BOŠNJACI NA ‘PUTU SVILE’: OD VAKUFA U DAMASKU DO UPRAVITELJA JERUSALIMA I OSNIVAČA ŠKOLA U MEDINI

Bošnjaci su narod koji živi širom svijeta, od Amerike do Australije, i u svom boravku izvan matice prolazi kroz različita iskustva i na poseban način ambasadori su naše zemlje, kulture, etike...

Večeras razgovaramo s mladim putopiscem Hamzom Ridžalom, koji već nekoliko godina pohodi stari Put svile, a tokom svojih putovanja često se i rado susreće s našim Bošnjacima i o toj temi priprema svoju drugu putopisnu knjigu.

  • U pripremi je finalizacija druge putopisne knjige kojom želim ispričati priče ljudi koje, nažalost, dosad nikad nisu bile zabilježene. A vrijedi ih zabilježiti i ispričati ne samo zbog toga što time propunjavamo jednu prazninu u kulturi i sjećanju našeg naroda, nego što oni sa sobom nose neke vrijednosti koje i nama mogu biti od koristi -započinje svoju priču o istraživanju postojanja Bošnjaka na nekadašnjem Putu svile.

Objašnjavajući plan i početak putovanja, Hamza Ridžal kaže: „Radi se o ekspediciji  koja zahtijeva zaustavljanje i istraživanje svakih 100-150 kilometara pa je automobil jedino transportno sredstvo koje u tome pomaže. Moja namjera za ekspediciju koju sam vodio u 2023. bila je da pokušam obići što više ‘arapskog svijeta’ s te ture, ali je zbog različitih i političkih i sigurnosnih izazova bilo vrlo teško ući u zemlje poput Iraka i Palestine, dok, recimo, i to mi je istinski žao, uopšte nisam ušao u Jemen. To mi je posebno žao jer u Jemenu postoji grad Behramija, nazvan po našem Behram-paši Sokoloviću, koji je u 16. vijeku bio osmanski upravitelj Jemena i tamo ostavio neke građevine i grad koji se po njemu zove. Ali u ekspediciji koju sam radio prošle godine iz Sarajeva smo po dolasku u Istanbul obišli svih 11 džamija koje su u tom gradu izgradili Bošnjaci. Nakon toga posjetili smo Karamursel, u kojem živi ogroman broj  Bošnjaka. Tu smo susreli brojne Bošnjake, ali je posebno fascinantna priča Saliha Pilavića, koji je rođen kao četvrta generacija Bošnjaka u Karamurselu i koji je prvi put u Bosnu došao u 1992. godine, kada se po svojoj želji pridružio odbrani Bosne i Hercegovine.

Dakle, postavlja se pitanje šta su ti ljudi nosili u sebi? Koja je to vrsta sjećanja i emocije koja ih nagna da, možda, u najtežem periodu historije Bosne i Hercegovine ostave komfor svoga doma u Turskoj i dođu da se bore za toprak u kojem nisu rođeni, ali ga evidentno imaju negdje duboko u sebi“, započinje seriju svojih fascinantnih iskustava tokom Puta svile Hamza Ridžal.

  • Naravno, ključnu ulogu u tome imaju njihovi preci koji su insistirali da naredne generacije govore bosanskim jezikom, koji su im prenosili običaje, uspomene, koji su im pjevali sevdalinke pa će tako mnogi od njih i sami danas zapjevati neke drage sevdalinke. Tu me sačekalo novo iznenađenje. Ja jesam studirao književnost i prilično sam dobro upoznat sa svim našim tradicijama, uključujući i usmenu književnost, ali tekstove koje sam tamo imao priliku čuti nikad prije toga nisam imao priliku pročitati. Mi sevdalinku počinjemo zapisivati krajem 19. i početkom 20. stoljeća tako da postoji veliki broj sevdalinki koje su nepovratno otišle iz Bosne“, kao što je pokazao ovaj slučaj.

Hamza stoga, posebno potencira: „Ukoliko mi ne budemo radili ovu vrstu ekspedicija, ukoliko ne zabilježimo i zapišemo te tekstove, te pjesme, te priče, bojim se da ćemo nepovratno bez njih ostati. Tamo, naprimjer, nema riječi prozor, nego samo pendžer, tako da na određeni način ne putujete samo kroz prostor, nego i kroz vrijeme, i ja rado priznajem da je meni to mnogo značilo“, potvrđuje Hamza dio svog oduševljenja nalazima i saznanjima tokom ovog puta, a koji se ne tiču samo duhovne, nego i materijalne baštine.

