BILA JE ‘BRŽA OD ZVIJERI’ I MNOGI SU SUMNJALI DA JE MUŠKARAC: OBDUKCIJA JE ŠOKIRALA SVE

U aprilu 1911. godine u malom selu u Poljskoj rođena je devojčica po imenu Stanislava. U ljeto te godine, kada su Poljaci sve više spakovali kofere i napuštali zemlju, njen otac Julian i majka Veronika Valasjevic odlučili su da krenu istim putem i preselili se u Ohio.


Čim su se našli u SAD-u, prezime im je promijenjeno u Walsh, a Stanislava je prvo postala Stasi, a zatim Stela, koja će kasnije u svijetu ostati zapamćena kao svestrana poljska atletičarka, koja se takmičila u nekoliko atletskih disciplina. .
Stanislava je odrasla u takozvanom slovenskom selu. Njen otac je našao dobar posao u željezari, Stanislava je dobila još dvije sestre … Međutim, odrasla je rastrgana između dvije države i dvije nacije … Čitav život živjela je kao Amerikanka, jer je to jedino što je znala. Međutim, kada je otkrila svoj nevjerovatni talent za atletiku, bila je prisiljena natjecati se u bojama svoje domovine.

Iako se desetljećima borila da predstavlja Sjedinjene Države na Olimpijskim igrama, nikada nije ostvarila svoj san o osvajanju medalje pod američkom zastavom.
Međutim, ono što mnogi ne znaju je da Stanislava nije imala problema s prilagođavanjem samo “identitetu nacije”, već i svom, jer je do kraja života skrivala veliku tajnu koja će se otkriti tek nakon njene smrti.

Video pogledajte i OVDJE


Stanislava je pohađala srednju školu u Clevelandu i sredinom dvadesetih godina prošlog veka sazrela je u ozbiljnog sportistu. Igrala je za nekoliko sportskih timova, uključujući muški bejzbol tim. Osvojila je zavidan broj trofeja i medalja … Bila je vrlo krhka, zbog čega su je i prozvali muškarcem … Zbog mišićavih ruku, debelog vrata i visine od 178 centimetara, druga djeca su je prozivala, a ubrzo je dobila i nadimak Bull Montana. , nakon hrvača Luisa Motagne. Iako su je neprestano zadirkivali, Stanislava je nastavila napredovati i ubrzo svima pokazala da je izvanredna sportašica.


Nakon završene srednje škole zaposlila se kao službenica u željeznici u New Yorku, ali sport je i dalje bio njena opsesija. Ubrzo se pridružila Željezničkom atletskom savezu. Iako je bila Poljakinja, a ne američka državljanka, natjecala se na međunarodnim takmičenjima i u Poljskoj i u Sjedinjenim Državama. Osvojila je zlatne medalje u trčanju i skoku u dalj. 1930. prvi put je oborila svjetski rekord, a onda su mediji počeli sve više i više pisati o njoj.

Sad kad je u svojoj biografiji imala brojne medalje i svjetske rekorde, Stanislava je krenula u borbu za američko državljanstvo. Željela je sudjelovati na Ljetnim olimpijskim igrama 1932. pod američkom zastavom. Međutim, tada je Velika depresija pogodila i njenu porodicu. Otac Julian izgubio je posao, kao i Stanislav, samo tjedan dana prije nego što je morao položiti zakletvu da će preuzeti državljanstvo.


Tada je poljski konzulat iskoristio priliku i ponudio Stanislavi plaćeni posao i stipendiju za fakultet, pod uslovom da odustane od plana da postane američka državljanka i nastavi se takmičiti u bojama domovine. Nevoljko je pristala na ove uslove, ali nije imala kamo. U to vrijeme nije bilo sponzora i ugovora koji bi joj omogućili da pokrije sve troškove treninga i takmičenja. Imala je samo 21 godinu i imala je veliku želju da postane uspješna sportašica, ali ne i finansije koje će joj to omogućiti.

– Ne okrećem leđa SAD-u, ali neću moći trčati zauvijek. Ako mi velika kompanija poput Glavne željeznice u New Yorku ne može pružiti posao, ko onda može – rekla je tada Stanislava novinarima.

Iste 1932. godine takmičila se na Olimpijskim igrama kao Stanislava Valasjević i odmah postavila svjetski rekord na 100 metara rezultatom 11,9, što je ujedno bio i novi olimpijski rekord. Poljskoj je donijelo zlato, jedno od dva koja je ta zemlja osvojila na igrama u Los Angelesu.
To joj je donijelo veliki uspjeh, osvajala je nagrade i dobivala odlikovanja od poljske vlade. Školu je iskoristila za studij na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja i novinarstvo na Ženskom koledžu u Varšavi. Ipak, cijelo vrijeme je sanjala o povratku u Ameriku. Šest mjeseci nakon preseljenja u glavni grad Poljske teško je ozlijedila zglob, a zatim se odlučila vratiti u Cleveland i tamo oporaviti.


