- Srebreničanka nije zatvorena, daleko od toga. Radi se na tehničkoj adaptaciji proizvodnih kapaciteta kako bi se zadovoljilo rastuće tržište – tvrdio je tada Šahusejnov.
Četiri godine kasnije, ne samo da nije otvorio fabriku, već je podnio zahtjev za njen stečaj. U zahtjevu stoji kako su računi preduzeća blokirani od 2018. godine, da se obaveze ne servisiraju, a da zaposlenih radnika nema.
Okružni privredni sud u Bijeljini je taj zahtjev uvažio i otvorio stečajni postupak, a za stečajnog upravnika imenovao Danu Katanića iz Srebrenice.
- Stečajni upravnik je obavezan odmah nakon stupanja na dužnost ući u posjed imovine koja spada u stečajnu masu, upravljati njome, po mogućnosti nastaviti poslovanje do izvještajnog ročišta, ako to ne šteti stečajne povjerioce, izvršiti detaljan popis stečajne mase i isti predati stečajnom sudiji najkasnije u roku od 45 dana od dana imenovanja – stoji u rješenju suda.
Inače, prema dostupnim podacima u fabriku pomfrita je uloženo oko devet miliona maraka.
Ova investicija je 2015. godine predstavljena na Investicionoj konferenciji u Srebrenci kao rezultat uspješne saradnje BiH i Azerbejdžana.
Projektovani kapacitet, sa radom u dvije smjene bio je 30 tona pomfrita dnevno, sa očekivanom proizvodnjom od 7.500 tona pomfrita.
- Sa ovim karakteristikama, Srebreničanka će biti najproduktivniji poslovni subjekt u regiji Srebrenica – obećavali su tih godina vlasnici fabrike.
Međutim, ispostavilo se kako je to samo skup lijepih želja ugodnih za uho. Proizvodni pogoni su nedavno, nakon nekoliko godina ipak pokrenuti, ali je to uradio drugi investitor, iz Turske, piše Capital.
Podsjećamo, ovo nije jedini propali projekat investitora iz Azerbejdžana.
U Doboju je 2014. godine položen je kamen temeljac za izgradnju fabrike za preradu voća i povrća “Bosanka”, u koju je bilo predviđeno da azerbejdžansko preduzeće “Benkons-Bosna” uloži 40 miliona evura.
Međutim, fabrika ni do nije danas nije izgrađena, svi rokovi su probijeni, a kako se ugovor nije poštovao, Grad Doboj je izrazio želju da postane vlasnik zemljišta i nedovršenih objekata.
Naime, Doboj je imao založno pravo na nekretninama koje je na sebe upisao kako bi obezbijedio investiciju.
