Pjevač se sada zove Ammar Moštrokol.
Dobra većina pjevača sada ga smatra izdajnikom zbog čega je on šokiran.
Bojan/Ammar je uputio “otvoreno pismo” Lepoj Breni, gdje je, između ostalog otkrio da će iz bezbjednosnih razloga morati da se preseli u Istanbul.
Pismo prenosimo u cijelosti.
“Pismo” za Brenu, Fahretu i “Jelenu” Živojinovic
Gdje ću sad draga Fahreta?
“Ni na istok, Ni na zapad, na sjever ni jug…
E Breno, Breno, ti znaš koliko si meni draga, bez obzira na moj sukob s Popovićem.
Sad tek shvatam kroz šta si sve prošla 90ih i pitam se kako si sve to izdržala jer ja ne mogu više ovo. Ni Ammar ni Bojan nemaju više snage, a nemaju ni pojma gdje će, šta će… Nisu vise poželjni ni ovdje, ni tamo, ni gore, ni dolje…
Ti si bar mogla na Miami, a ja nemam predstavu đe ću, dok stalno dobijam poruke da je samo mrtav Ammar-dobar Bojan. Jbga…
I dok je Nemanja Kusturica heroj jer se “vratio vjeri prađedovskoj”, Ammar je izdajnik, poturica, neko ko je nepoželjan i koga treba protjerati i ubiti, samo zato sto je izabrao novi život, ne ugrožavajući pri tom ama baš nikoga.
Kusturicu sam spomenuo samo zato sto smo rođeni istog datuma i to je jedino sto me spaja s njim, a s tobom me draga Fahreta, osim vjere, spaja još mnogo toga : ljubav prema muzici, ljubav prema ljudima bez obzira na vjeru i naciju, ljubav prema životinjama, ljubav prema parama, ljubav prema putovanjima… Jesi li primijetila koliko puta piše lijepa riječ “ljubav”?
Lijepa riječ koja gvozdena vrata više NE otvara, barem kod nas na Balkanu. Ovdje se, nažalost, odavno zaboravilo šta je to ljubav, tolerancija, zaboravilo se da je ljepota ovoga svijeta upravo u različitosti, pa bilo bi dosadno da smo svi isti…Zaboravlja se da smo svi mi, prije svega, LJUDI, jednaki pred Bogom i zakonom. Barem bi trebalo da je tako,ali nije, nažalost, NIJE.
I dok u tebi mnogi vide Jelenu, ja tek sada vidim da si ti Fahreta, morala da budeš Brena i ko zna šta si još sve morala 90ih . Mislim, ništa se ne mora, ali je poželjno, jer ako pokušaš da budeš svoj – odmah si izdajnik, “neprijatelj”, nepoželjan i kao takvom može da se desi da ti prijete, da ti otmu dijete, da te kao gumicom izbrišu, da bi oni poželjni i “lojalni ” napokon došli do izražaja.
Dino Merlin je u pravu, daleko su Istanbul i Beč, ali ja zaista moram da biram između istoka i zapada jer sam ovdje postao nepoželjan, bezbjednost mi je ugrožena, iako se ja ne bojim ničega, smrti najmanje, ali skloniću se da im ne smetam, jer ne mogu više da podnesem vrijeđanja, kletve, psovke, idem negdje a pokušam da živim bez stresa i punim plućima, bas u inat onima koji bi da me nema. Samo nemam pojma đe ću…
Možda ipak Turska? Ionako mi stalno govore “O Ammare Turčine, napušiš se k___ine,” pa đe će drugo “Turčin”, no u Tursku. Volim Istanbul. Grad na moru, na dva kontinenta, samo sto bi ja ipak izabrao Azijski dio Istanbula, jer ovaj Europski dio, koliko se ja sjećam geografije, pripada Balkanu, a meni je Balkana preko glave. I opet ponavljam, jer sam se po 100.put uvjerio u to da Balkan nije samo geografski prostor nego i dijagnoza, i to teza nego ova moja bipolarna. Očigledno sam svih ovih mojih 37 godina živio u zabludi da je zlo na Balkanu samo glasnije, bučnije, a nikako brojnije. “Pogriješi čovjek”. I tako Fahreta, ako budeš pročitala ovo moje pismo daj neki savjet, ali sa fejk profila za svaki slučaj, da ne ispadne da daleko bilo podržavaš “poturicu” Ammara😉
P. S. Praštaj na pravopisnim greškama, ipak sam ja samo turbo folk pjevač( bio nekad)