  • Pitanje vakufa je, također, jedna potpuno zapostavljena i neistražena tema koja zahtijeva posebnu pažnju. Tokom mojih priprema za ta putovanja ka arapskom svijetu bio sam šokiran količinom građevina i vakufa koje su ostavljali Bošnjaci na tim teritorijama. Moram reći ovaj primjer – u staroj jezrgi Bagdada, koji je velikim dijelom svoje historije bio centar planete, imate džamiju Husein-paše Šarića, Stočanina, iz 1774. godine. Naš Husein-paša odlazi iz Stoca kao namjesnik u Bagdad, gdje će provesti četiri godine kao guverner, upravitelj, de facto gradonačelnik Bagdada, i u tom periodu podigao je džamiju i medresu. Danas je na tom lokalitetu ostala autentična munara i ulazni portal. A ono što je potpuno fascinantno jeste činjenica potvrđena i dokumentovana pripremljenim pred restauraciju džamije da su na ulazu, i u kamenu i u drvetu, bili isklesani ljiljani, što je simbol potpuno nekarakterističan za cijelu Mezopotamiju, tako da i to možemo tumačiti kao dio prenošenja uspomene na Bosnu, koju je Husein-paša Šarić odnio prije 250 godina sa sobom u Bagdad“, nastavlja Hamza i prelazi na Siriju:
  • Teško je uopšte zamisliti današnju Siriju, posebno područje Šama, bez objekata i građevina koje su napravili Bošnjaci. Samo u Halepu bila su četiri ogromna vakufa, uglavnom Sokolovića, a među njima i džamije Deli Husrev-paše Sokolovića, koja je, nažalost, potpuno uništena 2014, ali, koliko znam, trenutno se priprema njena restauracija“, priča nam Hamza pa potencira i da je najveća klasična džamija u Damasku džamija Mustafa-paše Sokolovića, a svršenik Gazi Husrev-begove medrese bio je muftija u tom gradu, sinonimu duhovnosti i znanja islamskog svijeta.
  • Nadalje, dvije tekije u Jerusalemu, u kompleksu al-Aqse, od ukupno 198 građevina izgradio je polovinom 17. stoljeća Ahmed-paša Rizvanović. A predstavnici te porodice gotovo u kontinuitetu upravljali su Jerusalemom, epicentrom svijeta od 1585. do 1690. godine i prije toga u prekidima od 1524. do 1584. godine. Zapadna tekija je danas ured pomoćnika upravitelja kompleksa al-Aqse, a istočna tekija je ured za prevođenje. Dakle, građevine su ostale i dalje imaju važnu funkciju“, istakao je Hamza.

Naravno, put i porijeklo ovih ljudi nije slučajan, nego je uzrokovan velikim egzodusom hercegovačkih Bošnjaka, koji su napustili svoje domove 1884. i došli u Cezareju, stari rimski grad.

  • I za to je vezan jedan kuriozitet. Danas na ulazu na Cezareju stoji natpis: Od Rimljana do Bošnjaka, koji pokazuje raspon u kojem je grad bio naseljen. Po dolasku ti naši preci naselili su Cezareju želeći ostati izdvojeni od palestinske i arapske zajednice, ljubomorno čuvajući svoju tradiciju i jezik. Tu su ostali živjeti sve do 1948. godine, kada je uspostavljena država Izrael i kada su oni u toj nakbi prognani iz Palestine. Trideset jedna i po hiljada dunuma im je oduzeta tada uz zabranu da se ikad vrate. Danas tu zemlju i cijelo područje Cezareje kontroliše porodica Rothschild, ali je i danas ostala kao građevina jedna džamija koja se zove Bosanska ili Bošnjačka džamija. Nažalost, pretvorena je u čajdžinicu, ali je važno što je ostala kao građevinsko svjedočanstvo našeg prisustva na tom prostoru. Tokom putovanja imali smo priliku susresti se s nasljednicima šest bošnjačkih porodica, a ugostio nas je dr. Velid Bošnjak, koji i danas na zidu dnevne sobe ima sliku Starog mosta, koji je njegov predak po sjećanju nacrtao 1906, nakon što su bili prognani iz Hercegovine. Napomenuo mi je da su prilikom posljednjeg egzodusa iz Palestine tu sliku ponijeli kao najvažniju i najdražu uspomenu“, prisjeća se Hamza izuzetnih emotivnih i lijepih priča Bošnjaka koji danas žive daleko od svoje matične domovine, a za koju su i nekoliko generacija kasnije još srcem vezani.

Prekrasne priče koje svjedoče o kontinutetu emocije prema svojoj domovini, ali i snazi emocije čuli smo i od jednog Šemse Bošnjaka, koji se danas, kako on kaže „u pasošu“ zove Šadia Islam Bošnjak, a koji je od nane naučio bosanski jezik i koji je priznao Hamzi da je tek kada je stigao u Sarajevo „osjetio da je došao kući“.

Iako i dalje nostalgični, Bošnjaci su širom svijeta ugledni i poštovani ljudi, a sjajan primjer nam, po priči Hamze Ridžala, dolazi iz Saudijske Arabije u liku Adila Bošnjaka.

  • Adil Bošnjak je jedan od najuglednijih i najutjecajnijih ljudi koji danas žive na području Saudijske Arabije. Njegov pradjed, Ahmet Čošavić, stigao je polovinom 19. vijeka iz Donjeg Vakufa u Medinu kako bi predavao u medresi, da bi nakon toga  osnovao prvu modernu srednju školu na području Saudijske Arabije i ta škola je i danas dio onoga što se zove Bošnjački vakuf u Medini. Tim vakufom upravlja porodica dr. Adila, jer je on njegov direktni potomak, a danas je vrlo bogat čovjek, koji i dalje ima posebnu emociju prema svojoj domovini iako više ne govori bosanski“, navodi Hamza samo još jedan primjer vrlo interesantnih i inspirativnih priča koje možete pogledati OVDJE.


(B.Z.F.)

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa 'GLEDAJ Hayat' na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

UŽIVO / IRAN: AKO NEKA ZEMLJA DOPUSTI NAPAD IZRAELU, ODGOVORIT ĆEMO!

0
Izraelski mediji objavili su da je Iran lansirao dronove prema Izraelu. Sve je potvrdio glasnogovornik izraelskih odbrambenih snaga Daniel Hagari.