O tome kakva je uloga SPC-a danas, je li drugačija od one prije 30 godina, šta ustoličenje Joanikija u Cetinju znači za budućnost Crne Gore, u emisiji 7 plus razgovarali smo s predsjednikom Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenadom Čankom, Azemom Vlasijem, uglednim prištinskim advokatom, političkim analitičarom i nekadašnjim visokmi jugoslavenskim funkcionerom s Kosova i historičarom Admirom Mulaosmanovićem.
Nenad Čanak je kazao da svaki put kada je trebalo, bio je na Cetinju, a tako je bilo i jučer. Odmah su stigle i optužbe na njegov račun da je plaćenik, da je otišao da izazove nemire, čak je i predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić predložio i njegovo hapšenje.
- Mene su Cetinjani primili kao svoga i ja sam taj grad primio kao svoj, i meni je biti tamo velika čast da budem među ljudima koji dijele isti vrijednosni sistem za koji ja se zalažem već 30 godina. Samim tim, mene tamo niko nije ni zvao niti bilo šta, nego jednostavno kada su takve situacije onda se ode i bude. Na Cetinju sam vidio ono što sam i očekivao, a to je, pet nacija, Srbi, Crnogorci, Hrvati. Bošnjaci, Albanci, svi zajedno, tri vjere, pravoslavna, katolička, islam, i ateisti naravno, svi zajedno za zajedničku suverenu i nadasve demokratsku Crnu Goru, i tu nije bilo nikakvog nesporazuma, to je bilo Cetinje. S druge strane je bilo ono protiv čega smo se borili prije 30 godina i evo do dana današnjeg, a to je pokušaj da se napravi nekakav rascjep u crnogorskom društvu gdje otprilike postoje Srbi i postoje izdajnici, a ti Srbi su oni koji će poslušati sve što im se iz Beograda naredi, i to ne nekog dnevno-političkog Beograda, nego iz duboke države beogradske koja postoji od 1844. godine od Načertanija, preko Moljevićevog memoranduma iz 1941., preko memoranduma SANU, sve do današnje priče o „srpskom svetu“, i to je cijela priča. Uvijek jedno te isto, ponekad se promijeni neko ime, malo se promijeni naziv tom projektu, ali uvijek je isti, uvijek je samoubilački i uvijek je na štetu bilo čega evropskog, progresivnog i antifašističkog – kazao je Čanak.
U Cetinju dok su građani protestovali, u manastiru sveštenici su pjevali i to ne neke duhovne pjesme koje pozivaju na slogu, mir i ljubav, kako bi to trebalo biti, već stihove: Kad se vojska na Kosovo vrati.
Azem Vlasi smatra da građani Kosova, Albanci prije svega, ne mogu to drugačije da shvate nego kao prijetnju, kao eho onoga što smo mi doživjeli i vidjeli na Kosovu prije više od 30 godina.
- Odavno je jasno, ali sada mnogo ogoljenije, da je SPC zapravo više politička nego vjerska institucija, da je udarna pesnica velikosrpskog nacionalnizma, a na temi Kosova i mitu o Kosovu oni pothranjuju taj velikosrpski nacionalizam. Tamo kad je sve to počelo bilo je velikih razlika između stanja i zbivanja na Kosovu, tamo je počeo pritisak na ustavnu autonomiju Kosova, da se pogaze prava Albanaca koja smo imali na osnovama te autonomije, u Crnoj Gori je bila drugačija situacija. Sad me nevjerovatno ovaj scenarij podsjeća na prije 30 godina na Kosovu, tamo je bio udar na legalnu ustavnu autonomiju Kosova i na prava koja su Albanci na osnovama te autonomije imali. Ovdje se sad udara na crnogorsku državnost i crnogosrski etnički, nacionalni identitet. Tamo su ustali Albanci u odbranu svojih prava, tamo na Cetinju u Crnoj Gori ustali su Crnogorci umjesto da se ima razumijevanja za taj otpor naroda, sad se traže organizatori i sve strelice u usmjerene na Demokratsku partiju socijalista i Mila Đukanovića, tada kod nas niko nije htio da se osvrne na to otkuda to nezadovoljstvo Albanaca, nego su traženi organizatori, pa su našli u meni glavnog organizatora, pa su me uhapsili i prošao sam jednu golgotu – kazao je Vlasi.
