– Od 10. maja 1992. godine na do tada privremeno okupiranom području općine Hadžići srpske vojne i policijske snage formirale su pet logora: podrum zgrade Socijalnog, garaža općine Hadžići, sportska dvorana-KSIRC, magacin TO i podrum u zgradi tzv. Hotelka u koje su protupravno lišili slobode i zatvorili 715 lica, muškaraca, starijih osoba, žena i djece nesrpske nacionalnosti. Navedeni logori u Hadžićima nisu bili zadnja stanica patnji i zlostavljanja hadžičkih logoraša o čemu svjedoče sistematski isplanirana i organizovana premještanja istih u logore kasarna „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici, KPD „Kula“ na Ilidži te logor „Planjina kuća“ u Semizovcu. Naime, 300 logoraša je 22. juna 1992. godine iz Hadžića premješteno u logor kasarna „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici. Iz istog logora tri dana poslije ali bez 46 odvojenih hadžičkih logoraša ostatak je premješten u logor KPD „Kula“ na Ilidži. U oktobru 1992. godine grupa od oko 80 logoraša je iz logora dvorana „KSIRC“ u Hadžićima premještena u logor „Planjina kuća“ u Semizovcu – navode iz Udruženja.
Podsjećaju da je ovim logorima ubijeno, umrlo, strijeljano je 94 stanovnik Hadžića, a od ovog broja tijela 51 logoraša ni nakon 31 godinu od ovih dešavanja nisu pronađena.
- Najveći broj, njih ukupno 46, odvojen je u Lukavici u kasarni ”Slaviša Vajner Čiča” u noći 23/24. juna 1992. godine. Za zločine počinjene na ovom području, po komandnoj odgovornosti pravomoćno osuđeni su Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, a i neki od izvršilaca Ratko Gašović, Vlastimir Pušara, Boro Krsmanović, Rade Veselinović i Nemanja Jovičić – saopćeno je iz Udruženja na čijem čelu je predsjednik Almin Dželilović.