U godinama koje su usledile Stanislava je osvajala takmičenja, osvajajući zlatne medalje u brojnim disciplinama – od trke na 100 metara do bacanja diska. Novinari su je tada nazvali kraljicom sprinta i letačem iz Clevelanda.


Do 1936. godine pripremala se za ljetne igre u Berlinu i nadala se da će obraniti olimpijski rekord i zlato s prethodnih olimpijskih igara. Međutim, iako je u Los Angelesu imala bolje vrijeme od 11,7 sekundi, nije uspjela obraniti zlato. Medalju je osvojila Amerikanka Helen Stevens.

Video pogledajte i OVDJE


Tada su medijima počeli kružiti tračevi o Stevensu. Neki poljski mediji izvijestili su, a agencija AP ubrzo izvijestila da je Stevens zapravo muškarac koji se pretvara da je žena.

Ponižena optužbama, tadašnja pobjednica Olimpijskih igara dopustila je odboru da doslovno skine gaće kako bi pregledao intimne dijelove tijela. Kada se utvrdilo da je Helen Stevens žena, tužila je medije sve brže i brže … Tada niko nije sumnjao da je prevarant bio odmah iza Helen na trkalištu …

Nakon Berlina, Stanislava je objavila da se povlači, ali nikada nije prestala da se takmiči. Učestvovala je na brojnim takmičenjima u bejzbolu i košarci, a naredne godine izjednačila je Stevensov rekord u trci na 100 metara. Kada je imala 43 godine, osvojila je petu uzastopnu medalju u američkom petoboju. Prije toga, uoči Igara 1952., napisala je zahtjev Olimpijskom komitetu da joj dozvoli da se kandiduje za Sjedinjene Države.

– Plaćam porez i glasam kao bilo koji drugi američki državljanin. Želim predstavljati ovu zemlju – napisala je u prijavi Stanislava, koji je konačno dobio američko državljanstvo nakon Drugog svjetskog rata.
Rupa u pravilniku put do Olimpijskih igara pod američkom zastavom

Međutim, njenom zahtjevu nije udovoljeno. Naime, u to je vrijeme pravilo Međunarodnog olimpijskog komiteta bilo da sportaš ne može biti predstavnik države ako se prethodno natjecao pod zastavom drugog. Međutim, rupa u propisima MOK-a omogućila je Stanislavi da se uskoro okuša u američkoj temi. Rupa je glasila: “Ako se sportista, koji se prethodno takmičio u predstavljanju druge države, oženi ili uda za muškarca druge nacionalnosti, biće mu dozvoljeno da predstavlja zemlju svog supružnika.”

Stanislava se ubrzo udala za Harryja Olsona, bivšeg američkog boksača, koji je u to vrijeme radio za aviokompaniju u Kaliforniji. Najavila je da se vjenčala u Las Vegasu prije ždrijeba za Olimpijske igre u Melbourneu 1956.
– Do sada sam se pet puta takmičio za svoju domovinu, Poljsku, na Olimpijskim igrama. Ali moja najveća ambicija je predstavljati svoju usvojenu državu Ameriku u Melbourneu u novembru – rekla je tada Stanislava novinarima.

Njena “prevara” je uspjela i krenula je u kvalifikacije. Međutim, kako je osvojila treće mjesto u trci na 200 metara, nije se mogla pridružiti olimpijskom timu. Nekoliko mjeseci kasnije, Stanislava i Harry su se razveli, iako se nikada nisu službeno razveli. Nakon što je pokrenula nekoliko sportskih škola za djevojčice u Kaliforniji i još jedan neuspjeli pokušaj kvalifikacija za Olimpijske igre 1960, Stanislava je spakovala kofere i vratila se u porodičnu kuću u Clevelandu.
Bila je na parkingu prodavnice, kada su je napale dvije osobe. Podlegla je ozljedi
Do svog 60. rođendana organizovala je atletska takmičenja i stipendije za poljsko-američke sportiste, trenirala mlade sprintere i radila kao barmen u Clevelandu. U slobodno vrijeme voljela je da joj ujak mlađi od nje stoji na njenoj liniji, ali rijetko se tko usudio, jer su znali da će ih pobijediti, iako je već bila u ozbiljnim godinama.

Iako su je u davna vremena pratile glasine da je bila muževna, okolina ju je prestala prozivati, a Stanislav je napokon prihvaćen za ono što jeste. Više je niko nije zvao Bull Montana i bila je cijenjena i poštovana u zajednici. Gradonačelnik Clevelanda donio je odluku da 13. april obilježi kao Dan Stelle Walsh, a 1975. godine organizacija “Američki atlet” primila ga je u Kuću slavnih.
Stanisław Walasiewicz


U decembru 1980. godine Stanislavu su presrela dva naoružana muškarca na parkingu prodavnice u kojoj je kupovala rekvizite za dobrodošlicu poljskim košarkašima. Pokušali su joj ukrasti torbicu, ali Stanislava se opirala. Puška je pucala, a metak joj je završio u grudima .

Nakon što su mediji objavili vijest o njenoj smrti, uslijedile su informacije koje su sve ostavile bez teksta – procurio je obdukcijski izvještaj koji je pokazao da je Stanislava biseksualna.

