BURSAĆ: DJEVOKA SANIDA, UBIJENA PRED OČIMA MAJKE I BRATA

Sva je bila u krvi, nisi mogao ni pogledati. Jedne dojke nije bilo nikako i pola glave, kazuje Sanidin brat Samir Kaplan.

Vreo ljetni dan u Hercegovini. 14. je juli 1993. godine. Traktor sa prikolicom se udaljava iz sela Plješevica kraj Stoca. A na prikolici ljudi, civili povezani žicom. Oko traktora i na traktoru naoružani bojovnici Hrvatskog vijeća obrane. Ako čovjek bolje pogleda, može vidjeti krv kako se slijeva sa prikolice, iako zarobljeni i povezani ljudi nisu okrvavljeni.

Samo jedan mladić nema žicu oko zglobova. Zove se Samir Kaplan i on je u najvećim mukama. Svojim drhtavim rukama, pridržava u krpe i par peškira umotano ljudsko tijelo. Svojim drhtavim rukama, pod suncem Hercegovine, pridržava tijelo ubijene sestre Sanide Kaplan.

Najljepša djevojka ovog dijela Hercegovine

Žive bratovljeve ruke čuvaju tu sklupčanu okrvavljenu, beživotnu masu u uglu traktorske prikolice, tu masu koja je do juče bila jedro, veselo biće, koja je skakala po dvorištu i odbrojavala dane do 17. rođendana.

Sanida, do juče najljepša djevojka ovog dijela Hercegovine, sad je tu, pod njegovim rukama, koje je miluju, bratski nježno, mrtva u uglu prikolice.

A dan ranije, 13. jula, bojovnici HVO-a su upali u selo Plješevica kraj Stoca. Nakon kampanje etničkog čišćenja po dijelovima južne i zapadne Hercegovine, na red je došlo ovo seoce. Ljudi su bili krivi jer su živi i jer se na drugi način Bogu mole. Hvatali su HVO-ovci te ljude kao zvijeri, lovili ih, a onda su ih kamionima, autobusima i traktorima odvodili u logore. Od onog za žene, djecu i starce u Osnovnoj školi Crnići kod Stoca, pa Koštane bolnice i Gabele, preko Dretelja i Heliodroma, do Ljubuškog, odvođeni su nekad slobodni ljudi kao roblje.

E, tog dana, tog vrelog 13. jula ‘93, na kapiji Kaplanovih, jedinice Herceg-Bosne su tražile od ljudi da se “predaju“, da izađu iz kuća i zapute se prema kamionima i traktorima.

Rafal kao odgovor na pitanje: Šta nam ovo radite?!

Sanida je stala na kućni prag, stegnula je pesnice i očiju širom otvorenih zaputila se prema kapiji, prema HVO-ovcima. Znala je da će se nešto dogoditi, ali nije mogla podnijeti to zlo, koje ih danima obavija sa svih strana. Nije mogla više gledati ni trpjeti torturu koja se, po pravilu nakaradnom, primjenjuje nad njenim narodom.

  • Šta nas tjerate svaki dan, šta nam ovo radite?!“, izgovara dijete od 16 godina i 355 dana, sublimirajući u ovoj rečenici valjda bijes cijelog jednog potlačenog naroda, koji goloruk, preko noći postaje lovina, niževrijedna vrsta i kome je umjesto života namijenjena smrt – brza metkom ili spora u logorima.

I umjesto odgovora na najiskonskije ljudsko pitanje – šta nam ovo radite? – uslijedio je dugačak rafal, koji je sav stao u tijelo djevojčice. To je valjda bio odgovor i poruka bojovnika HVO-a, šta rade i šta tek namjeravaju da rade. Ubijamo vas!

Sanidin stariji brat Samir, isti onaj što joj tijelo čuva na traktorskoj prikolici, kazaće mnogo kasnije za Anadoliju: “Sva je bila u krvi, nisi mogao ni pogledati. Jedne dojke nije bilo nikako i pola glave.“ Eto, to je ostalo od djeteta.

