Na kolektivnoj dženazi danas u Potočarima bilo je tiho i bolno dok su braća Efendić, Ćamil i Hasib, pronašli svoj konačni smiraj jedan pored drugog.
Ono što posebno boli svakog ko za njih čuje je da su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani iz različitih grobnica nakon dugog i iscrpljujućeg čekanja, konačno su se ponovno spojili, ovog puta uz trećeg brata Edhema koji je u Potočarima ukopan 2007. godine.
Ćamil i Hasib nisu imali sreće da žive dugo zajedno nakon stravičnih događaja u Srebrenici. Ubijeni su u svojim domovima, na svojim pragovima, iako su bili stariji i nemoćni za bilo kakav vid odbrane.
Godinama su bili izolirani, bez osnovnih životnih potrepština i medicinske pomoći, suočavajući se s teškim zdravstvenim stanjima.
Hasib, nepokretan, i Ćamil, s minimalnom pokretljivošću, predstavljali su sliku potpunog beznađa, zarobljeni u vlastitim domovima.
- Pretpostavljamo da su ukopani u neke površne jame. Njihovi posmrtni ostaci su razneseni da li uslijed kiša ili su to uradile životinje - kazao je ranije njihov bratić Mehmed Efendić.
Ćamil je u trenutku smrti imao 67 godina, a Hasib 64. Hasib je bio oženjen, a Ćamil nije. Nisu imali djece.
Hasib i Ćamil ponovno su ujedinjeni u Potočarima, za porodicu Efendić to je trenutak duboke tuge, ali i odlučnosti da se istina o njihovim životima i smrtima ne zaboravi.
Njihov ukop je i simbol otpora zaboravu i nepravdi, koji će živjeti kroz sjećanja njihovih najbližih i zajednice.
(A.Saletović / E. Fejzović)
