BAJKA KOJA NESTAJE: IZ GRADA NA UNI BJEŽE ČAK I DJECA

Bajkovita Otoka oživi samo ljeti, da bi s jeseni ponovo utonula u čamotinju.

Ušuškana među zelenim poljima i šumarcima, rasuta kao biserje na 24 riječne ade, Bosanska Otoka je jedno od najljepših mjesta na inače prelijepoj rijeci Uni. Ali, od ljepote se ne živi. Tako bar misle mještani, kojih je iz godine u godinu sve manje i sve su stariji, piše Blic.rs.

Bajkovita Otoka oživi samo ljeti, da bi s jeseni ponovo utonula u čamotinju.

Ovo mjesto duge i bogate historije i neizvjesne budućnosti, u ljetnjim mjescima je puno izletnika, koji uz ćevape ili pastrmku uživaju na terasama idiličnih restorančića na obali, ili u kupanju u Uni. Provedu ovdje dan, ili vikend, pa odu za svojim životima.

Ljeti se u Otoci okupi i dijaspora. Otočani, koji su već decenijama u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj… na “privremenom radu” sa kojeg se ne misle vraćati, ovdje provedu dio godišnjeg odmora – uz hladno pivo i priče iz mladosti. Pa onda spakuju kofere i odu za svojim životima.

  • Nemojte me ništa pitati. I nemojte me slikati. Nisam ja za tog posla. Nemam vam šta reći. Moj stariji sin je već odselio u Sloveniju, mlađi, koji završava fakultet, samo čeka da uzme diplomu građevinskog inženjera, pa da krene za bratom. Supruga i ja ćemo ostati sami, da guramo dokle možemo i kako možemo – priča sredovječni mještanin, koji skelom prevozi turiste na jedan od otočića na Uni.

Ada, sa uređenom plažom, igralištem za djecu i malim barom, vlasništvo je njegove porodice. Kupili je od države. Ali, džaba im što imaju svoj otok; ni tako bogato imanje nije potomke unskog skeledžije zadržalo u zavičaju.

Sagovornik je posljednji skeledžija u Otoci. A nekad ih je bilo, sijaset. Jer, skele i drveni unski čamci su vijekovima bili jedina vozila kojima su Otočani i putnici iz daleka prelazili s obale na obalu, prevozili stoku, hranu, građevinski materijal.

Iako je ovo područje bilo naseljeno još u rano rimsko doba, o čemu svjedoče i tragovi antičkih naseobina i grobovi rimskih vojnika, što su ih prije nekoliko decenija pronašli arheolozi, prvi drveni most na Uni u ovom je mjestu izgrađen tek krajem 19. vijeka.

Čelični most, koji je i danas u upotrebi, podignut je 1920. godine, u doba Kraljevine Jugoslavije.

I bez mostova ljudi su ovdje živjeli: i u doba Rima, kada se mjesto zvalo Insula i bilo dio provincije Dalmacija, i nakon propasti imperije, kada su ušli u sastav Zapadnog rimskog carstva, i u ranom Srednjem vijeku, kad su ih napadali Huni i Avari i kad su se na Unu doselili Sloveni, i za Otomanskog i za Austrougarskog carstva.

Putevi

Države su se stvarale i propadale, a Otoka je opstajala. Jer, kud god historija okretala, ovim je krajem, vijekovima, prolazio put koji povezuje Dalmaciju i Panoniju, Jadran i Podunavlje. Bivalo je tako i kad puteva, kakve danas poznajemo, nije bilo ni na mapi.

Danas, kada su magistralom povezani s Banja Lukom i Sarajevom, te na sjever s Bosanskim Novim, Bihaćem i Evropskom unijom, putuje se samo u jednom pravcu.

  • Otoka je doživjela egzodus, mjesto je ostalo bez mladih i djece, to je valjda cijena ove naopake tranzicije. Dok iz drugih mjesta mladi odlaze tek u kasnim dvadesetima, ovdje djeca napuštaju zavičaj već sa 14 ili 15 godina, kada odu u srednju školu u Bihać, ii neko drugo mjesto u BiH, ili čak u Hrvatsku ili Sloveniju”, kaže mještanin Samir Halilović.

