Isaković kaže kako od momenta kada je proglašena nominacija za Oscara njegov telefon, kao i telefon njegove supruge Jasne Đuričić, ne prestaje zvoniti.
- Sada je sasvim jasno da se radi o vrhunskom filmu. Po mom mišljenju, ovo je bilo jasno i ljetos kad smo prvi put prikazali film, ali ovo je poseban momenat – film sada postaje svjetska umjetnička baština – emotivno kaže Isaković.
Dodaje kako je izrazito sretan zbog činjenice da je film o genocidu u Srebrenici nominovan za Oscara i dvije BAFTA nagrade, kao i da je nagrađen u nekolicini zemalja širom svijeta.
- Od početka sam vrlo optimističan što se tiče Oscara, iako je sada Aida bila posljednja prozvana za nominaciju. Supruga nije mogla da dočeka, na kraju je ustala i na nogama dočekala proglašenje. A proglašavanje je, izgleda, išlo abecednim redom. Dobro je rekao Haris Pašović, Q je bilo teško dočekati – kroz smijeh govori.
Ističe kako su Đuričić i on već kratko proslavili nominaciju, ali i kako se raduju normalizaciji epidemiološke situacije, kada će moći slaviti sa ostatkom ekipe koja je radila na ovom filmu.
- Radujem se i normalnoj premijeri… Nadam se da ćemo takvo nešto imati priliku organizovati u skorijem periodu. Volio bih da se cijela ekipa ponovo okupi, to je jedan svijet u malom. Sve su to divni ljudi koji su dali maksimum da bi stigli do ovoga gdje smo danas. Zbog toga sam presretan što sam dio cijele ove priče – ističe.
Na koncu se osvrće na činjenicu da je svijet imao priliku vidjeti šta se 11. jula 1995. dogodilo u Srebrenici:
- To i jeste poenta dobrog filma. Ovo je priča ispričana na pravi način i ljudi to prepoznaju. Za jedno umjetničko djelo nema važnije stvari od toga – zaključuje Isaković.