Svi koji se sjećaju Rašida sigurno će se složiti da je bio vrijedan čovjek, osoba koja je uprkos brojim životnim problemima i tragedijama hrabro koračala kroz život, pokušavajući sebi i svojoj porodici obezbijediti koliko toliko normalne uslove za život.
Svoj radni vijek je proveo u tadašnjem visočkom velikanu GP “Zvijezda”, a koliko se trudio da “opravda” svoje zaposlenje, najbolje pokazuje primjer iz prvih dana njegovog rada, kada je “Zvijezda” poslala radnike negdje u sjevernu Bosnu. Naime, kako su se i tada ljudi borili za radno mjesto te odlaske na radne lokacije udaljenije od Visokog (koje su se vjerovatno više plaćale), neki su negodovali zašto i je on, kao neiskusan, odabran da ide sa njim.
Međutim, za razliku od svih, koji su posao započinjali oko 7 sati, Rašid je svako jutro ustajao u 5 i do početka radnog dana pripremao alat i sve ostalo te započinjao rad mnogo prije drugih.
Također, ono što niko ne može zaboraviti, a dokaz tome su i riječi velikog broja Visočana na Rašidovoj dženazi, je podatak da je Rašid bio na skoro svakoj dženazi i sahrani u Visokom. Ali ne samo da je bio prisutan, nego je i pomagao radnicima JKP “Gradska groblja” prilikom nosanja ili ukopa. Uostalom, njegov posljednji ispraćaj na Gradskom groblju u Visokom je dokaz koliko su Visočani cijenili ovog dobrog i poštenog čovjeka. Ovo je samo kratka priča o Rašidu Bajriću, čisto da se ne zaboravi kakav je čovjek hodao ovim gradom, prenosi Visoko.co.ba.
