Postoje samo dva moguća scenarija: Ili se radi o nekoj vrsti nepoznavanja stvarnih činjenica i šireg konteksta ukupne problematike ratnih zločina u BiH... ili je neko namjerno i vrlo proračunato htio na mala vrata poslati poruku ili bolje reći – pružiti ruku Miloradu Dodiku i svemu onome što ona zagovara.

Piše: Faruk Kajtaz

Utvrditi ekvidistancu među... „stranama“.

Kada kao predstavnici Ureda Delegacije EU u BiH idete položiti vijence na mjesto u Bratuncu, koje se zove „Vojničko groblje“ šta je tu tačno - nejasno?

Kako to u EU misle da mogu izražavati počast „isključivo civilnim žrtvama“, na groblju koje u svom imenu ima prefiks vojničko?! Posebno što su naknadna pojašanjenja o odavanju počasti samo civilnim žrtvama došla tek nakon što su uslijedile oštre reakcije na ovaj skandalozan potez.

Prije svega od strane preživjelih i porodica žrtava.


-Jedina namjera sa polaganjem vijenca u Bratuncu nam je bila da iskažemo empatiju, poštovanje i razumijevanje za stradanja svih nevinih civilnih žrtava - pravdaju se iz Delegacije EU u BiH.

Čak i da u Uredu EU u BiH „nisu znali“ – jasno je da ih neznanje ne oslobađa od odgovornosti. Prije svega političke. Njihov je posao da to znaju i tu ne smije biti mjesta za bilo kakva rubna tumačenja.

Na kraju krajeva bilo je puno drugih načina na koje se mogla odati počast (svim!) civilinim žrtvama rata, ali i agresije na BiH od odlaska na Vojničko groblje u Bratuncu u kome su počinjeni veliki zločini nad Bošnjacima i to baš od strane one vojske, kojoj su, bez obzira na naknadna pojašanjenja - odali počast!

Skloniji sam vjerovati kako je ovo ipak bio pokušaj da se između svih strana u BiH na silu stavi znak jednakosti i to bez obzira na sudski utvrđene činjenice, međunarodne presude, te brojna historijski prihvaćena svjedočenja.

Kome to treba? E, to je neka sasvim druga i opasnija priča!

Treba onima koji (i dalje) imaju nečasne namjere prema BiH, te agresiju na našu zemlju žele predstaviti kao nekakav „nesretni“ ili građanski rat u kome „nema nevinih“ i u kome su sve strane zapravo bile „iste“.

Narativ je to kojim se želi napraviti podloga za opću relativizaciju odnosa – uzroka i posljedica, pa i otvorenog prekrajanja nedavne prošlosti sa vrlo nejasnim, pa i nedobronamjernim intencijama da se na tim osnovama kao... gradi nekakva nova „bolja budućnost“.

Da se suštinski nagrade zločini i genocid pod parolom nekakvog nejasnog „Evropskog puta“, a za račun puno širih geopolitičkih igara u ovom dijelu Evrope, koji se još traži.

Da se najveće žrtve rata suštinski po ko zna koji put ponizi i prisili da zaborave... da povjeruju da su to samo sanjale.



„Izmislile“...