Piše: Sead Omeragić
Nakon smrti Francisa Boylea, svjetski uglednog pravnika, koji je kao agent Bosne i Hercegovine predao tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (MSP), odmah su zaredali komentari nekompetetnih, stranački naloženih likova, isprazni i lažni, kao što je većina onoga što kruži u prostoru sa bošnjačkom većinom. "Boyle je izdat", "nepravedno odstranjen od tužbe BiH protiv Srbije", "Alija Izetbegović nije želio da sarađuje sa njim", "Bakir Izetbegović je upropastio reviziju..."
Treba samo ponoviti istinu: Boyle je bio savjetnik Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine. Sarađivali su i zajedno radili u zaokruživanju tužbe BiH protiv Srbije, svjedoče o tome savremenici, prije svih dr. Ejup Ganić. O svojoj saradnji sa Alijom Izetbegovićem je govorio i Boyle:
Alija Izetbegović je bio iskreni musliman, ali je bio kosmopolita! Tražio je od mene da ispregovaram Švicarsku za BiH! Owen i Stoltenberg su to odbili (mirovni pregovarači).
Navodimo čitavu seriju javnih laži oko tužbe BiH protiv Srbije i kasnijeg zahtjeva za revizijom presude.
TAČNO: Boyle je u svojim izjavama upozoravao da je postojala sabotaža Tužbe.
Ja nisam tu da kažem ko je to eventualno uradio, ali sabotaža jeste bila. Ja sam 1993. godine dobio predmet. Suđenje se nije desilo do 2006. godine, dakle 13 godina kasnije. Znači, odlagalo se, razvlačilo se. Brojni su pokušaji bili da se to sve uništi i ukloni... I stalno je bilo sabotaža - rekao je Boyle.
Naravno da je bilo sabotaža. Boyle je svojevremeno za TV FACE rekao:
Velike evropske sile i Amerikanci su tražili da ja budem otpušten.
Boyle je bio odan Bosni. Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao čovjeka koji je "gorio" za pravdu. Ali, nije samo želio tužiti Veliku Britaniju, nego je, prema vlastitom priznanju, tražio od Predsjedništva BiH ovlasti da tuži Crnu Goru i Hrvatsku i to baš u vrijeme kada su Ameri bili u završnici priprema za Vašingtonski sporazum i uspostavu mira između Hrvata i Bošnjaka. To je bio nezvanični razlog što je hrvatska strana od američkih pregovarača tražili neutraliziranje Boylea.
Ključni protivnik Boylea postala je Britanija.
Osim stalno kolebljivih SAD, Britanija nije bila sama u ovom ratu protiv BiH. Kad se govorilo o uspostavi Suda u Hagu o zločinima u bivšoj Jugoslaviji, pa su za predsjednika islamske zemlje predložile Cherifa Bassiounija, egipatsko-američkog profesora prava u Čikagu, usprotivile su se Britanija, Francuska, Rusija i Kina.
LAŽ: Veliki bošnjački analitičari nakon povlačenja tužbe BiH protiv Britanije optužili su Aliju Izetbegovića da je tome krivac.
Nakon tužbe protiv Srbije pred MSP-om Boyle je podnio u novembru iste 1993. godine i tužbu protiv Velike Britanije za učešće u genocidu u BiH.
Na sastanku Konferencije o evropskoj sigurnosti i saradnji (OSCE) u Budimpešti 1993. godine predsjednik Alija Izetbegović rekao je da su "Britanija i Francuska od samog početka preuzele ulogu zaštitnika Srbije". Vlada RBiH tada je zaprijetila da će tužiti Britaniju pred MSP-om za sudjelovanje u genocidu. Upućeno je pismo Vijeću sigurnosti UN-a s tim namjerama. Tužba je, nažalost, bila osuđena na propast. Najprije zato što je Britanija članica vrha ovog suda. Pravilo o "geopolitičkom sastavu radnog stola" Svjetskog suda pravde postoji, usprkos činjenici da o tome ne govori ni jedna odredba u samom njegovom statutu.
Krenula je lavina osvete Zapada protiv Bosne i legalne Vlade u Sarajevu, kao i protiv Francisea Boylea. Bili su to takvi žestoki udari da je reagirao upravo Boyle:
- Sljedeći telefonski poziv koji je Abe (Awram Chawes, njego mentor, koji je vršio superviziju tužbe protiv Britanije) dobio od mene je obavještenje da moramo zaustaviti tužbu na Međunarodnom sudu pravde zbog prisile i prijetnji koje su vršile Britanija, Owen, Stoltenberg i nekoliko evropskih država.