Dodao je da su ovi pristisci na Crnu Goru očigledan dokaz da ljudi koji su izašli iz političke škole Miloševića i Šešelja, oni su sada udarna snaga koja provodi istu politiku, prema Crnoj Gori, prema BiH, podržavajući one koji su za rasturanje BiH i ocjepljenje jednog entiteta.
- Prema Kosovu se nastavlja ista politika ali na način da se osporava nezavisnost Kosova, da su pretenzije prema Kosovu bez ikakve mogućnosti za realizaciju ostale otvorene, ono što je iz Beograda tada radio Milošević, sada radi Vučić – istakao je Vlasti.
Formalno objašnjenje nakane da se na Cetinju ustoliči novi mitropolit nalazi se u tome da su svi prethodni mitropoliti tamo ustoličeni, što nije istina. Aleksandar Karađorđević prilikom ujedinjenja 1918. godine ukinuo je crnogorsku crkvu i općenito državnost Crne Gore, a Mulaosmanović ističe da je to tada ostavilo strašne posljedice po Crnu Goru jer Crna Gora je poznatom podgoričkom skupštinom pristala da bude dio Srbije, i tada se desio isti scenarij sa Vojvodinom i trebao se desiti isti scenarij sa BiH, a radi se o kraju novembra 1918. godine.
- Insistiranje na da bude ustoličen na Cetinju zapravo ima jednu svoju duboku simboličku poruku Crnogorcima, da Crna Gora sada jeste nezavisna država, ali da će ona u budućnosti biti tretirana kao dio „srpskog sveta“ i da će se ta njena nezavinost na neki način dovesti u pitanje. Ustoličenje Joanikija ne Cetinju je zapravo to, način kako je to izvedeno je zapravo to. SPC je ovo što je sada uradila, zapravo je uradila ono što radi protekla dva stoljeća, napravi teren za jednu kulturnu i političku dominaciju srpskog faktora na prostoru Balkana iz želje da vlada ovim prostorom i želje da ispuni svoju kako su je sami definirali „mesijansku dužnost“, a to je da pravoslavlje na način kako su ga definirali u SPC-u zadominira ovim prostorom.
- Nadam se da ovo što se desilo na Cetinju neće imati posljedice koje žele imati gledano sa strane Beograda i SPC-a i da bi ovo mogao biti posljednji ples takve politike i jednog takvog odnosa prema drugima. Da bi se to desilo, ove demokratske snage u BiH, Crnoj Gori, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, ali i u Srbiji, moraju stati vrlo ozbiljno i dati otpor toj anarhonoj ideji i toj jednoj šovinističkoj ideji, šovinističkom poimanju koje imamo iz tog jednog dijela SPC-a koji nažalost u čitavom ovom periodu kreira odnos SPC-a prema drugima, ali i kreira politički temelj onom establišmentu koji vlada u Beogradu. Tako da je ovo simbolički vrlo snažna i teška poruka, praktično mi već imamo na određeni način implementaciju svega toga kroz ideju o nekakvom „srpskom svetu“ koji treba da se ujedini na podrčju Zapadnog Balkana. Mislim da su zdrave političke snage ipak mnogo jače ali moraju sinhrono djelovati, moraju zajedničku platformu praviti da bi se tome oduprli. Možda će neko kazati da je ovo prenaglašavanje određenih stvari, da je ovo možda slobodnije razmiljanje, ali naše historijsko iskustvo nam govori da sam nažalost u pravu, a historijsko iskustvo koje imamo, posebno mi Bošnjaci, treba da nam bude vodilja u procjenjivanju određenih trenutnih procesa koji se odvijaju. Tako da mislim da se radi o vrlo ozbiljnom činu, o vrlo snažnoj poruci, ali vjerujem da ima snage i da će biti volje da se svemu tome zapravo odupremo i da samu Srbiju, pa i SPC uvedemo u normalne demokratske procese i da krenemo putem razvijenog svijeta – kazao je Mulaosmanović.
Pogledajte video OVDJE.
(Ismar Imamović)
