U vremenu kad je svijet suočen s brojnim izazovima, kada su ulice opustjele, a društveni život stagnirao, jedan mladi pisac iz Novog Travnika odlučio je ostaviti trag u literaturi. Semir Krnjić, autor sedam knjiga, među kojima se izdvaja serijal Ramazanski dnevnici, piše o iskustvu ramazana u tri godine pandemije COVID-19.
Dnevnici predstavljaju ličnu refleksiju, ali i duboko ukorijenjeni historijski zapis koji će budućim generacijama svjedočiti o vremenima nestabilnosti, vjere i nade.
Krnjić, koji je započeo pisati dnevnik tokom prve godine pandemije, bilježi svoj lični doživljaj ramazana, promjene koje su uslijedile zbog mjera zaštite, zabrana i zdravstvene krize.
„Vodio sam dnevnik u tri ramazana u toku pandemije virusa korona. Svaki dan sam opisivao vrijeme, ljude, pojave, broj zaraženih, umrlih, mjere i zabrane i moje ramazanske priče. Opisivao sam ramazan bez džamije, što me je najviše boljelo”, kazao je Krnjić, dodajući kako je duboko osjećao gubitak u vrijeme kada vjernici nisu mogli okupljati u džamijama.
Iako se svakodnevni život u Novom Travniku izmjenio, Semir nije odustao od pisanja.
-Posebno me je pogodilo to što živim u mjestu koje nema stalnog imama, pa nam za ramazan dolazi softa iz drugih medresa širom naše domovine. Recenzenti moji dnevnike porede s Bašeskijom, što mi daje dodatnu motivaciju i inspiraciju - dodaje Krnjić, s ponosom ističući kako će ramazanski dnevnici s vremenom postati još važniji kao svjedočanstvo jednog turbulentnog perioda.
Knjige Ramazanski dnevnik I, II i III obuhvataju gotovo pet stotina stranica dubokih refleksija, pišući o ramazanskim danima kroz prizmu pandemije. Recenzenti, među kojima su i ugledni intelektualci poput doc. dr. hfz. Kenana Musića, prof. Saudin Cokoje, prof. Admir Ikovića, mr. Nermin Čakića, Edina ef. Memića, pisac Adisa Ahmethodžića, prof.dr. Huseinspahić Ajdina i Bajro Perva, novinar i pisac, prepoznaju značaj ovog djela kao književnog i kao vjerskog i kulturnog zapisa.
“Svojom spisateljskom aktivnošću Semir nas poziva da se preispitamo, nadnesemo sami nad svojim sudbinama, brinemo o vlastitoj duši, pomažemo drugima, poštujemo starije, milostivi budemo prema mlađima, da prije svega cijenimo blagodati koje nam je Svemogući podario”, ističe prof. dr. Ajdin Huseinspahić u svojoj recenziji.
Mladi pisac u svojim dnevnicima nudi samo svoju priču, ali i o dubokim vrijednostima vjere, zajedništva i zahvalnosti prema Bogu.
“Mislim da u duši ima posebno mjesto koje živi i raduje se jedino za ramazan. Mislim da biće insana nikada ne može biti toliko sretno kao za ramazan. Kada sreća, radost i ispunjenost ne bi imale ime, ja bih ih ramazanom zvao”, kazao je Semir, govoreći o svom duhovnom doživljaju ovog mubarek mjeseca.
Njegovi dnevnici kao spisateljski poduhvat, poziv su na razmišljanje i refleksiju, te podsjetnik na važnost svakog trenutka života. Doc. dr. hfz. Kenan Musić naglašava kako je Krnjić svojim pisanjem “otimao od zaborava dane mubarek ramazana”, donoseći nam svjedočanstvo o tome kako su ti dani izgledali tokom pandemije.
Semir Krnjić se također osvrnuo na duboku povezanost koju ima s Hayat televizijom, posebno tokom ramazana.
“Odrastao sam uz Hayat televiziju. Od dječjeg programa pa nadalje. Ramazani su posebni uz Hayat. Neću pretjerati ako kažem da je Hayat dio naših porodica već 33 godine u kontinuitetu. Posebno me je obradovala knjiga "Islam kao stil života" što dodatno govori o posjećenosti svojoj porodici - gledaocima. Često sam u svojim dnevnicima bilježio: "Gledao sam Ramzanski program na Hayat TV“ - kazao je Krnjić, prisjećajući se svog djetinjstva i neizbrisivih uspomena na program Hayat TV.
Krnjić ističe kako je za njega najveća podrška u životu bila i ostala porodica, ali i njegov mentor prof. Nezim Halilović Muderris.
“Ove godine, prvi dan ramazan je došao je s 1.marta kada je Dan nezavisnosti jedine nam domovine. To je još jedan razlog više, da se u našim dovama sjetimo svih šehida I gazija naše domovine. Da ovu slobodu ne smatramo kao nešto što se podrazumijeva. Mnogo je se dalo za slobodnu, to ne smijemo zaboraviti. Naše šehide i gazije ne smijemo zaboraviti. Od početka, od moga prvog romana 'Želja' pa sve do danas, nakon moje porodice, najveću mi je podršku pružio prof. Nezim Halilović Muderris. On je sa mojim starijom braćom, Mujom Trakom i Nerminom Čakić, uvijek bio tu za svaki vid podrške. I kada stojim pokraj Muderrisa u vrijeme intoniranja himne, kada pogledam u njegove oči, volio bih kada bih mogao ovu zemlju voljeti toliko. A Bog mi je svjedok, koliko svoju domovinu volim, u duši mi je svaki pedelj moje Bosne i Hercegovine. Njegova ljubav prema domovini je nešto posebno, govori nam Krnjić”, zaključuje Krnjić.
Ramazanski dnevnici Semira Krnjića, duboko emotivno i reflektivno djelo, bit će zapamćeni kao svjedočanstvo jednog vremena, ali i kao vrijedan dar budućim generacijama koje će pronaći snagu i inspiraciju u njegovim riječima.
