Prije 15 godina Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju izrekao je kaznu doživotnog zatvora za Stanislava Galića, nekadašnjeg komadanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, proglasio krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja, izričući uvjerenje da su snage pod njegovim zapovjednistvom namjerno ciljale civile u Sarajevu.
Žalbeno vijeće ga je osudilo na kaznu doživotnog zatvora zbog njegove uloge u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja civila u Sarajevu u periodu od septembra 1992. do avgusta 1994. Ovo je prvi put da je Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju izreklo maksimalnu kaznu.
- Stotine civila ubijene su, a nekoliko hiljada ih je ranjeno u napadima koji su uključivali snajpersku pucnjavu i bombardirane u vremenu koje je pokriveno optužnicom – rekle su sudije, tvrdeći kako”niti jedan civil u Sarajevu nije bio na sigurnom”.
Većina sudija je odlučila da je dokazano da je, pored ostalog, sa srpskih položaja grada 5. februara 1994. na pijacu Markale ispaljena granata koja je ubila 66, a ranila više od 140 Sarajlija.
- Većina sudija je uvjerena da su civili u Sarajevu bili napadani direktno i bez razlike sa teritorije pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa. Tačan broj civilnih žrtava nije poznat, ali ono što je poznato je da su ubijene stotine i ranjene hiljade – saopćeno je u pojašnjenju presude.
Žalbeno vijeće je konstatovalo da se Pretresno vijeće oslonilo na brojne dokaze kako bi pokazalo da je terorisanje civilnog stanovništva bio osnovni cilj kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja i da je Galić, koji je bio na položaju komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS, imao namjeru da širi teror među civilnim stanovništvom.
U zaključcima koje je Žalbeno vijeće potvrdilo, Pretresno vijeće je konstatovalo da su dokazi pokazali van razumne sumnje da su sarajevski civili zaista bili meta hotimičnog napada snaga SRK. Civili su napadani na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima.
Napadani su dok su dok su obrađivali bašte, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice. Djeca su bila meta napada dok su se igrala ili šetala ulicama. Napadi su uglavnom vršeni danju. Nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Napadači su u većini slučajeva mogli jasno vidjeti da su se njihove žrtve bavile svakodnevnim civilnim aktivnostima.
Za nekadašnjeg generala VRS tužioci su tokom sudenja tražili kaznu doživotnog zatvora, a odbrana oslobađajuću presudu.