Otkriveno je da ima nešto što izgleda poput vagine i malog nerazvijenog i nefunkcionalnog penisa, kao i da nema maternicu. Otkriće o atletičarki, koja je slovila za najuspješniju atletičarku na svijetu, dovelo je u pitanje legitimitet osvojenih medalja …

Mediji su tražili objavljivanje cijelog izvještaja o obdukciji, čemu se porodica usprotivila. Međutim, 23. januara 1981. godine, odlukom suda i nakon brojnih naslova u medijima pod naslovom “Heroj ili heroina?”, Nalaz je ugledao svjetlost dana. U istom se navodi da je Stanislavu nedostajalo ženskih reproduktivnih organa (maternice i jajnika), te da ima mali i nerazvijeni penis. Genetski testovi pokazali su da ima mozaicizam – fenomen kada jedna osoba ima najmanje dvije ćelijske linije različitog kariotipa, što je uzrokovano greškom u mitozi zigote, zbog koje nastaju ćelije s različitim brojem hromozoma.

Prema naučnicima, Stella je osobine mozaicizma pokazala pri rođenju, a roditelji su je odlučili odgajati kao djevojčicu, nesvjesni da neće moći utjecati na to kako će dijete izgledati u daljnjem fizičkom razvoju, i podsjetimo da je u to vrijeme nije postojalo poimanje transrodnih …

Reakcije na nalaze obdukcije bile su različite. Većina Clevelandovaca branila ju je rekavši da je istinski sportski heroj i uzor naciji. Drugi su bili “šokirani obmanom” … Njezin suprug Harry nazvao ju je čudovištem. Rekao je da su imali vezu, ali da nikada nije primijetio ništa neobično. Njeni prijatelji iz djetinjstva rekli su da su bili svjesni da nešto nije u redu s njom, ali da su to tada prihvatili.

– Kad smo odrastali, bilo je dječaka i djevojčica koji su bili svjesni da ima određene tjelesne deformacije. Zbog toga su je ismijavali. Bila je hemafrodit. Znalo se da se priroda igra s tim. Međutim, nikad se nije pretvarala da je nešto što nije – rekla je jedna od njenih prijateljica iz djetinjstva.

Podsjetio je da je sve otkriveno u svlačionici prije nastave tjelesnog. Tada je svima postalo jasno zašto je Stanislava bila vrlo sramežljiva tokom svoje sportske karijere i zašto je uvijek tražila da ima zasebnu svlačionicu.

– Pretpostavio sam da sa Stelom nešto nije u redu, ali ona je bila toliko ženstvena u duhu da to nikada nismo započeli – rekao je jedan od njenih bivših trenera.



Nakon što je sve otkriveno, Stanislavi su posthumno željeli oduzeti medalje. Njene kolege ispitivale su da li je pošteno što nisu uspjele osvojiti trofeje jer ih je “odnio sportista sa muškim spolnim organom koji je imao više testosterona od njih”. Ubrzo se nagađalo da je i sama Stanislava nakon Berlinskih igara pokrenula glasinu da je Helen Stevens muškarac i davala te informacije medijima kako bi skrenula pažnju sa sebe.

Međutim, nisu uspjeli u namjeri da joj oduzmu medalje. Naime, u vrijeme kada se takmičila, MOK nije provodio preglede za utvrđivanje pola. To su počeli raditi tek 1960. godine, a do tada nijedan liječnik nije utvrdio genetski ili fizički problem za Stanislava. Također, studije su pokazale da ljudi koji imaju mješavinu muških i ženskih hromozoma u većini slučajeva više nemaju “mušku” snagu …

U decenijama koje su usledile, MOK je pooštrio svoje propise i donio uslove za transrodne sportiste. Na Olimpijskim igrama smiju se natjecati od 2004. godine, ali posljednjih godina moraju jasno reći jesu li žene ili muškarci i uvjetovani su da smanje nivo testosterona na određeni nivo 12 mjeseci prije natjecanja.

Na primjer, 2009. godine Međunarodno udruženje sportista zatražilo je da se sportista Custer Semenia iz Južne Afrike podvrgne seksualnom pregledu. Iako su rezultati trebali biti tajni, procurilo je da je pregledom utvrđeno da nema ni jajnike ni maternicu, već da ima nerazvijene testise koji “nikada nisu eruptirali”. Nije se smjela takmičiti godinu dana, a onda je smjela ponovo trčati. Na Olimpijskim igrama 2012. osvojila je srebrnu medalju u trci na 800 metara.

U slučaju Stanislave, MOK je odlučio da joj ne oduzme medalje posthumno, jer u vrijeme kada se takmičila nisu provedeni testovi spola, navodeći da je liječnik obdukcije u izvještaju naveo da je Stella Walsh živjela, umrla i žena.
U rodnom i smrtnom listu Stanislava Valasjević navedena je kao žena … Njeni prijatelji i novinari zaključili su samo jedno u člancima i kolumnama koje su napisali nakon njene smrti, bila je olimpijka – kakva god da je bila, bila je takve vrste “.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE