BEZ UVEZIVANJA TRADICIJE I MODERNOG NEMA NAPRETKA, VJERA JE OSNOVA NAŠE KULTURE

Tradicija je poznata kao prostor poznatog, mirnog, sigurnog i kao takva ona ostaje živa i razvija se i ponekad prilagođava savremenom vremenu i promjenama koje ga karakterišu.

 O umijeću i senzibilnosti da se takozvana „živa tradicija“ inkorporira u savremenost i u tom susretu postigne iskorak je vještina koja je češće svojstvena damama nego muškarcima. O njihovom iskustvu, načinu na koji reaguju na susrete modernog i tradicionalnog, ali i ukupnoj važnosti žene u našem društvu u večerašnjem izdanju emisije „Stil života u islamu“ naša Dalila Omerović razgovarala je sa sjajnim i dragim ženama: Mevlidom Serdarević, profesoricom Fatimom Kadić i profesoricom Jasminom Talam, te Fatimom Maslić, direktoricom Zavičajnog muzeja u Travniku.

Vještina uvezivanja tradicionalnog i savremenog, bilo da inkorporiramo savremeno u tradicionalno ili obrnuto, je od ključne važnosti, potvrđuje Mevlida Serdarević.

  • Bez jednog i drugog zajedno nema napretka, u to sam uvjerena i to je primjenjivo za bilo koji dio života, od hrane i oblačenja do evo, dizajna ovog studija kao vizuelnog dokaza spojivosti i komplementarnosti tradicionalnog i modernog – potvrdila je gospođa Serdarević i pojasnila šta je osnova naše kulture:

„Bez daljnjeg, osnova naše kulture je naša vjera. Vi znate da islam kao religija prepoznaje i potvrđuje sve monoteističke vjere i da mi pet puta dnevno spominjemo sve poslanike, pri čemu, dozvolit ćete mi da to naglasim, taj koncept ima mjesta, za sve najbolje se primio u Bosni. U tom smislu, tradicijski su ovdje dobri međureligijski, a onda i međunacionalni odnosi, uz puno poštivanje vlastitog religijskog identiteta. Ja često kažem da u jednoj zajednici postoji samo jedna ideja, ona bi brzo nestala, kao što bara u koju se ulijevaju nove vode stagnira. Zato ja mislim da je dobro imati različite ideje, različite utjecaje i mislim da bez toga nema napretka“, naglasila je gospođa Serdarević.

Odnos tradicije i savremenog može se uočiti i u kulturnoj baštini, o čemu je doktorica Fatima Kadić iznijela i sljedeći stav:

  • Kao što je i ranije potvrđeno, u ovoj velikoj temi vjera predstavlja stub identiteta, ali to ne mora biti jedini jer postoje i kulturni i historijski i nacionalni i brojni drugi identiteti. Ipak, važno je naglasiti da je islam kao vjera i posljednja objava koja je došla kako bi potvrdila i one prije nje. Zato je islam pokazao takvu vitalnost tokom svog postojanja jer je mogao harmonizovati u svoje učenje, u svoju kulturu sve druge utjecaje, od npr. stare Grčke, što je bilo posebno vidljivo do kraja srednjeg vijeka, kada je došlo do određene stagnacije. Nakon toga, Zapad je na neki način preuzeo primat i mnogi učenjaci su, analizirajući tu situaciju, pokušali odrediti uzroke, od toga da se slijepo treba držati tradicije do toga da je islam neophodno revitalizovati prema primjeru Zapada. Naravno, istina je negdje između – potvrđuje doktorica Karić poentirajući da je „ključ za uspjeh harmonizacija između naše potrebe da ljubomorno čuvamo i njegujemo našu tradiciju i prenosimo je na naredne generacije, uz prihvatanje i upotrebu dobrih, korisnih i upotrebljivih novina koje nose savremene tendencije i vremena”.

