DANIMA SE UPLAKANA HABIBA RASPITIVALA ZA SINOVE, SNAHU I UNUČAD: MOLI BOGA DA PRONAĐE KOSTI DOK JE ŽIVA

I ove godine sam se, sinko, okahrila kada sam čula da na spisku pronađenih za ukop nema mojih najmilijih - sina Rifeta (26), snahe Hatidže (24), petogodišnjeg unuka Adisa i dvogodišnje unuke Adise, s tugom nam govori Habiba Špiodić (88) iz planinskog sela Krušev Do kod Srebrenice, dodajući da se nada da će za njena života biti pronađene kosti njenih najmilijih.

Sjeća se da su ona, snaha i unučad 5. jula 1992. godine s grupom Kruševljana i susjednih Lučana preko planine Sušica iz sela pokušali pobjeći u Srebrenicu.

  • Selo graniči sa Srbijom. Te 1992. godine s one strane Drine počeli su danju i noću bacati granate. Uzeli smo nešto hrane, tople garderobe, stegnuo obuću i preko šume je cijelo selo krenulo u pravcu Srebrenice. Granatirali su sa svih strana, a na putu leševi ljudi i stoke. Ni sama ne znam kako smo došli do Srebrenice, 50 kilometara od našeg sela – sjeća se Habiba.

Kaže da su nekoliko dana čekali kada će ostali stići preko šume u Srebrenicu. Sposobni muškarci vraćali su se da ih traže, ali mnogi od njih nisu preživjeli. U šumi su ubijeni granatama.

  • Prošao je mjesec kad su pronijeli vijest da su na tom putu, u planini Sušica kod Podravanja, mnogi poginuli. Niko mi nije ništa rekao za moje najmilije – kazuje Habiba.

Danima se uplakana Habiba raspitivala za sinove, snahu i unučad. Sinovi Rifet i Šefik kasnije su se pojavili, a snahe i unučadi nema. Poslije je saznala da su ih ubili na toj planini. Ni skoro tri decenije nisu pronađene kosti snahe Hatidže, unuka Adisa i unuke Adise.

Zbog godina, narušenog zdravlja i udaljenosti Memorijalnog centra, Habiba posljednjih desetak godina ne ide u Potočare, piše Avaz.ba. Ostaje joj, kaže, da još ovo malo života provede u svom selu, s bolom i tugom, moleći Boga da će, dok je živa, biti pronađene kosti sina, snahe i unučadi.

Kako kaže, jedino kada spava, ne misli na njih. Raduje je posjeta komšija, rodbine, unuka Elvisa Špiodića, koji živi pored Memorijalnog centra i od koga svaki dan očekuje vijest da su pronađeni njeni najmiliji…

Nažalost, kad je pala Srebrenica u julu 1995. godine, preko šuma nisu prešli njeni sinovi Rifet i Refik.

Refik je pronađen i ukopan u Memorijalnom centru Potočari, dok se za Rifetovim posmrtnim ostacima još traga.

Šefik je preživio logor u Rogatici i danas, kao invalid, živi s majkom u Kruševom Dolu.

Hayat pratite putem aplikacija za iPhone/iPad & Android uređaje, a sve naše kanale gledajte UŽIVO putem servisa ‘GLEDAJ Hayat‘ na aplikacijama i portalu. Sve propuštene emisije i najbolje serije unaprijed gledajte u videoteci ‘Hayat PLAY’.

Ukoliko smatrate da sadržaj objavljen na portalu hayat.ba krši vaše autorsko, lično ili drugo pravo ili interes, možete zahtijevati objavu odgovora ili ispravke. Slučaj će biti u najkraćem roku razmotren, a sporni sadržaji biće uklonjeni ili ispravljeni odmah po eventualnom ustanovljavanju istinitosti sadržaja žalbe. Sve pritužbe kao i prigovore možete slati na e-mail adresu digitala@hayat.ba. Materijal poslat na ovu e-mail adresu će se smatrati pravovaljanim. Svi drugi oblici prigovora neće se smatrati relevantnim i portal hayat.ba nema obavezu postupiti po istim.

NAJNOVIJE

DERMATOLOZI DALI PREPORUKE: OVO SU PRAVILA ZDRAVOG SUNČANJA

0
Sunčeve zrake podižu nivo serotonina, hormona zaslužnog za dobro raspoloženje. Zaslužne su i za sintezu vitamina D koji nas, između ostaloga, štiti od omekšavanja kostiju i osteoporoze.