se upecati samo ukoliko je totalno naivna i ne razumije načine na koje predsjednik Vučić manipuliše političkom scenom i javnošću u Srbiji i regionu.
Njemu treba još jedan politički i javni spektakl da bi efektom dimne bombe prikrio puno važnije probleme i pitanja od njegovog cirkuskog referenduma sa već unaprijed poznatim ishodom.
Ukoliko vječni srbijanski predsjednik zaista želi demokratizirati Srbiju i prestati biti ko zna čiji „proxy“, onda to može učiniti kroz sistem, a ne organizacijom izbora i referenduma, nakon kojih slijede dobro planirane i uvezane šeme sa biračkim spiskovima i bugarskim vozovima. Uz asistiranje ridikuloznih medija i „spin doctora“.
Sataniziranje opozicije i vođenje javnih monologa tokom kojih se puno govori i obećava, a malo kaže.
Vučićevo prirodno stanje je deterministički haos, koji se najbolje zakuha u izbornoj kampanji koja nikada ne prestaje ili pak organizacijom referenduma u Srbiji – zemlji „koja ne sme da stane“. Kada izvali tu parolu Vučić smatra da Srbija ne sme da stane na način da se samo on i njemu odan krug ljudi pita.
U toj funkciji je i najnoviji referendum. Još jedna klopka... referendum... dum... dum... jer on bi hteo vlada!
Neću da kopam po đubrištu sreće
Ne bih da zaprljam ruke
Moć počiva negde iza debelih vrata
Ja bih hteo da vladam!
(DUM, DUM - EKV)