Dakle, nije Alija Izetbegović zaustavio tužbu protiv Britanije, nego neizdržljivi pritisci koji su prijetili opstanku BiH, što je kasnije Izetbegović i priznao. Niko nije mogao povući tužbu protiv Britanije osim agenta koji je predao, dakle Boylea.
U sastavu Svjetskog suda pravde bilo je više od polovine sudija koji su studirali pravne nauke u Britaniji. I bili su vrlo poslušni prema britanskim profesorima. Pokazao je to proces BiH protiv Srbije iz 2007. godine. Ključni čovjek odluke MSP-a bio tada advokat Srbije Ian Brownlie, Britanac, koji je bio profesor polovini tadašnjeg sastava ovog suda, te profesor i radni kolega predsjednice Suda Rosalyn Higgins.
U timu BiH su bili najugledniji profesori međunarodnog prava: Alain Pellet, Thomas M. Franck, Brigitte Stern, advokat Phon van den Biesen...
Tužba protiv Britanije nije imala smisla jer 1993. godine nije postojala ni presuda za genocid koji se odvijao pred očima svijeta u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Rat je još trajao, pa bi bilo kakva tužba teško bila prihvaćena. Odmah su se u britanskim medijima pojavili naslovi poput tvrdnje da "Bosanci ujedaju ruku koja ih hrani". Istoga je časa Britanija zaprijetila blokadom humanitarne pomoći. U gradovima širom Bosne i Hercegovine trajala je teška glad, najgora od svih, pred zimu 1993. na 1994. Gradovima su tumarali izgladnjeli i nemoćni ljudi poput sjenki. Kad je vidio šta su prosječne porcije pomoći Bosancima, jedan je engleski lord uzviknuo: "Oni jedu kao moji pilići!" Šta je mogao predsjednik Izetbegović u tim užasnim okolnostima?
Britanija nije željela uspostavu Tribunala za ratne zločine, ometala je sve procese i izbjegavala je svaku saradnju po tom pitanju, premda je godinu prije donesena odluka o osnivanju Suda. Prema riječima američkog državnog sekretara Lawrencea Eagelburgera Britanci su potpuno bojkotovali finasijsku pomoć Komisiji eksperata UN-a koja je formirana za istraživanje ratnih zločina u Bosni.
Naravno Douglas Hurd je pregovarao o velikom poslu sa Miloševićem oko prodaje srpskog Telekoma i očekivao veliki novac od tog posla. Sličnu je finansijhsku priču Milošević imao i za Davida Owena. Zvijer iz Bograda je znala okititi udicu pohlepnicima iz političkog Zapada.
LAŽ: Na Internetu se može naći da pojedini bošnjački analitičari govore kako je Alija Izetbegović odlučio da se izostavi Crna Gora iz optužnice.
Međunarodni sud pravde je odlučio da, poslije odvajanja Crne Gore u maju 2006. godine iz zajednice sa Srbijom, stranka u postupku ostaje samo Srbija.
Sud je dakle odlučio a ne bošnjačka strana kako to pišu godinama lažljivi bošnjački analitičari.
Na isti način Sud je odbio da sasluša silovane žene gdje bi se dokazivao poseban dio genocida nad bošnjačkim narodom.
LAŽ: Navođene su optužbe da BiH nije htjela dati pasoš Franciseu Boyleu.
Boyleu su 12. maja 1997. godine na ceremoniji u Predsjedništvu BiH u Sarajevu, predsjednik Alija Izetbegović i potpredsjednik Ejup Ganić dodijelili državljanstvo BiH, diplomatski pasoš i vizu, kao i zahvalnicu za pro bono usluge za Republiku Bosnu i Hercegovinu tokom rata, genocida i agresije.
Ako je imao državljanstvo BiH onda mu je DKP BiH u USA moglo izdati obični pasoš. Ministar vanjskih poslova BiH ima diskreciono pravo dati diplomatski pasoš nekom zaslužnom državljaninu BiH, a Boyle jeste bio zaslužan. Ministar Srbin sigurno mu ne bi dao diplomatski pasoš, ali zašto to nisu uradili ministri Zlatko Lagumdzija, Bisera Turković, Elmedin Konaković ne zna se, a moralo bi se znati. Zašto se nije odala počast jednom sjajnom i dokazanom prijatelju BiH? Važniji im je izgleda bilo nagrađivati likove poput Nevenke Tromp.
U jednom intervjuu je dr. Ejup Ganić to objasnio novom, mladom postavom koja nije imala osjetljivost prema velikih ličnostima iz stare garde.
Boyle nije naveo kada je ponovo zatražio pasoš BiH. Imao je pravo zatražiti razloge odbijanja izdavanja pasoša, ali nije poznato da li je tražio objašnjenje. I to se da istražiti.
LAŽ: Bošnjački ofrlje analitičari pišu da je odbacivanjem revizije presude prestala važiti presuda za genocid. To mogu zaključiti samo potpuni idioti. Presuda iz 2007. je važeća.
Nikada prije presude u korist Bosne i Hercegovine pravda nije važila za male i nejake narode. Nije bilo suda za Vijetnam, za Čečeniju, niti za stravične milionske žrtve u Iraku. Godinama su Belgija i neke zemlje Južne Amerike "progonile" pojedine vodeće američke ličnosti pa i nedavno preminulog Henryja Kissingera, zbog zbacivanja demokratskog režima Salvadora Allendea u Čileu 1973. godine. Umro je Kissinger u miru svoga doma, decenijama slavljen i nakon smrti ožalovan. Dobitnik je čak i Nobelove nagrade za mir. Presuda za genocid u Srebrenici i najgore zočine u BiH protiv čovječnosti su vječno upozorenje, prvo za Bošnjake a onda i za čitavu BiH.
Ko će pomoći Libanoncima, čiji prelijepi Bejrut ruše aviobombama? Desetine je zločina bez kazne nad čitavim narodima? Ko će pomoći obespravljenjim muslimanima Kašmira?
I preko noći postaje aktuelno: Ko će pomoći Ukrajincima?
TAČNO: Suština odbijanja prihvatanja zahtjeva za revizije presude tiče se Mladena Ivanića i Dragana Čovića i njihovih pisama upućenih sekretaru MSP-a Phillipu Courrvreu i njegove odlučnosti da ne dopusti reviziju.
Sekretar Suda pravde ICJ-a Philippe Couvreur je nakon najave zahtjeva za revizijom obavijestio Dragana Čovića i Mladena Ivanića i pitao ih da li se slažu sa zahtjevom za revizijom presude. Ova dvojica su ga odmah obavijestila da ne pristaju na taj čin. Couvreur je onda posebnim pismom izvijestio članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine kako je sud zaključio da nema osnove za pokretanje postupka revizije, jer niti jedno tijelo državne vlasti u Bosni i Hercegovini o tome nije donijelo odluku.
Kada je advokatski tim Bosne i Hercegovine najavljeno došao pred Sud pravde, registrar (sekretar) Philippe Couvreur odbijao je prihvatiti zahtjev za reviziju presude. Činjenica je da registrar Suda ima ogromne ovlasti. Naime, njega imenuje Sud i on ima dvostruku funkciju: sudsku i diplomatsku, s jedne strane, i administrativnu, s druge. Premda nama izgleda obično, u statusnom pogledu registrar Suda izjednačen je s pomoćnikom generalnog sekretara UN-a.
Samo jednom se Svjetski sud pravde bavio revizijom, i to u sporu Tunisa i Maroka, ali je tada zahtjev procesno odbijen. Što bi rekli u Bosni: Vraćen s vrata.
Pellet, van Biesen i David Scheffer, koji je svjetski poznat pravnik i osnivač nekoliko međunarodnih sudova, znali su da u UN-u postoji deponovan potpis Sakiba Softića i da je to urađeno kako bi se mogao po potrebi aktivirati. Zna se i zašto se deponuju potpisi zemalja za konvencije i slične dokumente. Ali, sekretar Philippe Couvreur nije želio aktivirati Softićev potpis za ovaj proces. Zašto, to on zna.
Priča o tome da je revizija presude novi proces je neodrživa kad je riječ o akterima i procesnim aktima. Revizija se u meritumu nastavlja na već presuđeno.