Nema mira ni u smrti za ubijeno dijete

Ali, bojovnicii nisu dozvolile da se ubijeno dijete ukopa, naredili su svima da izađu iz kuće i pođu ispred njih. I majci Fati, i ocu Hamzi, i mlađem bratu Ibrahimu. Stariji, ovaj ovdje, na traktorskoj prikolici, Samir se krio cijelu noć, a onda se predao bojovnicima, pa sahranjuje sestricu. Tako je cijela porodica Kaplan završila u Dretelju. Eto, samo nije Sanida, ona mrtva leži pod bratovljevim drhtavim rukama i svjedoči svojim mrtvim tijelom o nakanama HVO-ovaca.

Mlađi brat Ibrahim Kaplan će kazati za Anadoliju šta se dešavalo odmah nakon ubistva: “Ona je tu pala, pred kuću, mi smo ostali u šoku. Drugi je povikao: ‘Hoćemo li sve?’ Potjerali su nas odatle, a ona je ostala da leži. Nisu nam dali ni da je pogledamo.“

I eto, tako, tog 14. jula, brat Samir, isti onaj što se dan ranije uspio sakriti od bojovnika, pokopava svoju voljenu sestricu, svoju mezimicu Sanidu, u improvizovanu raku, jedva pola metra duboku.

Zarobljeni Samir Kaplan, u ludilu rata, ni ne zna još da ga tek čeka Dretelj i tortura od devet mjeseci.

Pustite me da je još malo gledam!

I u tom zlu, ubijanja djeteta pred očima majke Fate i mlađeg brata Ibrahima, rafalom, koji djevojci siječe grudi i lomi lobanju, dešava se užas nad užasima.

Mrtvo dijete leži pored kapije Kaplanovih, majka presamićena od bola, traži od HVO monstruma da je puste, pa da pogleda Sanidu makar još jednom, ali joj ubice ni to ne dozvoljavaju. Ne! Kao stoku, sa mlađim sinom i mužem, odvode majku Fatu.

I sve je stalo u jedan dan. I majka Fata, i otac Hamzo, i brat Ibrahim, koji su slikom ubistva Sanidinog obilježeni do kraja svojih života, i na koncu stariji brat Samir, koji svoju princezu-sestricu sa nepunih 17 godina ukopava nužno, a nedolično u krševitu zemlju heregovačku.

Šta sve ne znamo o ubici među nama

A ubica? A ubice?

Kada bih vam rekao da je počinitelj uhvaćen i osuđen, ne znam da li bih govorio istinu. Pripadnik HVO-a Dragan Bunoza u Mostaru je pravomoćno osuđen na devet godina zatvora za ovaj zločin. Međutim, Kantonalni sud u Mostaru je kasnije, zbog “novih dokaza i svjedoka”, kako navode, obustavio krivični postupak, čime je oborena presuda čak i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Bunoza je tvrdio da je nevin ležao u zatvoru.

Ako je to sve tako kako on i sud tvrde, to znači samo jedno – ubica je sve vrijeme na slobodi, ubica je sve vrijeme uživao ili još uživa svako pravo slobodnog čovjeka. Ubica možda čita ovaj tekst i smješka se. Ubica možda ima svoju djecu, svoju porodicu i bezbrižno se mogućno šeta oko mezara Sanidinog.

Nekažnjeno.

Sve ove godine i decenije nakon strašne likvidacije djevojčice.

”Da se ne zaboravi,
Da se ne ponovi“

Piše ne spomeniku Sanidi Kaplan.

Pamtimo li?

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

ANTIVAKSER IZ ITALIJE POKUŠAO PRIMITI VAKCINU SA LAŽNOM RUKOM, ZAMALO MU...

0
Jedan antivakser iz Italije bio je toliko odlučan da izbjegne primanje vakcine, ali da ipak dobije covid-potvrdu, da je nabavio silikonsku protetičku ruku i otišao da u nju primi vakcinu nadajući se da niko neće primjetiti .