Višnja dolazi iz srca Hercegovine, tačnije iz Mostara.
Kako nam je na početku razgovora rekla, za nju i njenu porodicu bio je to jedan poseban dan u njihovim životima kada je saznala da dolazi u Frankfurt i na jedno takvo veoma značajno mjesto.
- Meni je to bila posebna čast, a veliko zadovoljstvo što sam došla na ovo mjesto da služim svojoj jednoj i jedinoj državi, a to je Bosna i Hercegovina. Po mom dolasku shvatila sam da ću biti okružena sa divnim ljudima i pravim profesionalcima u konzulatu, i svaki novi dan je za mene poseban. Ja sam sarajevski student, tu sam provela jedan divan dio mog života, kao i cijeli program moje pripreme za diplomatiju. Tu sam stekla predivna prijateljstva, svih vjera i nacija. Prije mog dolaska na mjesto generalnog konzula ja sam svojevremeno punih sedamnaest godina živjela u Njemačkoj, tačnije u Frankfurtu. Jako dobro pričam jezik, poznajem njemačku kulturu, običaje, pa sam i zbog toga preponosna što mi je Predsjedništvo BiH obezbjedilo da upravo dođem u Frankfurt, grad moje mladosti – otkrila nam je Lončar na početku razgovora.
Kako su Vas kolege dočekale? Da li kontaktirate Vi lično sa strankama?
- Ovo su zaista najsretniji dani moga života. Eto sada bih od te neke sreće, unutrašnjeg zadovoljstva mogla i suzu da pustim. Zgrada u kojoj se nalazi Generalni konzulat BiH je ustvari kuća svih građana BiH i svih prijatelja naše zemlje. Sam doček bio je preemotivan, neki su tu već 16 godina, svi su mi jednako dragi, i svi svima stojimo na usluzi 24 sata,ali isto tako i svim građanima BiH.
S obzirom da ste novi, ali isto tako i da se bliži kraj ove 2021. godine, možete li nam reći koliko se ove godine bh. državljana ispisalo iz državljanstva BiH?
- Prema informacijama koje imam, ove godine ih je bilo nešto više od 300, a svaki put kada se sretnem sa takvim osobama dođe mi da plačem. Sve mi je to bolno i preemotivno. Ali, s druge strane ih i razumijem. Mnogi su ostvarili svoje živote ovdje, porodice,ali i kompletna politička i ekonomska situacija u BiH ih tjera na to. Nadam se da će se uskoro usvojiti zakon – zakon dvojnog državljanstva. Ali ispisali se oni ili ne, ipak svi mi imamo samo jednu majku, a to je BiH.
Samo ste dva mjeseca na mjestu generalne konzulice, a već ste stigli na naslovnu stranu srbijanskih dnevnih novina „Vesti“. Zbog čega?
- Ta naslovna strana mene uopšte ne veseli. Naime, kada sam stupila na dužnost i kada smo imali prvi zajednički sastanak, uposlenik Aleksandar Damjanac mi je rekao da ima jedna problem i zamolio me da ako mogu, taj problem riješim. Pitala sam ga koji je problem ,a on mi je rekao da se „Vesti“ bacaju u korpu za smeće. Ja sam tada zamolila sve kolege da do toga više ne dolazi i neka gospodin Aco čita. Sve je to teklo lijepo, a sve do prije par dana, kada je Aco bio na bolovanju, a Vesti su i dalje stizale sa redovnom poštom. Iskreno ja prije dolaska u Frankfurt nisam nikada čula za njih, niti o čemu pišu. Jednog jutra sam tek iz radoznalosti htjela da vidim o čemu pišu. Tada sam doživjela pravi šok, osjećaj nelagode, ako imam pravo da kažem, pa čak i bijesa, a pisalo je između ostalog kako moj predsjednik Željko Komšić i gospodin Džaferović, gospodin Izetbegović protjeruju preostale Hrvate i Srbe iz Sarajeva, a što je notorna laž. Pa pišu kako je Sarajevo leglo mudžahedina, kako je BiH Islamska zemlja,a sutradan opet isto. Odlučila sam da ih nazovem, javila se jedna gospođa, i rekla sam joj , veoma ljubazno, da ne želim više da nam šalju njihove novine u GK. Ja niti sam gazila te novine, niti sam parala, a niti sam prijetila, kako su oni kasnije pisali. E, sada zamisliti kolika je moć ili nemoć tih „Vesti“ da jednu Višnju Lončar, koja je faktički anonimus stave na naslovnu stranu. Već dva dana pišu o našem konzulatu i o tome kako sam ja neiskusan diplomata. Pa ako je tako, zašto sam im potrebna ja i BiH da budemo na naslovnoj strani? Ali, ako će im moja slika i pisanje o meni i generalnom konzulatu BiH pomoći da se bolje prodaje, onda bujrum, neka pišu što god žele. Ja nisam nacionalistički orijentirana, svojevremeno moj dečko bio je pilot Jugoslovenske armije, živjela sam na Petlovom brdu. Ja nikoga ne mrzim, pa čak ni one koji pišu laži o BiH, kao što su to Vesti. Još jednom ponavljam nikome nisam prijetila, samo sam zamolila da novine više ne šalju, a ako nastave onda će biti podnesena tužba protiv njih. Njihov novinar Zoran Vicelarević me opet pitao zašto, rekla sam i to opet ponavljam, zbog toga što pišete laži o BiH. U GK su dobrodošle sve novine koje ne pišu laži o mojoj zemlji. Zašto nas jednom svi ne puste na miru, da svi zajedno živimo, da se ženimo, udajemo, da zajedno slavimo bajrame, božiće, uskrse, vaskrse… Ako pričate i pišete o BiH onda pišite istinu,a ne laži, to je ono što je meni zasmetalo. Niti Željko Komšić, niti Džaferović, niti Izetbegović ne tjeraju nikoga iz BiH zbog njegovog imena, prezimena, vjere…“.
Šta biste na kraju poručili novinarima i vlasniku Vesti?
- I vlasnik i novinari su dobrodošli u ovu kuću, u prostorije GK BiH u Frankfurtu, neka dođu na kafu, da porazgovaramo kao ljudi, da pišu istinu o BiH i o njihovom predsjedniku. Svako onoj ko poštuje BiH i ko je njen prijatelj je dobrodošao.
Višnja Lončar nam je na kraju pokazala gdje drži predhodne brojeve Vesti, a oni su bili u ormaru i pored rezervne zastave BiH. Kako nam je rekla, ne bi li se oni koji pišu za njih, barem malo dozvali tobe, sabura i da postanu prijatelji BiH.
U prostorijama konzulata BiH bio je organiziran i predbožićni ručak za sve uposlene, a tu smo se susreli i sa Srđanom Kokorušem iz Sarajeva koji je došao da preda zahtjeva za novi bh. pasoš.
