U svojim, odavno već očajničkim pokušajima da se nekako opere od moguće presude, Milorad Dodik želi izvesti svojevrsni politički mađioničarski trik pokušavajući da se iz vječnog kreatora kriza pretvori u - ni mnanje ni više, nego... zaštitnika Ustava BiH!?
Piše: Faruk Kajtaz/Iza scene
Ovakav Dodikov manevar je samo njegov bijedni pokušaj da svojoj propaloj politici obezbijedi bilo kakav zakonski ili ustavni okvir, pa čak i kada se nešto takvo graniči sa osnovnom zdravom logikom.
Njegovo „štićenje“ Ustava BiH svodi se samo na formu, ali ne i sadržaj, jer on smatra kako sadržaj njegovih ustavnih ovlaštanja ili nadležnosti može prilagođavati vlastitim potrebama!?
Da je bilo nekakve pravde u pravnoj državi gdje smo svi (Ustavno i teoretski) jednaki pred Zakonom - Dodik bi odavno odgovorao za eklatantno rušenje ustavno-pravnog poretka i teritorijalnog intergriteta BiH, a ne nekakvo neprovođenje odluka Visokog predstavnika i OHR-a.
Koliko je god Dodik bio politički osion kada je, želeći pokazati moć koju (je) ima(o), podizao krivične prijave sam protiv sebe - toliko je sada suštinski slab i patetičan u orkestriranju najnovijeg narativa prema kome je on...eto zaštitnik Ustava BiH!
Ovaj Dodikov trik je providan, ali ne i naivan, jer u igru uvodi Skupštinu BH entiteta RS i po ko zna koji put se pokušava pokriti legitimitetom najvišeg entitetskog predstavničkog tijela, koje mu služi kao vlastita „politička samoposluga“.
Uđe lik... uzme šta mu zatreba, počesto ne plati, pa onda vrati „robu“... i tako već godinama.
On jako dobro zna da je sa pravne tačke gledišta stjeran u ćošak i da je igra za njega završena, pa zato u svoj gubitnički brlog želi strpati i utjerati što više drugih političkih ličnosti i institucija, pravdajući to „nacionalnim interesom“.
Kada mu sve ide kako je planirao Dodik ne treba nikoga... čak niti svoj nabliže saradnike.. a kada kola krenu nizbrdo... Mile diže moralnu paniku i traži zaštitu od onih od koje, koliko juče, nije zarezivao k'o suvu šljivu.
Ali to je Dodik u svom prirodnom i nepatvorenom stanju svijesti. U suštini je obični politički manipulator, koji samo dobro prati stanje i zna prepoznati trendove. On nema ni ideologije ni neke ozbiljne političke ideje.
Sve što mu drži glavu iznad vode za njega je prihvatljivo. Od Amerike do Rusije. Od Reformista do nacionalista... od Babe Jage do MAGE. I u nove sukobe bi ulazio da ZAISTA može i da ima para... samo ukoliko bi ostao na vlasti.
Bio „Glavni baja“, koji se raširi na pozornici poput pauna... pa se više neugodno zadere nego „zapjeva“... Ne može nam niko ništa...
„Fini naš“ Mile...eto vidiš da... ipak - može!
„Solitary Man“ (Usamljenik) je nekako logičniji i tačniji soundtrack za kraj jedne velike manipulatorske političke karijere.
