Među njima je najviše onih koji su morali otći zbog politike koja i danas blokira njihovu zemlju i kojoj odgovara da ih udalje od matice. Mogu li oni na posljedice ratnih zločina i genocida odgovoriti olovkom – jedno je od ključnih pitanja na koja danas tražimo odgovor.
Naši gosti u studiju su gospodin Filip Mursel Begović, generalni projektni menadžer u Bošnjačkoj zajednici kulture “Preporod”, i Adis Tanović, koordinator za dijasporu u “Preporodu”.
Jasno je da su zločinačke politike odavde iselile ljude. Nasljednici tih politika i dalje vladaju i provode se u mjestima iz kojih su iseljene stotine hiljada Bošnjaka. Mogu li makar dio onoga što je neko napravio na zločinu i genocidu nad Bošnjacima Bošnjaci promijeniti olovkom?
- Svakako da mogu i ovo je jedan od načina na koji su Bošnjaci bili pozivani da se registriraju za izbore, a to je u ovom slučaju samo pola posla, jer još treba glasati. Ne smije se pristati na rezulate genocida i etničkog čišćenja. Mi smo prošli dijasporu i ne bi sada govorilo o tome da nismo bili na terenu, vidjeli kako ti ljudi žive, šta misle, osjećaju. Ono što uvijek govorimo i ti ljudi su pola sebe ostavili u BiH. Ostavili su svoje srce – kazao je Begović.
I Tanović nam je kazao da Bošnjaci mogu promijeniti olovkom sve ono što je napravljeno na zločinu.
- Naravno da mogu, jer većina ljudi koja je izbjegla iz BiH je upravo iz manjeg bh. entiteta. Možemo reći da je to Srebrenica, Prijedor, Višegrad, Foča, Gacko, Nevesinje i drugi gradovi u BiH. Siguran sam da kampanja koja se radila u dijaspori je imala veliki odjek i da su naši ljudi bez obzira i na koronu i sve okolnosti, osjetili ovaj trenutak da je bitan za BiH i ovih 100 hiljada je malo i bilo bi više sigurno da nije bilo posljedica Covida, odnosno da su se radili skupovi. Rekao sam još davno da je ovo projekat za dijasporu, da je ovo idealno i da bi trebalo ovo promovisati. Nakon samo mjesec dana smo obišli 25 gradova u dijaspori, od Austrije, Švedske, Danske, Norveške…
(Aldin Tiro)