Harmonija je, u tom kontekstu, lijepo izabrana riječ, o čemu je vrlo nadahnuto govorila i profesorica etnomuzikologije Jasmina Talam:

  • Vrlo je važno naglasiti da tradicija nije statična riječ niti kategorija. Ona se prenosi iz generacije u generaciju i ona sebi dopušta da bude promjenjiva kategorija jer s prelaskom u narednu generaciju neke stvari nestaju, a neke druge nastaju. Tradicija je podložna toj promjeni zbog različitih okolnosti koje je, također, formiraju, a koje uključuju historijske i društvene okolnosti, tehnologija koja se mijenja ima veliki utjecaj na tradiciju, a posebno strani utjecaj pod kojim smo mi često bili. U našem segmentu muzika je stalni dio života svakoga, tako da su se u tom smislu mogu detektovati dvije vrste muzike – ona koja je nastajala na selu i koja je bila čvršće vezana za tradiciju i obrede i gradska muzika koja se manifestovala kroz sevdalinku, a koja predstavlja nataloženo iskustvo dotadašnje bosanskohercegovačke kulture, uključujući i osmansko naslijeđe. Dakle, u tom smislu, treba precizno naglasiti da je sevdalinka bosanska gradska pjesma jer ona u sebi sadrži i elemente tradicije bosanske muzike i prije dolaska Osmanlija – poentirala je doktorica  Talam, potvrdivši da nije samo gradska tradicija sevdalinke ona na koju trebamo obratiti pažnju:

“U seoskoj tradiciji imamo bećarce, gange, pjesme uz gusle”. Sve su to dijelovi tradicije i Bošnjaka na selu pa je pozvala da i taj dio tradicije i prepoznajemo i čuvamo.

  • Nema razloga da se odričemo bilo čega ili da izaberemo samo jednu formu koju stavljamo u fokus, a druge zanemarimo. Što imamo više shvatanja svih naših formata, to smo bogatiji – naglasila je profesorica Talam.

Tradicija, čini se, na poseban način i uz posebno čuvanje živi u Travniku, o čemu je govorila i direktorica Zavičajnog muzeja Travnik: „Hvala vam na prilici da govorimo o tradiciji, a u vašoj najavi dali ste i jedan posebno dobar šlagvort kada ste rekli da o tradiciji treba razmišljati. Naša je misija, u tom smislu, da to čuvanje podrazumijeva i promociju i upoznavanje zajednice s tim elementima tradicije ili kulturne baštine kako bi i zajednica prepoznala, a potom i oživjela“, istakla je direktorica i potom na vrlo značajnom i životnom primjeru obnove i oživljavanja tkanja najprije različitih platnenih materijala, a potom i tkanja ćilima, uspjela kombinovati očuvanje tradicije sa savremenošću koja potom postaje brend.

„Naravno, kada vidimo ćilim, mi odmah pomislimo na Bosnu i to je, bez sumnje, naš brend koji je došao u opasnost da izumre. Međutim, od 2018. vratili smo radionicu tkanja ćilima, a isti postupak smo primijenili i na narodno lončarstvo koje je, također, u opasnosti od izumiranja. Istim sistemom smo uspjeli sada to narodno lončarstvo uvrstiti u proizvode koje pravimo i potom promovišemo“, istakla je direktorica Maslić potvrdivši tako da savremeni alati mogu biti od velike pomoći u čuvanju i promociji tradicije i ukupne kulturne baštine.

Mevlida Serdarević, osvrćući se na važnost rada i želju za očuvanjem i revitalizacijom tradicije, posebno u dijelu nematerijalne baštine koji ne prestaje postojati ako ne koristi posebno uloge institucija vlasti: „Vjerujem da se rad primjećuje i da svaki daje rezultate u odnosu na nijjet. Ali, naše institucije bi morale biti fleksibilnije, otvorenije i ovom dijelu naše tradicije poklanjati pažnju, posebno onima poput Zavičajnog muzeja Travnik, koji radi odlične stvari koje ga čine prepoznatljivim i poštovanim u cijeloj BiH“, potvrdila je gospođa Serdarević.

