Oba su videa mješavina nasilja i haosa usred sudanske pustinje koja ubrzo ustupa mjesto zaprepaštenju. U prvom, objavljenom na sudanskim računima na X-u krajem novembra, nekoliko vojnika, neki nose turbane i sunčane naočale, smiješe se i simuliraju ispaljivanje projektila koji eksplodiraju kad pogode metu.
U drugom videu uniformisani muškarac pokazuje dokumentaciju pronađenu u zapaljenim vozilima dok na arapskom s naglaskom lokalnog zaghawa dijalekta ponavlja “ovo su oni koji nas ubijaju” i “gledajte, oni nisu Sudanci”. Potom pokazuje pasoše i lične karte kolumbijskih građana, kao i fotografije, pa čak i vjerske slike s molitvama na španskom.
Sudanski vojnici, pripadnici Združenih zaštitnih snaga Darfura, milicije saveznika sudanske vojske koja se bori na istoku zemlje protiv Snaga za brzu podršku (FAR), iznenađeno raspravljaju o nacionalnosti plaćenika i pokazuju ulazni pečat na jednom od pasoša na graničnom prelazu na aerodromu Dubai u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Nekoliko dana kasnije sudanska vojska izvijestila je da je u napadu dronom u Darfuru ubila ili zatočila najmanje 22 kolumbijska plaćenika iz redova FAR-a. Ti su južnoamerički vojnici prevozili su oružje iz libijskog grada Bengazija, pod kontrolom ratnog vođe Halife Haftara, saveznika Emirata, do položaja sudanske paravojne milicije kada ih je napala suparnička strana.
Prisutnost južnoameričkih vojnika na sudanskoj teritoriji, uz one ruskih plaćenika iz Afričkog korpusa (bivši Wagner, prisutan u zemlji od 2017.) te iz Čada, Libije, Nigera, Malija ili Srednjoafričke Republike, otkriva da je rat u Sudanu je postao globalno bojno polje, s interesima nekoliko stranih sila, a koje privlači borce plaćenike iz raznih dijelova planeta. Cilj: zlato.
Eksploatacija zlata, koje se kanalizira i legalno i krijumčari preko Ujedinjenih Arapskih Emirata, naglo je porasla od početka rata u aprilu 2023. godine, što je izazvalo najveću svjetsku krizu raseljavanja i oslobodilo glad u polovici stanovništva.
Iako vlada UAE to negira, postoje dokazi da šalje oružje u FAR preko Libije ili granice Čada. Dok Rusija podržava obje strane u ratu (Moskva podržava vojsku u zamjenu za pristup rudnicima i Crvenom moru, a Wagnerovi plaćenici podržavaju strašni FAR, generala Hemedtija, koji im dopušta djelovanje u rudnicima na njenoj teritoriji), drugi zemlje poput Kine, Egipta, Turske ili Saudijske Arabije stale su na stranu, privučene rudnim bogatstvom, kako bi prodavale vojnu tehnologiju, koristile svoju plodnu zemlju za poljoprivredu ili stjecale utjecaj.
Sudanski aktivista Gurashi Mirghani, član narodnih odbora otpora koji su svrgnuli diktatora Omara el Bashira 2019., kaže da je utjecaj Rusije presudan. “Praktično svo oružje u Sudanu je rusko; Rusija se bogati od prodaje oružja, ali i od zlata. I onda taj profit ulaže u rat u Ukrajini.”
Bitka za zlato – Sudan je treća najveća rezerva u Africi – razlog je dolaska kolumbijskih najamnika. Najmanje 300 bivših kolumbijskih vojnika ratuje u Sudanu nakon što ih je angažirala kompanija Global Security Services Group, sa sjedištem u Dubaiju i udružena s kolumbijskim kolegama .
Prema kolumbijskim medijima La Silla Vacía, neki od plaćenika tvrde da su isprva bili angažirani kao zaštitari na naftnim infrastrukturama u Zaljevu, ali su pod lažnim izgovorima poslani u sudanski sukob. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro je napisao na svom X računu: “Plaćeništvo mora biti zabranjeno u Kolumbiji“, te nastavio: “Vojska mora imati bolji životni standard u Kolumbiji, ali vlasnici mlade krvi prolivene za novac u stranim zemljama moraju biti kažnjeni. Molim Ministarstvo vanjskih poslova da u Africi traži načine za povratak naše prevarene mladeži.”
Osim promocije zakona protiv kompanija koje regrutiraju plaćenike, vlada je pozvala svoju ambasadorku u Egiptu da se ispriča svom sudanskom kolegi zbog prisutnosti kolumbijskih državljana u sukobu.
Kolumbijska politička analitičarka i zamjenica direktora Fondacije za mir i pomirenje, Laura Bonilla, nije iznenađena prisutnošću bivših južnoameričkih vojnika u Sudanu. “Vidjeli smo slične slučajeve u Jemenu, Ukrajini ili čak u atentatu na predsjednika Haitija, ali godinama je kolumbijski kokain napuštao rute Srednje Amerike i Sjeverne Amerike kako bi se probio kroz krijumčarske rute kroz Afriku i ušao u Europu. Ove nove rute omogućuju nove poslove za organizirani kriminal, koji je vidio priliku u slučaju plaćenika.”
Za Bonillu, kolumbijski vojnici su vrlo cijenjeni kao vojnici za najam. “Dobro su obučeni i imaju veliko iskustvo u borbi protiv trgovine drogom, ali budući da su im plaće vrlo niske, neke privlače visoka primanja i spremni su raditi ono što niko drugi ne želi.” Kolumbijski plaćenik u Sudanu zarađuje oko 2500 eura mjesečno, čak pet puta više nego u kolumbijskoj vojsci.