A kad kao mali maturanti odu za školom, najčešće se, kaže Samir, ne vraćaju.

  • Evo, u ulici u kojoj ja živim nema nijednog djeteta. U osnovnoj školi u Otoci, koliko je meni poznato, ima svega 12 đaka”, navodi on.

Kamp kolonija

Samir već godinama živi i radi upravo sa omladinom. On je menadžer “Kamp kolonije” (Camp Colony), programa za podršku prirodi, porodici i mladima, koji djeluje u Bosanskoj Otoci, a u sklopu Omladinskog centra “Nove nade” sa sjedištem u Bihaću.

“Kolonija” ima svoj kamp na Uni, na lokalitetu Otočka Polja, sa prirodnom pjeskovitom plažom, ribarskom kolibom, kućom i šatorima. Tu su i eko-bašta i voćnjak, amfiteatar, pozornica, igralište, a posjetiocima su na raspolaganju i bicikli, kajak i čamac, mini kuhinja i trpezarija, te ležaljke, roštilji i ognjište za logorsku vatru.

U ovom kampu se okupljaju mladi iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz dalekih država, od Australije do južne Amerike, Kanade, Južne Koreje, Japana…

  • Samo ovog ljeta, od početka juna, u kampu je boravilo više od 500 mladih ljudi, koji su učestvovali u našim programima”, kaže Samir.

Ovdje se, kaže, mladi podstiču na mobilnost i kreativnost, uče vještine iz dalekog svijeta, poput meditacije ili joge, njeguju zdrave stilove života, jačaju aktivistički duh i liderske sposobnosti.

Organizuju se u kampu i koncerti, izložbe, debate. A sve to uz logorsku vatru i sportska takmičenja u prirodi, poznata kao “igre bez granica”.

Mozaik od kamena

Kamp je otvoren i za mještane u ozbiljnijim godinama, pa porodice ovdje mogu organizovati okupljanja, rođendane, godišnjice.

Posjetioci “Kolonije”, odakle god dolaze, imaju samo jednu “obavezu”: da iz svoje države ili grada, ili sa nekog drugog mjesta, koje im je drago, donesu bar jedan kamen. Sve što je u kampu izgrađeno napravljeno je od kamenja, donesenog iz ravno 23 države.

  • Trebalo mi je 12 godina da skupim sav taj kamen i dovezem ga u gepeku svog automobila s jedne na drugu lokaciju”, kaže Samir.

Optimista, kakvog nema nadaleko, tako sa omladincima, kamen po kamen, gradi mozaik ljubavi i prijateljstva. Ali izvan kapija kampa stvarni život teče svojim tokom.

Bosanska Otoka, kaže naš sagovornik, umire, zaboravljena od svih, pa i od svojih mještana.

  • Ako pitate Otočane koliko u mjestu ima starih napuštenih tvrđava, malo će ko znati da ih imamo dvije. Ako pitate koliko je Otoka imala mostova i koliko ih je srušeno, niko neće znati”, kaže Samir.

A posljednja otočka tvrđava, ostalo je zapisano, bila je “aktivna” sve do prvih decenija 19. vijeka. Prema službenom popisu Otomanske imperije iz 1833. godine, u Otoci je utvrda imala posadu i dva topa, a podno tvrđave je živjelo oko 300 domaćinstava.

Ova je tvrđava prepuštena zubu vremena, pa je propala. Ali, zato gradska džamija u Bosanskoj Otoci, mestu naseljenom gotovo isključivo Bošnjacima, opstaje već 450 godina.

Ovo opstaje valja uzeti s rezervom, jer džamija u kojoj se danas Otočani mole bogu stara je jedva 20 godina.