  • Postoje brojne priče bošnjačkih porodica koje ja istražujem i sakupljam kako bih ih sačuvala od zaborava. Primjećujem, naprimjer, da su međureligijski odnosi bili bolji tada nego što mi mislimo. Postojala je etika. Naredni element koji ih ujedinjuje je strašna migracija koja je postojala i koja je znatno utjecala na prijenos sjećanja i pamćenja. Narodni element je sličnost u kulturi stanovanja, ishrani i što je vrlo interesantno, položaj žene. A pitale su se, sigurno puno više nego što se danas stvara stereotip – potvrdila je Mevlida Serdarević uz korištenje nekih živopisnih primjera iz sarajevskih kuća.

Govoreći o nekim osobenostima naše baštine, doktorica Kadić se nadovezala na spominjanje našeg bosanskog ćilima kao svojevrsnog brenda:

  • Ćilim je važan simbol topline jer asocira na dom, kuću, ramazan, Bajram… Sve što je vezano za tradiciju, imate uz neizostavnu sliku ćilima. Međutim, kada sam ja počela da istražujem detaljno, u akademskom smislu, bila sam, nažalost, suočena s tim da to gotovo uopće nije polje našeg interesovanja, kao muslimana, ali da su ljudi koji su bili opčinjeni i oduševljeni apstraktnošću izraza na bosanskom ćilimu počeli ga tumačiti iz svoje, zapadnjačke  perspektive koja traži figuru, traži totem. A ćilim je u džamiji, na ćilimu se klanja. Zbog toga se svaki motiv na njemu mora imenovati jer nam je to na kraju krajeva kao klanjačima koji se mole jednom jedinom Bogu vrlo važno – istakla je doktorica Kadić.

Govoreći o trenutnom stanju i mogućnostima sinergije i očuvanja tradicije u savremenoj kulturi, posebno u muzici koja prolazi kroz razne dramatične promjene, profesorica Talam je istakla da na kulturu utječe puno vanjskih faktora i da to ne može biti samo stvar trenutka: “Najprije moramo znati da se muzički ukus mijenja jer na njega utječe mnogo faktora kao što je, naprimjer, materijalno stanje. Još je Platon u svom djelu ‘Država’ tvrdio da je država dobra ako joj je dobra muzika. To, naravno, nije slučajno tako definisano. U slučaju da ljudi imaju mogućnost da dio svog budžeta mogu odvojiti da se educiraju u muzici, idu na koncerte, sviraju instrumente, vi ćete onda dobiti odgovarajući feedback. Nažalost, mi smo s pojavom turbo folka počeli bivati izloženi komercijalizaciji kiča, a nažalost u tome su ozbiljnu ulogu odigrali mediji jer ljudi ako nešto vide na televiziji i čuju na radiju misle da je to dobro. Ukoliko to dovoljno ponavljate, neuki to počinju doživljavati kao dobro i identifikovati se s tim. E, sad u gomili tih novokomponovanih pjesama imate nasilje. Toga u našoj tradiciji nema, a onda se pitamo zašto se povećava nasilje na ulicama. Sve je to uzročno-posljedično povezano”, istakla je profesorica Talam podsjećajući da su tekstovi danas slušanih pjesama prestrašni.

  • Nit naše tradicije do ovog vremena, ono što je bilo zajedničko, nije bilo nasilje, nego poziv na ljubav, promoviše određene etike, poput uspavanki koje su imale jasnu pouku kojom su se čuvali etički standardi, a što se iz trena u tren gubi – objasnila je profesorica Talam govoreći o karakteristikama naše obrazovne nenasilne tradicije, bazirane na jasnim etičkim standardima.

Veoma edukativan i zanimljiv ostatak razgovora možete pogledati i OVDJE.

(B.Z.F.)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

PETTIGREW: PODRŽATI DONOŠENJE REZOLUCIJE O SREBRENICI NAJVEĆOM MOGUĆOM VEĆINOM

0
Profesor filozofije i studija genocida i holokausta na Državnom univerzitet Southern Connecticut i član Upravnog odbora studijskog programa o genocidu Univerziteta Yale David Pettigrew ocijenio je u razgovoru za Fenu da rezolucija kojom se predlaže proglašavanje 11. jula Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, predstavlja važan doprinos kulturi sjećanja te “svjetionik nade” za pravo na memorijalizaciju i tranzicionu pravdu.