LAŽ: Ovog 17. februara 2017. je godišnjica kada je Bakir Izetbegović u Vijećnici okupio lidere političkog, vjerskog i kulturnog života Bošnjaka, pišu u NIP-u. Kažu da je to uradio da bi ih slagao i da bi odgovornost za izdaju procesa revizije presude za genocid sprao sa sebe.
Kad je Bakir držao sasanak u Vijećnici, gotovo svi ugledniji Bošnjaci i emisari iz svih stranaka su ga podržali, mnogi su mu stranački lideri dali za pravo javno a onda okrenuli u priče o izdaji.
Kako je Bakir mogao prevariti najuglednije profesore, stranačke lidere... Da su "pioniri maleni" bar jedan bi se javio za riječ i pobunio.
LAŽ: Godinama se optužuje Bakir Izetbegović za izdaju zahtjeva za revizju presude, a kao ključni dokaz navodi se odlazak Denisa Zvizdića i Safeta Softića u Beograd kod Vučića po njegovom naređenju. Bošnjački analitičari iz NIP-a tvrde da je u pitanju bio dogovor sa Vučićem da se revizija odbaci.
U neizlječivo politički naivnom dijelu bošnjačkog naroda najviše bijesa izazvala je ta posjeta Zvizdića i Softića Aleksandru Vučiću, kada su ga trebali obavijestiti da će zahtjev za reviziju presude biti predat u Hagu. Nije prvi put da su neznanje i laž bili u istom stroju.
Po kasnijim izjavama ni Zvizdić ne zna zašto je išao u Beograd. Prema načinu rada Svjetskog suda pravde, BiH je bila obavezna na državnom nivou obavijestiti Srbiju da će se pokrenuti postupak revizije presude iz 2007. godine. Dakle ne pismeno, ne ambasadorski, nego u direktnoj komunikaciji državnih nivoa. Vučić nije želio razgovarati sa dvojcem iz Sarajeva. Koliko se zna, po Vučićevoj preporuci Zvizdić i Softić su otišli kod Rasima Ljajića, čovjeka iz Vlade Srbije tada zaduženog za odnose sa Hagom. Ko god sumnja u ovu obaveznu komunikaciju neka upita sekretara Suda Couvrera, koji je još na funkciji.
Niko nije dao odgovor: Čemu napadi za ono što se moralo uraditi prije predaje zahtjeva za reviziju?
TAČNO: Bošnjaci čak i presude u svoju korist omalovažavaju pred međunarodnim sudovima.
Bosna i Hercegovina je dobila presudu pred Svjetskim sudom pravde. Srbija je oglašena krivom zbog nesprečavanja genocida, a entitet RS označen krivim za genocid.
Nakon presude u procesu Bosne i Hercegovine protiv SRJ, jedna izjava govori najviše o onome što se dogodilo pred Svjetskim sudom pravde:
- Međunarodni sudovi nisu skloni donositi "velike" presude i već to što je postignuto da sud izrekne kako je Srbija na pasivan način odgovorna za genocid, odnosno da ga nije spriječila, veliki je pomak. Suci su zapravo dokazali da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u Srebrenici. Realno, Sud nije mogao ništa više od toga. Nijedna država nikad nije osuđena za genocid i već je to presedan u međunarodnom pravu. Ovo jesu dječiji koraci, ali su ipak koraci - rekao je Mark Drumbl, čuveni profesor prava na Univerzitetu u Washingtonu.
Dakle, jedini ste narod koji ima presudu za genocid. I jedini ste narod koji je dobio sve najvažnije presude protiv političkog i vojnog vrha Srbije i RS-a, Hrvatske i tzv. Herceg-Bosne. I jedini ste narod čiji su dželati završili po zatvorima širom Evrope. Čitav najviši politički, vojni i policijski vrh Srbije je završio na robijama i u zatvorima, gdje ih je iza rešetaka nekoliko umrlo, a evropski zatvori su još puni srpskih zločinačkih lidera i generala. Političkom i vojnom dijelu "Herceg-Bosne" je presuđeno i još čame po zatvorima. Niti jedan narod u historiji nije dobio takvu pravdu. Šta mislite: Kako je to moguće sa nekakvim izdajama?
Možda će se jednog dana neko i upitati: Pa dobro ko ste vi Bošnjaci, vi vječito nezadovoljni narod, uvijek u svom svijetu i daleko od stvarnog svijeta zla. Jeste li vi neki politički autističan svijet? U Bosni takve zovu "avlijaneri", oni koji ne vide dalje od svoje avlije, a svu pamet svijeta su pokupili.
