U Daytonu (Ohio) 21. novembra 1995. godine dogovoren je mir u Bosni i Hercegovini, koji je ovjeren 14. decembra iste godine u Parizu. Najveće dostignuće bio je mir i što je sačuvana bosanskohercegovačka supstanca. Od tada do danas Bosna je “mirna”, ali sa napetim, često dramatičnim situacijama, jer njeni protagonisti svaki na svoj način od tada do danas čitaju odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. Dejtonski mir je zaključen, ali njegovi protagonisti su ostali pri svojim nepomirljivim stavovima koji govore dovoljno o njihovim namjerama. Bošnjačke i probosanske stranke u svojim programima se zalažu za građansko društvo, a za pravljenje takve države odluke ZAVNOBiH-a imaju kapitali značaj. Protivnici ove ideje, posebno na srpskoj strani, niti žele niti hoće Bosnu i Hercegovinu i, ''prirodno'', smeta im svaki koncept koji afirmira Bosnu i Hercegovinu. Na kraju, Međunarodni sud u Haagu je utvrdio odgovornost rukovodstva dvije susjedne zemlje, Hrvatske i Srbije, za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini.
Zahtjevi za razdruživanje
Separatistički elementi su prije sudskih presuda (posljednja u avgustu 2021), koje su odredile karakter rata, natjerani nakon Dejtonske konferencije na zajednički život. Suštinski, međutim, ostale su njihove tada umirene težnje za nacionalnim državama, odnosno za prisajedinjenje susjedima. Bošnjaci su vjerovali da će protok vremena i strani faktor učiniti svoje i da će polahko doći do prevladavanja ranijih suprotnosti. Srpska vladajuća stranka SNSD, ali i opozicioni prvaci, čekala je povoljan trenutak za ažuriranje svoje politike koja je zaustavljena u Daytonu.
Odlaskom Paddyja Ashdowna sa čelne pozicije u OHR-U počela je “srpska ofanziva”. Srpsko rukovodstvo je pri tome stalno testiralo učinkovitost stranog faktora, do koje je mjere spreman ići u zaštiti cjelovitosti BIH projektirane u Daytonu. Kulminacija je uslijedila donošenjem Zakona o zabrani negiranja genocida u julu 2021. godine.
Napadi su se pojačali i bili su sve snažniji iz dana u dan, da bi danas kulminirali do otvorenih zahtjeva, posebno kod srpske strane, za mirno razdruživanje sa Federacijom BIH. Nesumnjivo da je za ovakav razvoj događaja umnogome odgovorna međunarodna zajednica koja je potcjenjivala domete i mogućnosti srpske strane, odnosno Milorada Dodika. Na ovakav razvoj događaja u budućnosti stalno je ukazivao predsjednik BiH Alija Izetbegović, koji je u mnogo prilika govorio međunarodnim faktorima o opasnosti upravo od ovakvog njihovog tretiranja Milorada Dodika. Kao da je koprena prekrila oči stranaca koji su sve vrijeme tražili naše povlačenje pred Dodikom, koji je oduvijek iskazivao svoj protivbosanski stav.
koja je potcjenjivala domete i mogućno sti srpske strane, odnosno Milorada Dodika. Na ovakav razvoj dogada ja u budućnosti stalno je ukazivao predsjednik BiH Alija Izetbegović, koji je u mnogo prilika govorio me- dunarodnim faktorima o opasnosti upravo od ovakvog njihovog tretira nja Milorada Dodika. Kao da je ko prena prekrila oči stranaca koji su sve vrijeme tražili naše povlačenje pred Dodikom, koji je oduvijek iskazivao svoj protivbosanski stav.
O ZAVNOBiH-u ili 1. martu ne treba ni trošiti riječi, srpski predstavnici su odbacivali svaku mogućnost obilježavanja ovog datuma, barem u RS-u. Zapravo, bili su protiv sam suštine ZAVNOBiH-a, drugim riječima, po njima ne postoji nikakav oblik državnopravnog kontinuiteta. U Federaciji BiH se 25. novembar obilježava, dok se u manjem bh. entitetu RS ovaj praznik potpuno ignorira.
Skrivanje čestitki
Kao savjetnik predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, često sam bio u proceduri koordinacije između kabinetâ članova Predsjedništva BIH i imao sam priliku da klasificiram čestitke koje su za 25. novembar dolazile Predsjedništvu BIH, između ostalog i Momčilu Krajišniku, a kasnije Živku Radišiću. U knjizi “Alija izbliza II” na str. 51 prezentiram čestitku predsjednika Ukrajine Leonida Kučme upućenu predsjedavajućem Predsjedništva BIH Živku Radišiću. Ovakve čestitke su stizale svakog 1. marta i 25. novembra i bilo ih je mnogo. Ali, srpsko rukovodstvo je namjerno zanemarivalo ovu činjenicu.
Pravili su se gluhi, a bili su i nijemi na čestitke iz inostranstva kojima su ih svjetski državnici stalno podsjećali na Bosnu i Hercegovinu. Oni su krili od svoje javnosti da su ovakvi brzojavi uopće dolazili za 25. novembar, ali ih je kabinet Alije Izetbegovića uvijek objavljivao, jer su oni stizali svim članovima Predsjedništva BIH. Posebno su citirani telegrami američkog predsjednika Clintona. Srpski kadrovi su bili nemoćni, smetao im je narativ o Danu državnosti, ali ga nisu mogli ukinuti. Od 1995. godine, kada je porasla svijest kod bošnjačkih političara o značaju ovog datuma, Dan državnosti se slavio naglašeno, pri čemu je srpska strana (RS) bojkotirala sve što je bilo vezano za ovaj datum.
Stranka demokratske akcije, koja je u poslijeratnom periodu držala vlast (u ime Bošnjaka), nije nikada dovodila u pitanje državnost Bosne i Hercegovine, kao što nisu ni ostale probosanske partije.
Piše: Akademik Adamir Jerković/Oslobođenje