Džamija

Džamija u Otoci je jedina islamska bogomolja u Evropi sagrađena na riječnom ostrvu. Iako su poplave u ovom kraju česte, džamija nikad nije poplavljena. Čuvaju je, valjda, Bog ili Priroda.

Ali je od ljudi niko nije mogao sačuvati. Rušena je, u ratovima, četiri puta.

Prva, drvena džamija na ovom mestu napravljena je davne 1565. godine. Pa je srušena i spaljena, pa obnovljena, pa opet srušena, pa onda opet obnovljena…

Posljednji put Gradska džamija u Bosanskoj Otoci je minirana i do temelja srušena u posljednjem ratu devedesetih, kada su zaratili Srbi i Bošnjaci.

Obnovljena je 2001. godine, uz pomoć donacija iz Kuvajta. Sa minaretom visokim 47 metara, ova građevina je danas ponos i atrakcija Bosanske Otoke. Ali, vjernika je sve manje.

Po popisu iz 2013. godine, u Bosanskoj Otoci, koja je nekad imala više od 10.000 stanovnika, živelo je, zvanično, 3.220 ljudi.

Ali, od tada je mnogo vode proteklo Unom, i mnogo automobila i autobusa otišlo drumom ka Zapadu.

Danas, kažu mještani, u Bosanskoj Otoci stalno živi jedva 2.000 stanovnika. Daj Bože, vele, da ih ima i toliko.

Da li će “Sloga” doživjeti stotu?

Jedna od znamenitosti Bosanske Otoke je i Fudbalski klub Sloga, jedan od najstarijih sportskih klubova u BiH. Osnovan je 1922. i dogodine bi trebalo da proslavi stoti rođendan. Ali, pitanje je da li će dočekati jubilej.

  • Zbog odlaska mladih ‘Sloga’ nema dovoljno igrača, sve im je teže da sastave tim. A odnedavno nemaju ni trenera”, kaže Samir Halilović.

Iz lokalnog KUD “Mladost” najavili su bogat kulturno-umjetnički program povodom stogodišnjice fudbalskog kluba, ali Samir kaže da je i to pod znakom pitanja, jer u mjestu iz kojeg odlaze mladi sve je manje i igrača folklora.

Unska pruga

Bosanska Otoka je bila jedna od značajnijih stanica na čuvenoj Unskog pruzi. Gradnja ove pruge, koja povezuje Zagreb i Split i prolazi kroz BiH prateći rijeku Unu, počela je 1936, a završena 1948. godine, u doba SFRJ.

Unska pruga je zatvorena kada je izbio rat devedesetih. Od tada je bilo više pokušaja da se ona ponovo otvori, ali saobraćaj nikad nije trajno uspostavljen. Jedno od “svečanih otvaranja” stare jugoslovenske pruge dogodilo se 11. oktobra 1998. godine, u organizaciji mirovnih snaga SFOR, upravo u Bosanskoj Otoci.

Ali, svečanost je bila i prošla, a željeznička stanica Otoka, koja je prije rata vrvjela od života, danas je skoro pusta, jer njome prolazi jedino voz na relaciji Sarajevo – Banjaluka – Bihać.

Leteći konj, neustrašivi Mujo i budalina tale

Kao i u drugim mjestima u Krajini, i u Bosanskoj Otoci se vijekovima, s koljena na koljeno, pronose legende o čudesima i div junacima.

Jedna od najpoznatijih je legenda o Muji Hrnjici i njegovom letećem konju, koji mu je pomagao da brani ovaj kraj od nasilnika i osvajača. U deseteračkim epskim pjesmama Muji su pomagali njegov brat, lijepi Halil, i pobratim Budalina Tale. Mujo je, po predanju, bio nepobjediv, jer ga je junaštvom zadojila gorska vila.

Mujo Hrnjica je bio historijski lik, rođen oko 1600. godine, kao Mustafa Turcalović, potomak oca turskog trgovca i majke koja je bila kćerka jednog krajiškog age. Poginuo je, navodno, u boju kod Banjaluke 1637. godine.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE