Specijalni irački sud je 5. novembra 2006. godine, osudio bivšeg iračkog predsjednika Saddama Husseina na smrt zbog toga što je naredio pogubljenje 148 šiitskih muškaraca i dječaka u gradu Dužailu 1982. godine, nakon neuspjelog pokušaja atentata na njega. U vrijeme pogubljenja, Saddamu se sudilo za ubistvo oko 180 hiljada Kurda tokom kampanje al Anfal krajem osamdesetih godina.
Četiri sata pred izvršenje presude američki sud je odbacio žalbu kojom je bivši irački predsjednik pokušao da blokira izvršenje smrtne kazne. Irački funkcioneri koji su prisustvovali pogubljenju kažu da je Sadam u smrt otišao kao slomljen čovjek, ali da nije pokazao kajanje zbog zločina zbog kojih je osuđen na smrt.
Na današnji dan 2006. godine, u šest sati ujutru, smrtna presuda zbog zločina protiv čovječnosti je izvršena. Sa svetom muslimanskom knjigom u ruci, odbijajući da stavi crnu kapuljaču, Saddam Hussein se suočio sa istom sudbinom koju su doživjeli mnogi obični kriminalci, tokom više od 20 godina njegove vladavine.
Tadašnji američki predsjednik George Bush, nakon pogubljenja izjavio je da je Saddam pogubljen ‘poslije poštenog suđenja, čega su mnoge žrtve njegovog režima bile lišene’. Izvršenje smrtne kazne je nazvao ‘važnim momentom’ na putu Iraka ka održivoj demokratskoj vlasti koja je u stanju da se odbrani i bude saveznik u ratu protiv terorizma.
Mnoge organizacije za zaštitu ljudskih prava, među kojima i Human Rights Watch, Amnesty International, upozoravali su svojevremeno da je sudski proces obilovao nepravilnostima, ističući da je smrt vješanjem ‘okrutna i nehumana’, bez obzira na Sadamov legat ‘užasnih i brojnih kršenja ljudskih prava’.
Iako je Saddam među mnogim Iračanima bio omražen, malo njih je tada vjerovao da će smrtna presuda donijeti ‘rađanje novog Iraka’. Štaviše, većina predviđanja i slutnji da će likvidacija bivšeg diktatora podstaći novi talas nasilja u ovoj nemirnoj zemlji i još žešće sukobe sunita i šiita su se obistinile.