Milioni Palestinaca umiru pod aviobombama ili bivaju mučeni i ubijani od izraelske vojske. Milioni Rohinja su ubijani i prognani iz svojih domova i umiru u strašnoj bijedi, mukama i gladi pod šatorima na granici Mijanmara i Bangladeša. Za njih pravde nema, niti će biti. Nema pravde za muslimane Ujgure u Kini. Nije bilo suda za Vijetnam, za Čečeniju, za desetine naroda koji nestaju u zločinu i bijedi nema suda ni pravde. A mali narod Bošnjaci dobili satisfakciju i pravdu na dva međunarodona suda, kao niti jedan narod u historiji svijeta.
Danas se planeta podigla da Izrael bude presuđen za genocid nad Palestincima. I onda se u jeku postupka u kojem gotovo 40 država traži pravdu za Palestinu, dogodi da se na čelo suda izabere žena koja lobira za Izrael, žena optužena za plagijate i islamofobiju. Kako je to moguće? Pa Bošnjaci bi trebali znati dati odgovor: Rekli bi da je neki Palestinac izdao. Ali, tamo nema Palestinaca ni blizu Suda.
Već desetljećima se mogu čuti i mišljenja Bošnjaka sa čudnim poimanjem politike koji su prigovarali Izetbegoviću čak i to što pregovara po Ženevi s Miloševićem i Karadžićem, s Tuđmanom i Bobanom. S Palestincima se i ne pregovara, njih se samo ubija, a u njihovo ime pregovaraju Qatar, Egipat, Jordan, Saudijska Arabija...
Danas imamo razgovore Putina i Trumpa o Ukrajini, bez Ukrajine. Imamo pogubljenost Evrope koja nemoćno, iz prikrajka gleda i šalje proteste jer joj Trump i Putin ne daju prići ovim razgovorima.
Umjesto da Bošnjaci govore i svaki dan pišu po društvenim mrežama o presudama Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), nasljednika Tribunala, gdje je doneseno nekoliko presuda za genocid, da svaki dan pišu o presudi MSP-a za genocid, da novinari u Sarajevu svaki dan napominju na genocid i najgore zločine protiv čovječnosti, Bošnjaci pišu o izdaji "revizije tužbe" BiH protiv Srbije. Rijetko koji od njih pogodi da se radilo o reviziji presude. Rijetko koji i zna razliku između dva suda u Hagu, pa sve djeluje tragično. Kad bi se sabrali ti Bošnjaci koji pojma nemaju a drže govore, nabralo bi se par stotina hiljada. Ali zato kad je Christian Schmidt suspendovao Ustav na 24 sata, da bi na vlast doveo luftere Trojke, te sluge HDZ-a, jedva se na protestima skupilo dvije hiljade Bošnjaka. Schmidt je ovaj narod ponizio i diskriminirao do te mjere da danas Sud presuđuje protiv Schmidta za diskriminaciju Bošnjaka.
Što se tiče zahtjeva Francisa Boylea da se traži ukidanje RS-a i to je teži slučaj. I o tome bošnjački internetski mislioci pišu kao o mogućnosti. Politika je uglavnom diktirala red poteza. Dejtonski ustav je pravni monstrum? Vjerovatno je to znao i američki pravnik James O'Brien koji je pisao taj ustav u okvirima koje je diktirala politika.
Zahvaljujući nedorečenostima Dejtona danas smo u pat poziciji i uglavnom nemoćni da se odupremo rušiteljima naše BiH. Naivna Trojka je pokušala uraditi ono sa čime su građanski ljevičari u ovoj državi sluđivali bošnjački narod više od 30 godina. Sa ovakvim Ustavom je nemoguće krenuti naprijed na putu u EU, a kamoli ukinuti RS. To je moglo biti ostvareno samo vojničkom pobjedom, a to USA i Evropa nisu dozvolili, nego su zaustavili veliko napredovanje Armije RBiH.
Pravo obično gubi u sudaru sa političkim realitetima, čak i onim izgrađenim vojničkom čizmom i etničkim čišćenjem u BiH!
Da smo imali vojnika koliko danas imamo "generala" nakon bitaka devedesetih, ne bi nam ni NATO ništa mogao. Bošnjački mislioci su došli nakon mira. Srećom mnogo poslije bitaka.
