Najavljeni dolazak njemačkog kancelara Olaf Scholza u Beograd i to praktički „na noge“ srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću još je jedan dokaz one stare i dobro poznate diplomatske maksime kako su međunarodnim odnosima, ipak najvažniji - interesi!
Piše: Faruk Kajtaz / Iza scene
A interes Njemačke ili bolje reći njene posrnule privrede je iskopavanje prijeko potrebnih minerala za nove tehnologije. Prije svega dragocjenog litijuma, za tamošnju auto-industriju u previranju, koja je i dalje kičma razvoja i stabilnosti cijele njemačke ekonomije.
Kada stiže u Beograd i to poprilično tiho i bez ikakvih velikih najava, osim pisanja dobro obavještenih izvora (koji se ne demantuju) Scholz samo nakon kraće pauze suštinski nastavlja politiku njegove predhodnice Angele Merkel na Balkanu, koja se u svojoj vanjskoj politici samo i jedino - vodila interesima Njemačke.
Ono što je dobro za Njemačku – dobro je i za Balkan, smatrala je Merkel, podržavajući Vučića, Plenkovića, Čovića, Ramu, Borisova...
Koliko joj je bilo važno da održi prisne odnose sa režimom u Beogradu svjedoči i podatak kako za svoje oproštajno putovanje u funkciji kancelarke na Balkan nije odabrala ni Zagreb ni Sarajevo, već baš Beograd, gdje je za Vučića, uprkos brojnih kritika sa Zapada - imala samo lijepe riječi.
I tako... tamo gdje je stala Merkel... nastavlja sada kancelar Scholz.
Da se nešto događa na realciji Beograd – Berlin bilo je jasno već nakon ponešto iznenađujuće posjete predsjednice srbijanske skupštine i bivše premijerke - Ane Brnabić Njemačkoj, gdje je primljena sa respektabilnom dozom gostoprimstva, ali i očekivanja.
„Dovlačenjem“ njemačkog kancelara u Beograd Vučić se još jednom pokazao kao vješt politički manipulator i ekvilibrista, koji zna politikom stani-kreni zainteresirati velike svjetske igrače. Šta je konkretna cijena jedna takve politke, koju je Srbija morala platiti ili će tek platiti – to će se tek vidjeti.
Sigurno neće biti mala, ali Vučića to ne zanima, jer je njegov jedini i prvenstveni interes da o(p)stane na vlasti. Pozicija, koju godinama gradi sazdana od jednog o najboljih vezivnih sredstava za izgradnju neupitne vlasti, a to je – novac.
Nije izbirljiv i svaki novac je za njega dobrodošao. Arapski, kineski, ruski...ili njemački? Što da ne?
Posebno, ukoliko je mušterija iz Berlina vruća, a preko te priče se mogu ishoditi i neki (geo)politički interesi. I tu dolazimo do veze između njemačke zaintresiranosti za dobijanje litijuma iz Srbije i odnosa na Balkanu.
Posebno u BiH.
Nova njemačka Vlada je jedno vrijeme bila relativno uredan kritičar politike Banja Luke i Beograda na Balkanu, ali se to uvijek činilo kao iznuđena politika u koju Berlin nije htio ulaziti, ali je morao poštovati neke „želje“ iz Washingtona i Londona.
Ta mimikrija je potrajala sve dok Vlada u Berlinu nije procijenila da je došlo vrijeme da se vrati na „fabričke postavke“ politike, koju je trasirala Angela Merkel.
Sada kada je sve izvjesniji povratak Trumpa na čelo Amerike uz jačanje desnog „trumpovskog krila“ unutar EU.
Uostalom, nije Rammstein bez razloga tako popularan u Beogradu!
