„Bosna je naša – bosanska“, Konvencija koja je održana u Sarajevu, koju je inicirao Krug nezavisnih intelektualaca 99, zapravo je bila odgovor na sve veće prijetnje po teritorijalni integritet i suverenitet BiH.
Ista je održana nedugo nakon što je NSRS izglasao ponovno vraćanje himne „Bože pravde“ i grba manjeg bh. entiteta sa dvoglavim orlom.
Pored ovih radnji koje sprovode institucije bh. entiteta RS ne treba zaboraviti ni dokument o razdruživanju koji je, kako je predsjednik ovog bh. entiteta rekao, poslan kolegama iz entiteta FBiH.
Ovim sporazumom se definišu koraci koji bi vodili ka sporazumnom razlazu manjeg bh. entiteta RS i FBiH odnosno BiH čime bi zajedničkim dogovorom država bila podijeljena. Na ovakvo djelovanje institucija i političara iz bh. entiteta RS očito se nije bilo spremno jer oni najodgovorniji među nama, političari – kojima smo dali povjerenje da nas vode, uglavnom šute. Previše nijemo posmatraju dešavanja koja dolaze „s druge strane“. Očekivati je ta šutnja izazove buru koja će otpuhati secesionističke politike i političare. Međutim, trebat će vremena ali i djelovanja, ne reagiranja, kako bi vidjeli kako secesionističke politike polahko izumiru.
Do tada ne preostaje nam ništa drugo nego da se oslonimo na ono što imamo i što možemo da napravimo. U ovom slučaju da organizujemo Konvencije ili skupove drugih vrsta koje će pokazati kako postoje oni koji vide BiH kao demokratski uređenu državu.
Upravo je i takav bio i ovaj skup od sinoć. S njega su poslane poruke kako je teritorijalni inegritet i suverenitet BiH u opsanosti, te kako se na sve načine ova država pokušava rasparčati. Skupu su prisustvovali i oni koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, što je pokazatelj da etnička pripadnost ne isključuje nacionalnu.
Nacionalna pripadnost, u svim demokratsko uređenim državama, se određuje prema mjestu vašeg rođenja. Odnosno prema pasošu kojeg posjedujete. Dakle, ako imate pasoš BiH onda ste vi Bosanac ili Hercegovac bez obzira na vašu etničku pripadnost.
Međutim, u našem slučaju to nije tako. Etnička pripadnost stanovnika BiH je i njihova nacionalna pripadnost što ne odgovara definiciji nacije koja je ograničena na jednom političkom prostoru omeđenom granicama.
Takav status etničkih grupa u BiH je zagarantovan Daytonskim mirovnim sporazumom označavajući BiH kao tronacionalnu. Po tom principu se raspoređuju i političke pozicije ali i sva druga rukovodeća mjesta kako u institucijama tako i u državnim agencijama i preduzećima.
Ko su onda Bosanci?
Ideja ove Konvencije i same poruke koje su poslane s nje nemaju nikakvu pravnu težinu. Međutim, sadržaj i učesnici Konvencije šalju jasnu i kristalnu sliku kako bi ta bosanska nacija izgledala. Bez obzira što je bilo nebošnjaka na ovom skupu, velika većina učesnika je pripadala bošnjačkom korpusu.
Ovo je pokazalo da su Bošnjaci većinski za izražavanje bosanske nacije jer ipak opstojnost BiH vide jedino u ovoj državi. To je sinoć potvrdio i jedan od govornika kazujući da Bošnajci ne mogu opstati bez BiH, ali ni BiH ako nije građanska.
Ukoliko bi Bošnajci u velikoj većini odazvali ovom pozivu, u ovoj konstalaciji odnosa kakva jeste, te se izjasnili kao Bosanci, onda bi u svojoj vlastitoj državi postali manjina. S obzirom na to da oni koji se izjasne kao Bosanci idu u kategoriju Ostalih, time bi bošnjački narod sam sebe doveo u opasnu situaciju.
U ovakvom razvoju situacije, Bošnjaci bi u Domu naroda BiH ostali bez većine predstavnika koji zagovaraju teritorijalni integritet i suverenitet BiH. U tom slučaju postoji mogućnost, da pojedine stranke sa srpskim i hrvatskim prefiksom, pronađu Bošnjake u svojim redovima koji će se voditi njihovim politikama i samo ovu državu vući nazad. U tom slučaju postoji još veća opasnost jer će, u najgoroj opciji, većina zvaničnika rasparčavati BiH malo po malo do svog konačnog cilja. Podjele BiH.
Ni Parlament, ali ni Predsjedništvo BiH ne bi bili izolovani od ovog scenarija. Pitanje je kako bi se popunio Parlament BiH u kojem sjedi 14 Bošnjaka ako bi, tako lahko u političkom smislu, Bošnjaci prigrlili bosanstvo. Kako bi radio Parlament ali i ostale institucije u kojima treba da sjede Bošnjaci po sadašnjem ustavnom uređenju!?
Ako se ne popune državne institucije onda prestaju sa radom odnosno ne mogu da rade svoj posao što i jeste cilj secesionističkih politika koje djeluju na prostoru BiH. Njima bi takav razvoj događaja dobro došao jer bi imali još jedan razlog više kako Bošnjaci ili u tom slučaju Bosanci ne znaju šta će od sebe.
Zbog toga sa bosanstvom treba biti pažljiv i napraviti strategiju dugoročnog karaktera koja će za narednih 100 godina ispuniti ideje i zamisli koje bosanstvo predstavlja. Do tada se trebaju okupljati akademski radnici, političke stranke, nevladine organizacije koje će raditi na afirmaciji bosanstva ali ne samo na prostoru gdje žive Bošnjaci. Dok se to ne dogodi, razmišljajmo šta bi se desilo ako bi Bošnjaci postali manjina u svoj na svome, Bosni i Hercegovini.
