ZOVA
Zova ili bazga (lat. Sambucus nigra), koja je hiljadama godina u službi čovjeka, spada među najstarije korišćene i najljekovitije biljke u Evropi. Još je Hipokrat govorio da mu zova može biti zamjena za sve lijekove.
Stari Evropljani, ali i Indijanci, koristili su je u liječenju upala, probavnih tegoba, žutice, ženskih bolesti i gripa. Postoji tridesetak vrsta unutar porodice zova, a najznačajnije su crna i crvena. Kod nas se najčešće koristi crna.
Cvjetovi zove bogati su glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C.
Plodovi zove, bobice, beru se kada su potpuno zreli, jer su nezreli plodovi otrovni. Zreo plod sadrži flavonoide, tanine, antocijane i tragove etarskog ulja. Bogat je šećerima, voćnim kiselinama i vitaminom C.
Pretpostavlja se da su flavonoidi koje sadrži zova odgovorni za većinu njenih ljekovitih svojstava.
Flavonoidi su moćni antioksidansi koji štite naše ćelije od oštećenja. Zbog toga se koristi u liječenju degenerativnih bolesti i kao prevencija karcinoma.
Veliki je saveznik u sprečavanju gripa i prehlade, jer jača imunitet. Osim toga, ima antivirusno i antimikrobno djelovanje. Korisna je kod astme i upale disajnih puteva, jer olakšava disanje i pomaže kod iskašljavanja.
U proljeće, njen cvijet može se koristiti kao sredstvo protiv polenskih alergija, a ima i detoksikacijsko djelovanje, jer pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi.
Može pomoči i kod akni, čireva, konjuktivitisa i kožnog osipa. Osim kao laksativ, djeluje i kao diuretik te doprinosi i zdravlju bubrega.
