Najteži i najodgovorniji posao zasigurno je pružanje hitne medicinske pomoći. U trenucima kada je tanka nit između smrti i života uposlenici Hitne medicinske pomoći moraju ostati smireni, maksimalno sabrani i usredotočeni na posao. Svega se i nagledaju i funkcioniraju kao jedno, kao tim, kao porodica. Vrata hitne pomoći nikada nisu zatvorena.
Posljednje čega se Enes sjeća prije nego je izgubio svijest je gužva u domu zdravlja gdje je čekao svoju terapiju.
- Ja sam pao, i ja se dalje ništa više ne sjećam. Tek sam saznao stanje kada sam došao iz bolnice nakon 36 dana kad sam dizao lijekove, kažu meni pa to je taj, a zatim je došla hitna pomoć. Ja sam 20 dana bio u komi – priča nam Enes Maslo, reanimirani pacijent.
Enes kaže da je uvijek cijenio život, ali da tek danas vidi kako ga zapravo nije cijenio i da je svjestan da nije mario za zdravlje. U komi je, kaže, osjećao i vidio neke stvari.
- Ja sam samo želio da se nekako otmem i govorio dajte mi vode, niko me nije čuo. Svoju djecu ja navodno vidim, ja hvatam nake sunčeve zrake, linije, trzam se, gori ali niko ništa – kazao je Maslo.
Doktorica Tatjana Jevtić reanimirala je Enesa. Svaki put kada spasi život, osjećaj je nevjerovatan i ne može se opisati. Tvrdi da ovaj posao ne možete raditi ako ga ne volite.
- Ako volite ovaj posao svakom pacijentu pristupate kao što sam ja pristupila ovom pacijentu, kao što je moja ekipa pristupila ovom pacijntu i borite se dajete sve od sebe i učinite sve što možete da tog pacijenta vratitie u punu psihofizičku sposobnost – kazala nam je dr Tatjana Jevtić, specijalzant urgentne medicine u Zavodu za Hitnu medicinsku pomoć KS.
I doktoru Suadu Rožajcu, specijalisti anestezije i reanimacije, trebala je hitna intervencija i pomoć kolega.
Pogledajte u videu priču ovih pacijenata.
